Megalitska kultura

Megalitska kultura označava posebnu ljudsku djelatnost u prahistoriji koja je obilježena postavljanjem megalita ili izgradnjom objekata od megalita bez ikakvog veziva poput žbuke ili cementa. Megalit (grčki: μέγας megas = velik; i λίθος lithos = kamen) je ustvari veliki kamen koji se koristio u prahistorijskoj gradnji, a koristili su ga ljudi širom svijeta svijeta u različitim vremenskim razdobljima. Većina ovih građevina je izgrađena u neolitu, ali postoje neki stariji primjeri iz mezolita, a nastavili su se graditi u bakrenom i bronzanom dobu. Megalitske strukture su često groblja, spomenici, opservatoriji-monumentalne kamene građevine raznih vrsta. Ove strukture su građene najčešće u religiozne svrhe.

Historija [uredi]

Karta rasprostiranja glavnih megalitskih spomenika u neolitskoj Europi

Stojeće kamenje Stennesa (Neolitski Orkney, Škotska) u sumrak

Najstariji pronađeni primjeri megalitskih spomenika su veliki ceremonijalni kompleksi iz 9. milenija p.n.e. u istočnoj Turskoj, Nevali Cori i Göbekli Tepe, ali nema nikakvih dokaza da su oni povezani s evropskim megalitskim spomenicima ^[1].

U Evropi se megalitski spomenici javljaju tokom neolita i bronzanog doba (4.500-1500 p.n.e.) iako postoje neke naznake da su kameni megaliti imali prethodnike u mezolitskim spomenicima od drveta (oko 8000 p.n.e. u Stonehengeu ili 5400. p.n.e. u Carroworeu, Irska). Najpoznatiji su Nabta (Egipat, oko 6000. p.n.e.), Évora (Portugal, oko 5000. p.n.e.), Bernanez i Bougon i Carnac (Francuska, oko 4800.-4000. p.n.e.), megalitski malteški hramovi Ġgantija i Mnajdra (Malta, oko 3600. p.n.e.), Brú na Bóinne (Irska, oko 3400. p.n.e.), Neolitski Orkney (Škotska, oko 3000. p.n.e.), te Stonehenge i Avebury u Engleskoj (oko 2800. p.n.e.). Tokom bronzanog doba ovi spomenici su se proširili područjima današnje Španije, Belgije, Danske, Italije, Njemačke (Goseck) i dr. zahvaljujući širenju tzv. Kulture žarnih polja i Kulture pokala do oko 1200. p.n.e. kada su se prestali graditi.

Upravo u to vrijeme započinje gradnja megalitskih spomenika u Aziji koji se javljaju nevezano za evropske spomenike. Najveća koncentracija je na Korejskom poluotoku, ali se mogu naći i u sjevernim pokrajinama Kine, otoku Kjušu u Japanu, južnom Vijetnamu i pojedinim lokacijama u Indiji. Živa megalitska tradicija se može naći na otocima Sumba i Nias u Indoneziji.

Vrste megalitskih spomenika [uredi]

Najčešća podjela ovih spomenika je po tome da li je izgrađen od jedne vrste megalita (monoliti, grčki za "jedan kamen") ili kombinacije različitih megalita (poliliti, grč. "više kamenja"):

Monoliti:

Menhir (bretonski jezik: "dugi kamen") - pojedinačni uspravni megalit, često organizirani u kamene redove koji označavaju neki put ili kamene krugove koji označavaju neko sveto mjesto.
Kameni brod - germanski običaj redanja menhira u obris broda
Taula (katalonski jezik: "stol") - građevina od dva kamena postavljena u oblik slova "T"
Trilit (grč. τριλίθος = tri kamena)- građevina od dva uspravna kamena koji nose polegnut treći, poput grede.
Ortostat - pojedinačni uspravni kamen koji je nekada bio dio većeg objekta.
Megalitske skulpture (npr. Moai na Uskršnjem otoku)

Poliliti:

Dolmen (bretonski jezik: "kameni stol") - jednoćelijska građevina od megalitskog kamenja.
Kistvaen (velški: cist-maen = "škrinja kamena") - grobna komora u obliku škrinje od kamenih ploča
Tumul (latinski: tumulus = "malo brdo") - grobni humci od zemlje ili megalita.
Kairn (irski: Carn) - kupasta hrpa kamenja koja označava neko mjesto
Kromleh (bretonski: crom-llech = "zakrivljene ploče") - megalitski hramovi od menhira ili trilita poredanih u oble forme (npr. Stonehenge)
Nuraghi - megalitske građevine u obliku valjkastog tornja na Sardiniji, poput brocha u Škotskoj
Marae ("čistina") - polinezijsko kvadratično svetište u obliku terase sa centralnim svetim menhirom.