Kaligrafija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kaligrafija (grčki kaligraphia, od kalos=lijepo i graphein=pisati) je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Važnost kaligrafije u historiji kultura je ogromna svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost: na primjer u islamu, gdje je bismillah najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja je kaligrafija i danas vrlo važna i inspirirajuća. Važnije od čitljivosti je postizanje savršene estetske uravnoteženosti i pokazivanje osjećaja.

Mnogi kaligrafi ukazuju na meditativni karakter svog posla:

Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju (Andreas Schenk).

Zapadna kaligrafija[uredi | uredi izvor]

Primjerak kaligrafije iz kasnog srednjeg vijeka-Textura Qadrata

Iako je kaligrafija u Evropi nakon početka novog doba značajno izgubila na važnosti, još živi kao oblik umjetnosti i kao hobi. Praktičnu primjenu ima još u oblikovanju nekih dokumenata, plakata ili upisivanja u neke knjige u određenim svečanim prigodama.

U cijeloj Evropi postoje historijska djela antičkih i srednjevjekovnih kaligrafa, koja su u više primjeraka nastajala u samostanima i vrlo bogato su opremljena s puno detalja. U novije vrijeme je poznat kaligraf Edward Johnston, čija se kaligrafija i danas koristi u Londonskoj podzemnoj željeznici.

Arapska kaligrafija[uredi | uredi izvor]

Kur'an iz Andaluzije

Arapski kaligrafi imaju višestoljetnu tradiciju. Zbog zabrane slika u Kuranu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti kao linije, čime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami. Naročiti oblik umjetničke arapske kaligrafije razvio se početkom 20. vijeka u Osmanskom carstvu.

Hebrejska kaligrafija[uredi | uredi izvor]

Još od talmudskih vremena se osoba koja piše hebrejske tekstove naziva sofer (naglasak na "e"). Zanimanje sofera zahtijeva višegodišnje školovanje i unutar židovstva je vrlo cijenjeno. Biblijski tekstovi se pišu guščijim perom i tintom bez dodataka metala, a sofer je sam priprema. Podloga na kojoj se piše je uvijek, posebno u tu svrhu, ručno izrađen pergament. Hebrejski tekstovi su bez vokala, ali imaju posebne ukrase koji se opisuju kao "krunice". Tekstovi moraju biti pisani bez ijedne pogreške i vrlo tačno. Sofer ne smije pisati napamet, nego mora svako pojedino slovo kopirati iz predloška.

Kineska i japanska kaligrafija[uredi | uredi izvor]

Kaligrafija Sun Yat-sena

U Aziji, uglavnom na prostoru Kine i Japana, kaligrafija ima još uvijek visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu. Najčešće korišten alat za pisanje su kist, štapić tuša i kamen za tuš, kao i papir. Prije samog pisanja, dio štapića tuša se nariba i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Čin pisanja je danas najčešće impulzivan, što znakove čini teško čitljivim, ali zato utoliko izražajnijim.

Kaligrafska umjetnička djela ukrašavaju kao okomite pločice u paru i kao vodoravne pločice s imenima kineske vrtove. U organiziranju vrta su gotovo neizostavne i čine njegov značajan ukrasni element. To su često stihovi iz poznatih pjesama, kojima se naglašava posebnost okoline u koju se stavlja.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: