Izida

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Izida sa hijeroglifom za prijestolje
Izida
druga imena Aset
roditelj(i) Geb i Nut
brak Oziris (brat)
djeca Horus, Min i Sopdet
opis božica plodnosti i ljubavi

Izida je božica iz drevne egipatske mitologije i slavi se kao idealna majka i žena, zaštitnica prirode i žena, prijateljica robova, grešnika, majstora, koja sluša njihove molitve. Ona je i božica jednostavnosti, "Gospa kruha, piva i zelenih polja". Egipćani su vjerovali da svake godina Izida plače i nastaju poplave Nila. Bogoslužje Izidi se proširilo do Grka i Rimljana. Etimologija imena: "kraljica prijestolja". Izida na glavi nosi hijeroglif za prijestolje. Njezina su svetišta u Gizi, Abydosu i Philaeu. Izidin je kult došao iz delte Nila. Štovana je i u Rimskom Carstvu, u Grčkoj (Delfi), na Crnom moru i u Velikoj Britaniji. Izidin je grčki pandan Demetra. Izida je povezana i sa Heket.

Opis[uredi | uredi izvor]

Izida nosi crvenu haljinu, ima tamnu kosu, a u ruci drži štap. Tako je prikazana na zidovima hramova, a često se prikazivala i na kipovima. Govorilo se da je "snažnija od hiljadu vojnika" i "pametnija od milion bogova". Izida-Hathor nosi rogove i Sunce na glavi. Izida-Hathor se počinje prikazivati u Novom kraljevstvu. Izida drži i sistrum, metalnu svetu čegrtaljku i ankh. Na glavi nosi već spomenuti znak za prijestolje. Nju simbolizira i krava, jer je Izida božica reinkarnacije i plodnosti. Mnogo njezinih imena ju opisuje kao pogrebnu božicu. Povezana je sa Sopdet, božicom koja ima zvijezdu na glavi. Plutarh piše da je Izida "i mudra, i ljubiteljica mudrosti, kao što joj ime govori, te znanje pripada njoj".

Izidini epiteti[uredi | uredi izvor]

  • "Ona rađa nebo i Zemlju"
  • "Ona zna tko je udovica"
  • "Ona traži pravdu za siromašan narod"
  • "Ona je koja traži zaklon za slabe ljude"
  • "Kraljica neba"
  • "Majka bogova"
  • "Ona je sve"
  • "Gospa zelenih usjeva"
  • "Mudra na nebu"
  • "Velika magična gospa"
  • "Mjesec nad morem"
Izida, sarkofag faraona Tutmozisa IV.

Saga o Izidi i Ozirisu[uredi | uredi izvor]

Marija sa Isusom, po uzoru na Izidu i Horusa

Geb, bog Zemlje i Nut, božica neba, imaju četiri djece – Ozirisa, Izidu, Seta i Neftis. Oziris je lijep i tamnokos, Izida mudra čarobnica, Neftis prelijepa, a Set ima crvenu kosu i glavu vuka. Geb je dao Setu pustinje, a Ozirisu plodnu dolinu uz Nil, što je manji dio Egipta. Oziris se oženio Izidom, a Set Neftis. Set i Neftis nisu imali dijete, pa je Neftis, nezadovoljena, otišla Ozirisu i spavala sa njim, te mu rodila boga sa glavom šakala, Anubisa, ali ga zbog izgleda odbacuje. Anubisa prihvaća Izida, njegova teta. Oziris je bio omiljen, pa je Set postao ljubomoran. Ubio je Ozirisa: pretvorio se u vodenkonja ili krokodila, ili kako prenosi Plutarh, Oziris je žrtva zavjere. Prema toj verziji, Oziris je utopljen. Set je rasjekao Ozirisovo tijelo bacivši njegov spolni organ u Nil. Tamo ga je pojela riba. Set je potom zavladao, a Izida i Neftis su potražile sve dijelove tijela i oživjele svog brata. Anubis je napravio njegovu mumiju i Oziris je postao vladar smrti, koji nudi vječni život dobrim dušama, pomoću suđenja u podzemlju, Duatu. Izida i Oziris su dobili sina, boga sa glavom sokolaHorusa, koji je pobijedio Seta i zavladao Egiptom. Izida je zaštitnica svog unuka, Horusovog sina Imseta, te je također Minova majka, a štiti pokojnike, dok joj pomažu Neit, Selkis i Neftis.

Izida i Ra[uredi | uredi izvor]

Izida i Horus su htjeli saznati Raovo tajno ime, koje bog Sunca nikada ne otkriva. Izida je slijedila Raa i čekala dok nije zaspao. Tada je uzela malonjegove sline i pomiješala ju sa zemljom, te napravila zmiju. Zmija je ugrizla Raa, koji je osjetio strašnu bol. Svi su bogovi došli u pomoć, ali nitko nije znao za lijek. Izida mu je rekla da će ga izliječiti ako joj kaže tajno ime. Udaljio je ostale bogove i nabrajao imena - "Stvorioc neba i Zemlje", "Vladar planina", ali je Izida znala da joj laže. Pritisnut bolovima, Ra otkrije Izidi i Horusu tajno ime, koje oni nisu nikom rekli. Zato je Ra izgubio moć na Zemlji, a Izida je postala "gospodarica bogova koja poznaje Raa prema njegovom vlastitom imenu".


Izida izvan Egipta[uredi | uredi izvor]

Kad je Aleksandar Veliki osvojio Egipat, Izida se počela štovati svugdje u grčko-rimskom svijetu. Tacit piše da je nakon ubistva Gaja Julija Cezara, Izidin kult u Rimu ugašen. Kaligula je dopustio štovanje Izide. Tada je bio i Izidin festival. Za rimske je svećenike Izida bila aspekt Kibele. Herodot još k tome kaže da joj je rimski pandan Cerera, božica žita. U kasnijim godinama, Izida je imala hramove u cijeloj Evropi, Africi i Aziji.

Izida-Hathor i faraon, reljef iz Sakare, Louvre

Izida i kršćanstvo[uredi | uredi izvor]

Izida i Horus se mogu usporediti sa Blaženom Djevicom Marijom i Djetetom Isusom, odnosno, njihovi su kipovi slični. Will Durant tvrdi: "Rani hrišćani ponekad su se klanjali kipovima Izide i Horusa, videći ih kao oblik drevne i plemenite majke po kojoj žena stvara sve, slična je Majci Božjoj." Dakle, Izidn je kult oblikovao štovanje Marije, što pokazuju i mnogi Marijini crni kipovi. Izida se štuje i danas.

Oziris i Izida-Hathor, reljef iz Izidinog hrama u Philaeu

Hramovi[uredi | uredi izvor]

Većina su egipatskih bogova bili strogo lokalni, te su se Egipćani klanjali u svom gradu samo jednom božanstvu. Izida je neovisna i popularna od svojih početaka. U Novom kraljevstvu je Izida izjednačena sa Hathor, pa nastaje Izida-Hathor, koja se štuje i u Denderi, u Hathorinom hramu. Posljednji poganski hram u Egiptu bio je Izidin, u Philaeu. Postoje i mnogi grčki i rimski Izidini kipovi iz njezinih hramova. Hram u Philaeu je jedan od najoučuvanijih, a potječe iz doba kad su hrišćani uništavli slike i kipove egipatskih bogova i božica. Mnogo rimskih pisaca svjedoči o obredima i otajstvu vjere koji su slavljeni u Izidinu čast. Izidu su štovali i svećenici i svećenice. Izidin čvor je magični simbol, a svećenici su pleli kosu u čvorove.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Izida