Nirnberški proces (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nirnberški proces
Theatrical release poster
RežiserStanley Kramer
ProducentStanley Kramer
Scenarist(i)
Uloge
MuzikaErnest Gold
KinematografijaErnest Laszlo
MontažaFrederic Knudtson
ProdukcijaRoxlom Films
Amber Entertainment
DistributerUnited Artists
Premijera
Trajanje179 minutes
ZemljaUnited States
JezikEnglish
German
Budžet$3 million[2]
Zarada$16 million[3]

Nirnberški proces američka je epska, sudska drama snimljena 1961. godine koju je režirao i producirao Stanley Kramer, a scenarij je napisao Abby Mann. U filmu glavne uloge tumače Spencer Tracy, Burt Lancaster, Richard Widmark, Maximilian Schell, Werner Klemperer, Marlene Dietrich, Judy Garland , William Shatner i Montgomery Clift. Radnja filma smještena je u Nürnberg, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, i prikazuje fikcionaliziranu verziju s izmišljenim likovima i procesu jednom sudiji iz 1947. koji je bio jedan od dvanaest naknadnih suđenja u Nirnbergu vođenih pod pokroviteljstvom američke vojske nakon Drugog svjetskog rata.

Film se usredsređuje na rad vojnog suda kojeg vodi glavni sudija Dan Haywood (Tracy), pred kojim su četiri sudije i tužioci (u poređenju sa šesnaest optuženih u stvarnom suđenju sudijama) optuženi za zločine protiv čovječnosti zbog njihove visoke uloge u pravosudnom sistemu nacističke njemačke vlade. Suđenje se usredsređuje na pitanja u vezi sa individualnom i kolektivnom odgovornošću Nijemaca za Holokaust, s pozadinom napete međunarodne situacije uključujući početak Hladnog rata, Blokada Berlina i geopolitičke posljedice naknadnih Nirnberških procesa nakon podrške Njemačke Zapadnom bloku, stavljajući veliki pritisak na Haywoodove napore da donese pravednu presudu. Pored toga, sudija se suočava sa emocionalnim izazovima u svojim ličnim odnosima s njemačkim narodom izvan sudnice koji uporno tvrde da ne znaju za nacističke zločine, ali sudija sumnja da su znali više nego što žele priznati.

Ranija verzija priče je emitirana kao Presuda u Nirnbergu televizijske serije Playhouse 90 1959. godine.[4] Interesovanje javnosti za ovu temu izazvalo je prošireni fokus na njegove dramske elemente. Maximilian Schell i Werner Klemperer igrali su iste likove u obje verzije. Godine 2013. Presuda u Nirnbergu odabrana je na čuvanje u Nacionalni filmski registar od strane Kongresne biblioteke kao "kulturno, historijski ili estetski značajan".[5][6] Prezentacija historijskih događaja u produkciji izazvala je interesovanje decenijama zbog svog mjesta na Spisku filmova o holokaustu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Nirnberški proces se usredsređuje na vojni sud sazvan u Nürnbergu, Njemačka, na kojem su četiri njemačka suca i tužioca optužena za zločine protiv čovječnosti zbog svoje umiješanosti u zvjerstva počinjena pod nacističkim režimom. Sudija Dan Haywood je glavni sudija tročlanog vijeća savezničkih pravnika koji će saslušati i odlučiti u predmetu protiv optuženih. Haywooda posebno zanima da sazna kako je optuženi Ernst Janning, ugledni pravnik i pravni naučnik, mogao počiniti zločine za koje je optužen, uključujući i osuđivanje nedužnih ljudi na smrt.

Haywood nastoji da shvati kako je njemački narod mogao biti gluh i slijep za zločine nacističkog režima. Čineći to, on se sprijatelji sa udovicom njemačkog generala kojeg su pogubili Saveznici. On također Razgovara s drugim Nijemcima koji imaju različite poglede na rat. Ostali likovi s kojima se sudija susreće su pripadnik američke vojske kapetan Harrison Byers, koji je određen da pomaže američkim sudijama koje vode predmet, i Irene Hoffmann, koja se boji da svjedoči što bi moglo ojačati tezu optužbe protiv sudije. (Hofmanov lik podsjeća na Irene Seiler, ključnu figuru u ozloglašenom nacističkom slučaju, poznatom po nazivu Suđenje Katzenbergeru.

Njemački branilac Hans Rolfe tvrdi da optuženi nisu bili jedini koji su pomagali ili ignorirali nacistički režim. On tvrdi da su Sjedinjene Države počinile djela jednako loša ili gora od nacista, kao što je Oliver Wendell Holmes Jr. ispred Vrhovnog suda SADa pružio podršku za prvu eugeničku praksu; njemačko-vatikanski Reichskonkordat iz 1933. godine, kojim je njemačka vlada kojom su dominirali nacisti iskoristila kao implicitno prvo strano priznanje nacističkog vodstva; Josif Staljin je učestvovao u nacističko-sovjetskom paktu iz 1939. godine, koji je uklonio posljednju veliku prepreku njemačkoj invaziji na Poljsku i okupaciji zapadne Poljske, početak Drugog svjetskog rata; i atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija u završnoj fazi rata u augustu 1945.[7][8]

U međuvremenu, kao strogi konstruktivni pravnik, Janning odbija svjedočiti ili sudjelovati u pravnom postupku koji duboko osjeća nije ništa bolji od bilo kojeg montiranog procesa. Kako mu postupak postaje sve nepodnošljiviji, on dramatično prekida tišinu. Odluči da svjedoči pred Tribunalom kao svjedok Tužilaštva, priznajući da je kriv za osuđivanje na smrt Jevrejskog čovjeka. Naime, čovjek je bio optužen da je imao seks 16-godišnjakinjom nejevrejskog porijekla - ali je znao da nema dokaza koji bi podržali takvu presudu. Janning objašnjava da su dobronamjerni ljudi poput njega samog pomogli Hitleru u provođenju antisemitizma, rasizma kao čin patriotizma uprkos tome što je bilo pogrešno, i da je cijela Njemačka ima određenu mjeru odgovornosti za ratne zločine koje je počinio nacistički režim.

Haywood mora vagati između geopolitičkih odnosa i vlastitih ideala pravde. Suđenje se odvija u pozadine Blokade Berlina i postoji pritisak da se njemački optuženici oslobode ili lakše presude kako bi se pridobila podrška Nijemaca u nadolazećem Hladnom ratu protiv Sovjetskog saveza.[9]

Dok se četiri optužena izjašnjavaju kao "nevinim" u završnim izjavama, Janning i su-optuženi, Werner Lampe, pokazuju jasno kajanje za svoje postupke, dok treći, Friedrich Hofstetter tvrdi da nisu imali izbora i da su morali sprovesti zakone koje je uvela Hitlerova vlada. Samo četvrti optuženi, Emil Hahn, ostaje nepokolebljiv, govoreći Amerikancima da će zažaliti što se nisu udružili s nacistima protiv Sovjetskog Saveza. Konačno, sva četvorica optuženih proglašeni su krivima i osuđeni su na doživotni zatvor. Haywood posjećuje Janninga u njegovoj ćeliji. Janning potvrđuje Haywoodu da je njegova presuda bila pravedna, ali pita ga da mu vjeruje, u vezi s masovnim ubistvom nevinih, da nikad nije ni slutio da će to doći do toga. Sudac Haywood mu odgovara da je osudio čovjeka za kojeg je znao da je nevin.

Haywood odlazi iz Njemačke; u filmskom napisu publika saznaje da je od 99 optuženih osuđenih u naknadnim suđenjima u Nirnbergu koja su se dogodila u američkoj zoni, niko još nije izdržavao kazne u vrijeme kada je film pušten na prikazivanje u 1961. godini.[10] Napomena: "Film se ne odnosi na suđenja iz 1946. vođstvu nacističke Njemačke, koji je bio pred međunarodnim vijećem sudija, a ne samo američkim. Od 20 optuženih od tog suđenja, 1961. godine, tri osuđenika i dalje su bili u zatvoru: Rudolf Hess, Albert Speer, Baldur von Schirach.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Scott, John L. (14. 12. 1961). "West Berlin Reaction on 'Nuremberg' Awaited". Los Angeles Times: Part IV, p. 7.
  2. ^ Balio, Tino (1987). United Artists: The Company That Changed the Film Industry. University of Wisconsin Press. str. 145. ISBN 978-0299114404.
  3. ^ "Box Office Information for Judgment at Nuremberg". The Numbers. Arhivirano s originala, 28. 11. 2011. Pristupljeno 14. 4. 2012.
  4. ^ "Playhouse 90 – Season 3, Episode 28: Judgment at Nuremberg – TV.com". TV.com. CBS Interactive. Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 7. 6. 2015.
  5. ^ "Library of Congress announces 2013 National Film Registry selections". The Washington Post (Press release). 18. 12. 2013. Arhivirano s originala, 18. 12. 2013. Pristupljeno 18. 12. 2013.
  6. ^ "Complete National Film Registry Listing". Library of Congress. Arhivirano s originala, 29. 8. 2008. Pristupljeno 17. 11. 2020.
  7. ^ Nixon, Rob (2012). "Pop Culture 101: Judgment at Nuremberg". TCM.com. Arhivirano s originala, 15. 7. 2018. Pristupljeno 2. 11. 2012.
  8. ^ Mann, Abby (1961). Judgment at Nuremberg. London: Cassell. str. 93.
  9. ^ Bradley, Sean. "Judgment at Nuremberg". University of Missouri-Kansas City School of Law. Arhivirano s originala, 13. 9. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2008. He argues that the love of country led to an attitude of "my country right or wrong." Obedience or disobedience to the Fuehrer would have been a choice between patriotism or treason for the judges. [...] Why did the educated stand aside? Because they loved their country.
  10. ^ "Judgment at Nuremberg (1961)". AFI Catalog of Feature Films. American Film Institute. Pristupljeno 18. 2. 2024.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nirnberški_proces_(film)&oldid=3592187"