Dionica

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Dionica je vrijednosni papir kojim uplatilac (investitor) dokazuje svoj ulog u temeljnom kapitalu dioničkog društva. Ona je dokaz vlasništva nad dijelom trgovačkog društva koje je registrirano kao dioničko društvo. Ona daje prava, ali i određene obaveze prema društvu.[2] [3]U pravilu je nasljedna, ali postoji i mogućnost da se u odnosu na nasljeđivanje i trgovanje u aktu o osnivanju predvide i određena ograničenja.

Jedno od osnovnih svojstava dionice je da donosi dividendu, što znači učešće vlasnika dionice u profitu koje u određenom razdoblju (u pravilu svake godine) ostvari dioničko društvo. [4] [5] Osim dividende, dionica daje njenom vlasniku mogućnost učešća u donošenju najvažnijih odluka u radu kompanije putem skupštine dioničara.

Dionice, kao vrijednosni papir, mogu biti predmet kupoprodaje na tržištu kapitala odnosno na berzi.

Tržišna cijena dionice= nominalna vrijednost dionice x dividendna stopa / kamatna stopa

Indeks cijena dionica najvažniji je pokazatelj dinamike cijena dionica.[6]Oni predstavljaju ponderiranu aritmetičku sredinu cijena dionica izabranih iz reprezentativne grupe dionica.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva dionica Stora Kopparberg Berglag Aktiebolag (Švedska) koja datira iz 16. juna 1288.

Još u 12. vijeku na području Venecije su trgovci koristili vrijednosne papire pod imenom monte (bs. "brdo"). Na taj način je prodavano zemljište ulagačima, koji su time sticali pravo na udio u dobitku (ita. "dividende"). Prva zvanična dionica je emitirana 1288. u današnjoj Švedskoj. U gradiću Falun, provinciji Dalekarliens, postojao je rudnik bakra koji je trebao biti eksploatisan. Da bi se prikupio novac dijele se dionice ulagačima. Time se osniva se prvo dioničarsko društvo na svijetu pod nazivom Stora Kopparberg Berglag Aktiebolag, koje i danas (2011.) postoji. [N 1] Prva berza za vrijednosne papire se osniva 1612. u Amsterdamu (Holandija).[7]

Vrste dionica[uredi | uredi izvor]

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi izvor]

Razlikuju se: kumulativne, participirajuće i participirajuće obične[8]:

  • Kumulativne dionice daju dioničarima pravo akumulacije neisplaćenih dividendi. Imaju i prioritet kod isplaćivanja dividende;
  • Participirajuće dionice dodjeljuju pravo određenim prioritetnim kao i dividendama običnih dioničara;
  • Participirajuće obične dionice kombinuju prava obje vrste;

Hrvatska[uredi | uredi izvor]

U Hrvatskoj su poznate redovne i povlaštene[9]:

  • Redovne daju dioničaru pravo glasa kao i pravo na dividendu;
  • Kod povlaštenih dioničari imaju drugačije pravo glasa, fiksni postotak dividende te zaštitu u slučaju stečaja dioničarskog društva;

Njemačka[uredi | uredi izvor]

U Njemačkoj postoje dvije osnovne vrste: Stammaktie (St.; bs. "Obične"), Vorzugsaktie (Vz.; bs. "S preferencijom")[1]:

  • U slučaju običnih (St.) dioničari imaju pravo glasa, kao i pravo na dividendu;
  • Kod preferencijalnih (Vz.) dioničari nemaju pravo glasa, ali zato nešto veću dividendu;

Osim toga postoje i: Namensaktie (bs. "Imenske"), Inhaberaktie (bs. "Posjedničke"). Posebna vrsta su vinkulierte Aktien kod kojih se kupovina može obaviti samo uz dozvolu većinskog dioničara, da bi se spriječilo preuzimanje preduzeća.

Sjedinjene Američke Države[1][uredi | uredi izvor]

U SAD-u se razlikuju dvije vrste: A i B, one su gotovo identične njemačkim.

  • Tip A s pravom na isplatu dividende;
  • Tip B bez isplate dividende;

Kina[1][uredi | uredi izvor]

U Kini postoje također A i B s tim da samo kineski državljani imaju pravo na tip A.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 1988. je finska kompanija Enso fuzionirala s Stora Kopparberg Berglag AB u novo d.d. pod nazivom Stora Enso

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: