Leukociti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razvoj krvnih ćelija

Leukociti (drugi naziv: bijele krvne ćelije) su komponenta krvi. Ona pomažu u odbrani tijela od infektivnih bolesti i stranih tijela kao dio imunog sistema. U jednoj litri krvi zdrave odrasle osobe obično ima između 4x109 i 11x109 bijelih krvnih zrnaca.[1][2][3][4]

Kao i u krvi, bijele ćelije također možemo naći u velikom broju u limfnom sistemu, slezeni i u drugim tjelesnim tkivima.

I nasljedna bolest poznata kao nedostatak Alpha 1 Anti-tripsina može dovesti do toga da bijele krvne ćelije počnu napadati zdrave ljudske ćelije.[nedostaje referenca]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Postoje tri glavna vida bijelih krvnih ćelija.

Granulociti[uredi | uredi izvor]

Granulociti su kategorija bijelih krvnih ćelija, koje karakterizira činjenica da sve vrste imaju različito obojene granule u svojoj citoplazmi pod svjetlosnim mikroskopom. Postoje tri vrste granulocita: neutrofilni granulociti, bazofilni granulociti i eozinofilni granulociti.

Limfociti[uredi | uredi izvor]

Limfociti su mnogo učestaliji u limfnom sistemu i uključuju takozvane "T ćelije ubice". Krv ima tri vrste limfocita: B ćelije, T ćelije i prirodne ćelije ubice. B ćelije proizvode antitijela koja se vežu za patogene mikroorganizme kako bi omogućila njihovo uništenje. CD4+ T ćelije (T pomagački limfociti) koordiniraju imunu reakciju (u slučaju infekcije virusom HIV-a one su te koje postaju defektne). CD8+ T ćelije (citotoksične T ćelije) i prirodne ćelije ubice su u stanju da ubiju ćelije tijela koje je inficirano virusom.

Monociti[uredi | uredi izvor]

Monociti su vrsta bijelih krvnih zrnaca koja pripadaju monocito-makrofagnom sistemu. Monociti su krupne, mononukleusne ćelije (najveće ćelije krvi), poseduju fagocitne sposobnosti. Iz njih nastaju makrofagi, ćelije sa najvećom sposobnošću fagocitoze.

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Vrsta raka pri kojoj se bijele krvne ćelije nekontrolisano razmnožavaju se zove leukemija.

Druge tkivne ćelije[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4.
  4. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]