Megalitska kultura

Megalitska kultura označava posebnu ljudsku djelatnost u prahistorijii koja je obilježena postavljanjem megalita ili izgradnjom objekata od megalita bez ikakvog veziva poput žbuke ili cementa. Megalit (grčki: μέγας megas = velik; i λίθος lithos = kamen) je ustvari veliki kamen koji se koristio u prahistorijskoj gradnji, a koristili su ga ljudi širom svijeta svijeta u različitim vremenskim razdobljima. Većina ovih građevina je izgrađena u neolitu, ali postoje neki stariji primjeri iz mezolita, a nastavili su se graditi u bakrenom i bronzanom dobu. Megalitske strukture su često groblja, spomenici, opservatoriji-monumentalne kamene građevine raznih vrsta. Ove strukture su građene najčešće u religiozne svrhe.

[uredi] Historija

Karta rasprostiranja glavnih megalitskih spomenika u neolitskoj Europi

Stojeće kamenje Stennesa (Neolitski Orkney, Škotska) u sumrak

Najstariji pronađeni primjeri megalitskih spomenika su veliki ceremonijalni kompleksi iz 9. milenija p.n.e. u istočnoj Turskoj, Nevali Cori i Göbekli Tepe, ali nema nikakvih dokaza da su oni povezani s evropskim megalitskim spomenicima ^[1].

U Evropi se megalitski spomenici javljaju tokom neolita i bronzanog doba (4.500-1500 p.n.e.) iako postoje neke naznake da su kameni megaliti imali prethodnike u mezolitskim spomenicima od drveta (oko 8000 p.n.e. u Stonehengeu ili 5400. p.n.e. u Carroworeu, Irska). Najpoznatiji su Nabta (Egipat, oko 6000. p.n.e.), Évora (Portugal, oko 5000. p.n.e.), Bernanez i Bougon i Carnac (Francuska, oko 4800.-4000. p.n.e.), megalitski malteški hramovi Ġgantija i Mnajdra (Malta, oko 3600. p.n.e.), Brú na Bóinne (Irska, oko 3400. p.n.e.), Neolitski Orkney (Škotska, oko 3000. p.n.e.), te Stonehenge i Avebury u Engleskoj (oko 2800. p.n.e.). Tokom bronzanog doba ovi spomenici su se proširili područjima današnje Španije, Belgije, Danske, Italije, Njemačke (Goseck) i dr. zahvaljujući širenju tzv. Kulture žarnih polja i Kulture pokala do oko 1200. p.n.e. kada su se prestali graditi.

Upravo u to vrijeme započinje gradnja megalitskih spomenika u Aziji koji se javljaju nevezano za evropske spomenike. Najveća koncentracija je na Korejskom poluotoku, ali se mogu naći i u sjevernim pokrajinama Kine, otoku Kjušu u Japanu, južnom Vijetnamu i pojedinim lokacijama u Indiji. Živa megalitska tradicija se može naći na otocima Sumba i Nias u Indoneziji.

[uredi] Vrste megalitskih spomenika

Dio megalitske strukture u Göbekli Tepe (Turska).

Najčešća podjela ovih spomenika je po tome da li je izgrađen od jedne vrste megalita (monoliti, grčki za "jedan kamen") ili kombinacije različitih megalita (poliliti, grč. "više kamenja"):

Monoliti:

Menhir (bretonski jezik: "dugi kamen") - pojedinačni uspravni megalit, često organizirani u kamene redove koji označavaju neki put ili kamene krugove koji označavaju neko sveto mjesto.
Kameni brod - germanski običaj redanja menhira u obris broda
Taula (katalonski jezik: "stol") - građevina od dva kamena postavljena u oblik slova "T"
Trilit (grč. τριλίθος = tri kamena)- građevina od dva uspravna kamena koji nose polegnut treći, poput grede.
Ortostat - pojedinačni uspravni kamen koji je nekada bio dio većeg objekta.
Megalitske skulpture (npr. Moai na Uskršnjem otoku)

Poliliti:

Dolmen (bretonski jezik: "kameni stol") - jednoćelijska građevina od megalitskog kamenja.
Kistvaen (velški: cist-maen = "škrinja kamena") - grobna komora u obliku škrinje od kamenih ploča
Tumul (latinski: tumulus = "malo brdo") - grobni humci od zemlje ili megalita.
Kairn (irski: Carn) - kupasta hrpa kamenja koja označava neko mjesto
Kromleh (bretonski: crom-llech = "zakrivljene ploče") - megalitski hramovi od menhira ili trilita poredanih u oble forme (npr. Stonehenge)
Nuraghi - megalitske građevine u obliku valjkastog tornja na Sardiniji, poput brocha u Škotskoj
Marae ("čistina") - polinezijsko kvadratično svetište u obliku terase sa centralnim svetim menhirom.