Weibel–Paladeovo tijelo
Weibel–Paladijeva tijela su skladišne granule endotelnih ćelija, koje formiraju unutrašnje obloge krvnih sudova i srca. Ona pohranjuju i otpuštaju dvije glavne molekule: von Willebrandov faktor i P-selektin i na taj način igraju dvostruku ulogu u hemostazi i upalama.[1][2][3]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Weibel–Paladeova tijela su inicijalno opisali švicarski anatom Ewald R. Weibel i rumunski fiziiolog George Emil Palade, 1964.[4] Palade je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, 1974., za istraživanja funkcije organela u ćelijama.
Sastojci[uredi | uredi izvor]
Postoje dvije glavne komponente Weibel-Paladeovih tijela. Jedna od njih je von Willebrandov faktor (vWF), multimerni protein koji ima glavnu ulogu u koagulaciji krvi.[5] Storage of long polymers of vWF gives this specialized lysosomal structure an oblong shape and striated appearance on electron microscope.[6] Drugi je P-selektin,[7][8] koji ima centralnu ulogu u igra centralnu ulogu u sposobnosti upaljenih endotelnih ćelija pokretanje odbrambenih leukocita, što im omogućava da izađu iz krvnih sudova (ekstravazacija leukocita) i uđu u okolna tkiva, gdje mogu migrirati na mjesto infekcije ili ozljede.
Dodatne komponente Weibel-Paladeovog tijela su hemokini interleukin-8 i eotaksin-3, endotelin-1, angiopoietin-2, osteoprotegerin, P- selektin kofaktor CD63/lamp3,[9] i α-1,3-fukoziltransferaza VI.
Proizvodnja[uredi | uredi izvor]
Multimerni vWF je sastavljen po modelu glava-glavi u Golgijevom aparatu, od repa do repa vWF dimera. Ovaj multimer se kondenzira i okreće u duge, spiralne, uglavnom paralelne cjevčice (tubule), odvojene manje gustom matricom proteinskog domena, koje vire iz tubula.[10] Golgijev aparat zatim pupa sa clathrinom omotanim vezikulama koje skoro isključivo sadrže vWF.
Nezrela Weibel-Paladeova tijela ostaju u blizini jezdraeđ, gdje stiču više membranskih proteina, a onda se raziđu po cijeloj citoplazmi, zajedno sa mikrotubulama od kinezina. Klatrinom obloženi pupoljak vezikule nezrelih Weibel-Palade tijela, smanjujući njihov volumen, kondenzira njihov sadržaj i uklanja odbrane membranske proteine. Sazrevanjem se Weibel-Paladeovih tijela mogu također međusobno spajati.
Jedina paralelna organela u fiziologiji je alfa granula trombocita, koja sadrži vWF. Weibel-Paladeova tijela su glavni izvor vWF, dok α-granule vjerojatno imaju manju ulogu.
Sekrecija[uredi | uredi izvor]
Mali podskup Weibel-Paladeovih tijela, privezanih na periferiji ćelije na aktinski ćelijski korteks služiti kao lahko otpusni bazen koji se obnavlja većim brojem za mikrotubule povezanih tijela u unutrašnjosti ćelija.[9] Sadržaj Weibel–Paladinih tijela se luči putem jednog od tri mehanizma[10] Neka se podvrgavaju individualnoj egzocitozi, dok druga osiguravaju na plazma membrana prolazni "dugotrajni poljubac", koji otvara pore dovoljno široko za samo njihov manji teret (npr IL-8, CD63) na difuzne Weibel -Palade tijela koja mogu srasti u veće vezikule pod nazivom sekrecijska mahuna za multigranulsku egzocitozu.
Klinički značaj[uredi | uredi izvor]
Značaj Weibel-Paladinih tijela označavaju neke mutacije koje uzrokuju ljudske bolesti. Mutacije u vWF lokusu su uobičajeni uzrok najčešćih naslijedila poremećaja krvarenja, von Willebrandove bolesti. VWD, u nekim ljudskim populacijama, ima procijenjenu prevalenciju do 1%, a najčešće je obilježena produženim i varijabilnim krvarenjima sluznice. Tip III von Willebrandove bolesti je poremećaj teškog krvarenja, a ne liči na teške hemofilije tipa A ili B. VWF djeluje u osnovnoj hemostazi za uključivanje trombocita na mjestu povrede, a također je važan u srednjim hemostazama, djelujući kao prateći protein faktora koagulacije VIII (FVIII).
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Referencee[uredi | uredi izvor]
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Weibel ER, Palade GE; Palade (oktobar 1964). "New cytoplasmic components in arterial endothelia". J. Cell Biol. 23 (1): 101–12. doi:10.1083/jcb.23.1.101. PMC 2106503. PMID 14228505.
- ^ Wagner, D. D.; Olmsted, J. B.; Marder, V. J. (oktobar 1982). "Immunolocalization of von Willebrand protein in Weibel–Palade bodies of human endothelial cells" (PDF). J. Cell Biol. 95 (1): 355–60. doi:10.1083/jcb.95.1.355. PMC 2112360. PMID 6754744.
- ^ Tuma, Ronald F.; Durán, Walter N.; Ley, Klaus, ured. (2008). Microcirculation (2nd izd.). Amsterdam: Elsevier/Academic Press. str. 38. ISBN 978-0-12-374530-9.
- ^ Bonfanti, R.; Furie, B. C.; Furie, B.; Wagner, D. D. (1. 4. 1989). "PADGEM (GMP140) is a component of Weibel–Palade bodies of human endothelial cells". Blood. 73 (5): 1109–12. PMID 2467701. Arhivirano s originala (PDF), 5. 11. 2010. Pristupljeno 10. 6. 2016.
- ^ McEver, R. P.; Beckstead, J. H.; Moore, K. L.; Marshall-Carlson, L.; Bainton, D. F. (juli 1989). "GMP-140, a platelet alpha-granule membrane protein, is also synthesized by vascular endothelial cells and is localized in Weibel–Palade bodies". J. Clin. Invest. 84 (1): 92–9. doi:10.1172/JCI114175. PMC 303957. PMID 2472431.
- ^ a b Doyle, E. L.; Ridger, V.; Ferraro, F.; Turmaine, M.; Saftig, P.; Cutler, D. F. (2011). "CD63 is an essential cofactor to leukocyte recruitment by endothelial P-selectin". Blood. 118 (15): 4265–73. doi:10.1182/blood-2010-11-321489. PMID 21803846.
- ^ a b Valentijn KM, Sadler JE, Valentijn JA, Voorberg J, Eikenboom J (12. 5. 2011). "Functional architecture of Weibel-Palade bodies". Blood. 117 (19): 5033–5043. doi:10.1182/blood-2010-09-267492. PMID 21266719.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
