Niskoenergetska kuća

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Toplotna izolacija je vrlo važan dio niskoenergetske kuće.
Termografski snimak toplinskog zračenja prozora i zidova dviju građevina: niskoenergetske ili pasivne kuće (desno) i obične kuće (lijevo).
U pasivnim kućama su korištene razne metode i tehnologije toplotne izolacije.
Energetska iskaznica zgrada.

Niskoenergetska kuća je kuća koja troši maksimalno 30 kWh/m2god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i trolitarske kuće. Prema jednostavnom proračunu proizlazi da će takva kuća na grijanje trošiti otprilike 3 lit/m2god. lož ulja, 3 m3/m2god. prirodnog plina ili 6 kg/m2god. drvenih peleta. Smanjenje toplotnih gubitaka niskoenergetske kuće ostvaruje se na slijedeće načine:

  • orijentacija kuće na jug
  • odvajanje toplotnih zona kuće (dnevna soba prema jugu, ostave na sjever)
  • kompaktna gradnja
  • vrlo dobra toplotnih izolacija cijelog oplošja kuće
  • prozori sa 3-slojnim staklom
  • niskotemperaturni sistem grijanja
  • kontrolisana ventilacija prostorija sa rekuperacijom

Kako bi povećali dobitke energije preporuča se:

U Njemačkoj, prema dostupnim podacima postoji preko 150 000 različitih pasivnih kuća, kako pojedinačnih domaćinstava i kuća u nizu ili manjih stambenih zgrada, što ne začuđuje budući da je u Njemačkoj realiziran sistem poticanja pasivne gradnje kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, a koji uključuje povoljne kredite i dodatne mjere poticanja.

U Austriji je tako, do sada realizirano oko hiljadu pasivnih kuća, a prva u Hrvatskoj je sagrađena u Brestovju kraj Zagreba u realizaciji prof. Ljubomira Miščevića. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije postignute uštede trebale bi se pokazati drastičnima.

Zbog velikih razlika u nacionalnim standardima, niskoenergetska kuća napravljana po standardima jedne države ne mora biti niskoenergetska po standardima druge države. U Njemačkoj niskoenergetska kuća (njem. Niedrigenergiehaus) ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m2 godišnje. U Švicarskoj je termin niskoenergetska kuća definiran MINERGIE standardom – za grijanje prostorija ne smije se koristiti više od 42 kWh/m2 godišnje. Trenutno se kod prosječne niskoenergetske kuće u tim državama dostiže otprilike polovina tih iznosa, odnosno između 30 kWh/m2 godišnje i 20 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija. U Hrvatskoj se prilikom definiranja niskoenergetske kuće uzima vrijednost od 40 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija. Ova vrijednost bi u praksi morala na jugu biti i znatno niža zbog povoljnije klime.

Pasivna kuća[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Pasivna kuća

Pasivna kuća je kuća koja troši maksimalno 15 kWh/m2god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i jednolitarske kuće. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da bi takva kuća na grijanje trošila otprilike 1,5 lit/m2god. lož ulja, 1,5 m3/m2god. prirodnog plina ili 3 kg/m2god. drvenih peleta. Ovdje je bitno za naglasiti da pasivne kuće nemaju više potrebe za konvencionalnim sustavom grijanja, nego potrebu za toplinom namiruju preko složenog sustava ventilacije sa rekuperacijom i dizalicom topline. Osnovne razlike između niskoenergetske i pasivne kuće su: [2]

  • vrlo debela toplotnih izolacija omotača kuće (fasade, krov, pod)
  • kontrolirana ventilacija sa rekuperacijom i mogućnošću dogrijavanja
  • prozori sa 3-slojnim staklom punjenim plinom
  • nepostojanje konvencionalnog sustava grijanja zbog vrlo niskih toplotnih gubitaka

Energetska iskaznica zgrada[uredi | uredi izvor]

Tehničkim propisom o uštedi toplotnih energije i toplotnoj zaštiti zgrada, na snazi od 30. juna 2006., u Republici Hrvatskoj se propisuje obveza izrade Iskaznice potrebne topline za grijanje zgrade. Taj dokument je jedan od nužnih koraka u ostvarenju sustava koji će omogućiti stvarno smanjenje potrošnje energije. Zahvaljujući obvezi imanja Energetske iskaznice zgrada, koju izrađuju certificirane ustanove, u državama Europske unije ostvarene su značajne uštede u energiji, a time i značajno smanjenje zagađenja okoline.

U državama Evropske unije (EU) potrošnje energije u zgradarstvu iznosi 41 % od ukupne potrošnje energije. Na prijevoz otpada 28 %, a na industriju 31 % potrošnje energije. Stoga je povećanje energetske efikasnosti u zgradarstvu jedan od najisplativijih načina smanjenja troškova za energiju kao i smanjenje štetnih emisija u okoliš. U sektoru zgradarstva leži i najveći potencijal energetskih ušteda. Dakle, u državama EU potrošnja goriva za grijanje zgrada sudjeluje s 25 % u ukupnoj emisiji CO2. Nadalje, posljednjih je godina u velikom broju zemalja EU primijećen trend porasta godišnje energetske potrošnje, pri čemu je u nekim zemljama taj porast značajan. U Grčkoj je potrošnja energije u zgradama javne namjene u 2000. godini iznosila 170 % potrošnje iz 1990. godine. [3]

Prema planu energetskog razvoja Republike Hrvatske do godine 2010., energetski izvori bit će tekuća goriva (do 42 %), zemni plin (do 32 %), te snaga vode i uglja (do 24 %). Očekuje se da će udio obnovljivih izvora godine 2010. porasti za 5,0 %. U ukupnoj emisiji sumpor dioksida (SO2) u RH energetski sektor sudjeluje s 99,1 %, u ukupnoj emisiji dušikovih oksida (NOX) s 96,7 % te u ukupnoj emisiji ugljik monoksida (CO) s 90,8 %.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] "Toplinska zaštita zgrada", Tečaj za energetske savjetnike, www.pvc-stolarija.hr, 2011.
  2. ^ [2] "Koncept i idejni projekt energetski samostojeće ekološke kuće kao elementa autonomnog solarnog sela za seoski turizam na otocima", Energetski institut Hrvoje Požar, www.eihp.hr, 2003.
  3. ^ [3] "Energetska učinkovitost u zgradarstvu", HEP Toplinarstvo d.o.o., www.eihp.hr, 2011.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: