Jedarce (biologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jedarce je sadržano unutar jedra

Jedarce (latinski: nucleolus) je ćelijska organela, odnosno suborganela jedra. Glavna funkcija mu je stvaranje i organizacija komponenti ribosoma (rRNK i ribosomskih proteina).[1]

Jedarce je obično loptastog ili elipsoidnog oblika, okruženo masom heterohromatina. Nije odvojeno membranom od nukleoplazme. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedarcadi.

Jedarce se nalazi u nukleoplazmi (unutrašnji sadržaj jedra) od koje nije odvojeno membranom. Obično je vidljivo je u interfaznom jedru, dok prividno nestaje za vrijeme diobe, a postaje ponovo uočljivo na kraju mitoze (telofaza). Obrazuje se u predjelu sekundarnog suženja hromosoma, u dijelu koji se naziva organizator jedarceta. Počinje se uočavati u telofazi, pokretanjem aktivnosti strogo određenih hromosoma, koji su označeni su kao hromosomi jedarceta, i to ne čitavih, već samo njihovih sekundarnih suženja.

Ranije se smatralo da u jedarcetu nema DNK sve dok biohemijskim radovima nije dokazano njeno prisustvo i to oko 7-17% u odnosu na ukupnu masu jedarceta. Proteina ima oko 70-80% od totalne suhe težine, pri čemu histoni čine oko 32%. Od enzima u ovoj organeli, dokazano je prisustvo ATP-aze, RNK-polimeraze i dr.[2][3][4][5][6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grbić, Ajna. "BOTANIKA S FARMAKOGNOZIJOM" (PDF).
  2. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]