Peptid YY

PYY
Dostupne strukture
PDB	Pretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova
	2L60, 2DEZ, 2DF0
Identifikatori
Aliasi	PYY
Vanjski ID-jevi	OMIM: 600781 MGI: 99924 HomoloGene: 3066 GeneCards: PYY
Lokacija gena (čovjek)
Hrom.	Hromosom 17 (čovjek)
Kraj	44,004,469 bp
Lokacija gena (miš)
Hrom.	Hromosom 11 (miš)
Kraj	101,998,658 bp
Ontologija gena
Molekularna funkcija	• GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine; • hormone activity; • neuropeptide hormone activity; • G protein-coupled receptor binding;
Ćelijska komponenta	• extracellular region; • Vanćelijsko;
Biološki proces	• G protein-coupled receptor signaling pathway; • regulation of appetite; • Ćelijska proliferacija; • neuropeptide signaling pathway; • feeding behavior; • regulation of signaling receptor activity; • intestinal epithelial cell differentiation;
	Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
	5697
	217212
	ENSG00000131096
	ENSMUSG00000017311
	P10082
	Q9EPS2
	NM_004160; NM_001394028; NM_001394029
	NM_145435; NM_001346771
	NP_004151
	NP_001333700; NP_663410
	Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek	Pogledaj/uredi – miš

Peptid YY (PYY), poznat i kao peptid tirozinski tirozin, je peptid kojeg kod čovjeka kodira gen PYY.^[5] To je kratki 36- aminokiselinski peptid koji se oslobađa iz ćelija u ileumu i debelom crijevu, kao odgovor na hranu. U krvi, crijevima i drugim elementima periferije, PYY djeluje na smanjenje apetita. Slično, kada se ubrizgava direktno u centralni nervni sistemi, PYY je također anoreksik, tj. smanjuje apetit.^[6]

Konzumiranje hranjivih vlakana iz voća, povrća i cjelovitih žitarica, povećava brzinu tranzita crijevnog himusa u ileum, da bi se povećao nivo PYY_{3-36</ sub> i izaziva sitost. Peptid YY može se proizvesti kao rezultat enzimske razgradnje sirovih proteina ribe i unositi kao prehrambeni proizvod.^[7]}

Struktura[uredi | uredi izvor]

Peptid YY povezan je s porodicom pankreasnih peptida tako što se 18, od njegovih 36 aminokiselina, nalazi na istim položajima kao i kod peptida gušterače.^[8] Dva glavna oblika peptida YY su PYY_1-36 i PYY_3-36, koji imaju strukturne motive PP. Međutim, najčešći oblik cirkulirajuće imunoreaktivnosti PYY je PYY_3-36, koji se veže na Y2 receptor (Y2R) porodice Y receptora.^[9] Peptid YY_3-36(PYY) je linearni polipeptid koji se sastoji od 34 aminokiseline, sa strukturnom homologijom sa NPY i polipeptidom gušterače.

Lučenje[uredi | uredi izvor]

PYY se nalazi u L-ćelijama sluznice želučanocrijevnog trakta, posebno u ileumu i debelom crijevu. Također, mala količina PYY, oko 1-10%, nalazi se u jednjaku, želucu, dvanaestopalačnom crijevu i jejunumu.^[10] Koncentracija PYY u cirkulaciji raste postprandijalno (nakon uzimanja hrane) i smanjuje se tokom posta.^[9] Pored toga, PYY proizvodi diskretna skupina neurona u, posebno lokaliziran u moždanom stablu, posebno u gigantoćelijskom mrežastom jezgru produžene moždine.^[11] C. R. Gustavsen et al. pronašli su ćelije koje proizvode PYY i nalaze se na Langerhansovim otočićima kod pacova. Zapaženi su kao ili sami ili su lokalizirani sa glukagonom ili sa PP.^[12]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

PYY djeluje putem NPY-receptora; inhibira pokretljivost želuca i povećava apsorpciju vode i elektrolita u debelom crijevu.^[13] PYY također može suzbiti sekreciju gušterače. Izlučuju ga neuroendokrine ćelije u ileumu i debelo crijevo, kao odgovor na obrok, a pokazalo se da smanjuje apetit. PYY djeluje usporavajući pražnjenje želuca; stoga povećava efikasnost probave i apsorpciju hranjivih sastojaka nakon obroka. Istraživanje je takođe pokazalo da PYY može biti koristan u uklanjanju aluminija nakupljenog u mozgu.

Studije na životinjama[uredi | uredi izvor]

Nekoliko studija pokazalo je da akutna periferna primjena PYY_3-36 inhibira ishranu glodara i primata. Druge studije na Y2R-nokaut miševima nisu pokazale anoreksijski efekat na njih. Ovi nalazi ukazuju na to da PYY_3-36 ima anoreksijski učinak (gubitak apetita), za koji se sugerira da posreduje Y2R. PYY-nokautirani ženski miševi povećavaju tjelesnu težinu i masnu masu. S druge strane, PYY-nokautirani miševi otporni su na gojaznost, ali imaju veću masnu masu i nižu toleranciju glukoze, kada se hrane hranom s visokim udjelom masti, u odnosu na kontrolne miševe. Dakle, PYY također ima vrlo važnu ulogu u energetskoj homeostazi, uravnotežujući unos hrane.^[9] Utvrđeno je da PYY oralni sprej promovira popunjenost.^[14] Virusna genska terapija pljuvačnih žlijezda rezultirala je dugotrajnim smanjenjem unosa hrane.^[15]

Relevantnost za gojaznost[uredi | uredi izvor]

Leptin također smanjuje apetit kao odgovor na hranjenje, ali gojazni ljudi razvijaju otpornost na leptin. Gojazni ljudi luče manje PYY od negojaznih,^[16] a pokušaji da se PYY izravno koristi kao lijek za mršavljenje imali su određeni uspjeh. Istraživači su primijetili da je unos kalorija tokom bife-ručka dva sata nakon infuzije PYY smanjen za 30% kod gojaznih osoba (P<0,001) i 31% kod mršavih ispitanika.^[17]

Iako su neke studije pokazale da gojazne osobe poslije obroka imaju niži nivo cirkulacije PYY postprandialno, druge su izvijestile da imaju normalnu osjetljivost na anoreksijski efekt PYY_3-36. Stoga, smanjenje osjetljivosti na PYY možda nije jedan od uzroka gojaznosti, za razliku od smanjenja osjetljivosti na leptin. Anoreksijski učinak PYY mogao bi, u budućnostibiti biti lijek za gojaznost.^[9]

Konzumacija proteina pojačava nivo PYY, pa je kod pokusnih ispitanika uočena određena korist u smanjenju gladi i podsticanju gubitka kilograma.^[18] Ovo bi moglo djelomično objasniti gubitak kilograma doživljen sa dijetom s visokim udjelom proteina, ali izgleda da je visoki toplotni učinak proteina vodeći uzrok.

Gojazni pacijenti koji su bili podvrgnuti želučanoj premosnici, pokazali su značajne metaboličke adaptacije, što je rezultiralo čestom remisijom dijabetesa, godinu dana kasnije. Kada se umanji zbunjujuće ograničenje kalorija, funkcija β-ćelija se brzo poboljšava, vrlo vjerojatno pod utjecajem pojačane reakcije GLP-1. Osjetljivost na insulin poboljšava se srazmjerno gubitku težine, uz moguće sudjelovanje PYY.^[19]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b ^c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000131096 - Ensembl, maj 2017
^ ^a ^b ^c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000017311 - Ensembl, maj 2017
^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ EntrezGene-5697
^ Woods S. C.; D'Alessio D. A. (2008). "Central control of body weight and appetite". J Clin Endocrinol Metab. 93 (11 Suppl 1): S37–50. doi:10.1210/jc.2008-1630. PMC 2585760. PMID 18987269.
^ http://www.bio.umass.edu/biology/mccormick/pdf/Murashita%20et%20al%202009.pdf
^ DeGroot, Leslie Jacob (1989). J. E. McGuigan (ured.). Endocrinology. Philadelphia: Saunders. str. 2754. ISBN 978-0-7216-2888-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ^a ^b ^c ^d Murphy KG, Bloom SR (decembar 2006). "Gut hormones and the regulation of energy homeostasis". Nature. 444 (7121): 854–9. doi:10.1038/nature05484. PMID 17167473.
^ Taylor IL (mart 1985). "Distribution and release of peptide YY in dog measured by specific radioimmunoassay". Gastroenterology. 88 (3): 731–7. doi:10.1016/0016-5085(85)90144-1. PMID 3838162.
^ Glavas MM, Grayson BE, Allen SE, Copp DR, Smith MS, Cowley MA, Grove KL (2008). "Characterization of brainstem peptide YY (PYY) neurons". J Comp Neurol. 506 (2): 194–210. doi:10.1002/cne.21543. PMID 18022952.
^ Gustavsen CR, Pillay N, Heller RS (2008). "An immunohistochemical study of the endocrine pancreas of the African ice rat, Otomys sloggetti robertsi". Acta Histochem. 110 (4): 294–301. doi:10.1016/j.acthis.2007.11.003. PMID 18406449.
^ Liu C, Aloia T, Adrian T, Newton T, Bilchik A, Zinner M, Ashley S, McFadden D (1996). "Peptide YY: a potential proabsorptive hormone for the treatment of malabsorptive disorders". Am Surg. 62 (3): 232–6. PMID 8607584.
^ "UF researchers use oral peptide spray to stimulate weight loss in animals". Dec 19, 2013.
^ Acosta A, Hurtado MD, Gorbatyuk O, La Sala M, Duncan D, Aslanidi G, Campbell-Thompson M, Zhang L, Herzog H, Voutetakis A, Baum BJ, Zolotukhin S (2011). "Salivary PYY: a putative bypass to satiety". PLOS ONE. 6 (10): e26137. doi:10.1371/journal.pone.0026137. PMC 3189958. PMID 22028819.
^ Alvarez Bartolomé M, Borque M, Martinez-Sarmiento J, Aparicio E, Hernández C, Cabrerizo L, Fernández-Represa JA (2002volume = 12). "Peptide YY secretion in morbidly obese patients before and after vertical banded gastroplasty". Obes Surg (3): 324–3277. doi:10.1381/096089202321088084. PMID 12082881. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
^ Batterham RL, Cohen MA, Ellis SM, Le Roux CW, Withers DJ, Frost GS, Ghatei MA, Bloom SR (2003). "Inhibition of food intake in obese subjects by peptide YY3-36". The New England Journal of Medicine. 349 (10): 941–8. doi:10.1056/NEJMoa030204. PMID 12954742.
^ Batterham RL, Heffron H, Kapoor S, Chivers J, Chandarana K, Herzog H, Le Roux CW, Thomas EL, Bell JD, Withers DJ (2006). "Critical role for peptide YY in protein-mediated satiation and body-weight regulation". Cell Metabolism. 4 (3): 223–233. doi:10.1016/j.cmet.2006.08.001. PMID 16950139.
^ Nannipieri M, Baldi S, Mari A, Colligiani D, Guarino D, Camastra S, Barsotti E, Berta R, Moriconi D, Bellini R, Anselmino M, Ferrannini E (novembar 2013). "Roux-en-Y Gastric Bypass and Sleeve Gastrectomy: Mechanisms of Diabetes Remission and Role of Gut Hormones". J. Clin. Endocrinol. Metab. 98 (11): 4391–9. doi:10.1210/jc.2013-2538. PMID 24057293.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Ekblad E, Sundler F (2002). "Distribution of pancreatic polypeptide and peptide YY". Peptides. 23 (2): 251–61. doi:10.1016/S0196-9781(01)00601-5. PMID 11825640.
Sandström O, El-Salhy M (2002). "Ontogeny and the effect of aging on pancreatic polypeptide and peptide YY". Peptides. 23 (2): 263–7. doi:10.1016/S0196-9781(01)00603-9. PMID 11825641.
Yang H (2002). "Central and peripheral regulation of gastric acid secretion by peptide YY". Peptides. 23 (2): 349–58. doi:10.1016/S0196-9781(01)00611-8. PMID 11825649.
Naruse S, Kitagawa M, Ishiguro H, Hayakawa T (2002). "Feedback regulation of pancreatic secretion by peptide YY". Peptides. 23 (2): 359–65. doi:10.1016/S0196-9781(01)00612-X. PMID 11825650.
Aponte GW (2002). "PYY-mediated fatty acid induced intestinal differentiation". Peptides. 23 (2): 367–76. doi:10.1016/S0196-9781(01)00613-1. PMID 11825651.
Hagan MM (2002). "Peptide YY: a key mediator of orexigenic behavior". Peptides. 23 (2): 377–82. doi:10.1016/S0196-9781(01)00614-3. PMID 11825652.
Mannon PJ (2002). "Peptide YY as a growth factor for intestinal epithelium". Peptides. 23 (2): 383–8. doi:10.1016/S0196-9781(01)00615-5. PMID 11825653.
Tseng WW, Liu CD (2002). "Peptide YY and cancer: current findings and potential clinical applications". Peptides. 23 (2): 389–95. doi:10.1016/S0196-9781(01)00616-7. PMID 11825654.
El-Salhy M, Suhr O, Danielsson A (2002). "Peptide YY in gastrointestinal disorders". Peptides. 23 (2): 397–402. doi:10.1016/S0196-9781(01)00617-9. PMID 11825655.
Imamura M (2002). "Effects of surgical manipulation of the intestine on peptide YY and its physiology". Peptides. 23 (2): 403–7. doi:10.1016/S0196-9781(01)00618-0. PMID 11825656.
Beglinger C, Degen L (2007). "Gastrointestinal satiety signals in humans--physiologic roles for GLP-1 and PYY?". Physiol. Behav. 89 (4): 460–4. doi:10.1016/j.physbeh.2006.05.048. PMID 16828127.
Eberlein GA, Eysselein VE, Schaeffer M, Layer P, Grandt D, Goebell H, Niebel W, Davis M, Lee TD, Shively JE, et al. (1989). "A new molecular form of PYY: structural characterization of human PYY(3-36) and PYY(1-36)". Peptides. 10 (4): 797–803. doi:10.1016/0196-9781(89)90116-2. PMID 2587421.
Facer P, Bishop AE, Cole GA, Aitchison M, Kendall CH, van Aswegen G, Penketh RJ, Rodek CH, McKeever P, Polak JM (1989). "Developmental profile of chromogranin, hormonal peptides, and 5-hydroxytryptamine in gastrointestinal endocrine cells". Gastroenterology. 97 (1): 48–57. doi:10.1016/0016-5085(89)91414-5. PMID 2721879.
Tatemoto K, Nakano I, Makk G, Angwin P, Mann M, Schilling J, Go VL (1989). "Isolation and primary structure of human peptide YY". Biochem. Biophys. Res. Commun. 157 (2): 713–7. doi:10.1016/S0006-291X(88)80308-5. PMID 3202875.
Lukinius AI, Ericsson JL, Lundqvist MK, Wilander EM (1986). "Ultrastructural localization of serotonin and polypeptide YY (PYY) in endocrine cells of the human rectum". J. Histochem. Cytochem. 34 (6): 719–26. doi:10.1177/34.6.3517149. PMID 3517149.
Adrian TE, Ferri GL, Bacarese-Hamilton AJ, Fuessl HS, Polak JM, Bloom SR (1985). "Human distribution and release of a putative new gut hormone, peptide YY". Gastroenterology. 89 (5): 1070–7. doi:10.1016/0016-5085(85)90211-2. PMID 3840109.
Lundell I, Blomqvist AG, Berglund MM, Schober DA, Johnson D, Statnick MA, Gadski RA, Gehlert DR, Larhammar D (1996). "Cloning of a human receptor of the NPY receptor family with high affinity for pancreatic polypeptide and peptide YY". J. Biol. Chem. 270 (49): 29123–8. doi:10.1074/jbc.270.49.29123. PMID 7493937.
Bard JA, Walker MW, Branchek TA, Weinshank RL (1995). "Cloning and functional expression of a human Y4 subtype receptor for pancreatic polypeptide, neuropeptide Y, and peptide YY". J. Biol. Chem. 270 (45): 26762–5. doi:10.1074/jbc.270.45.26762. PMID 7592911.
Hort Y, Baker E, Sutherland GR, Shine J, Herzog H (1995). "Gene duplication of the human peptide YY gene (PYY) generated the pancreatic polypeptide gene (PPY) on chromosome 17q21.1". Genomics. 26 (1): 77–83. doi:10.1016/0888-7543(95)80085-Z. PMID 7782089.
Kohri K, Nata K, Yonekura H, Nagai A, Konno K, Okamoto H (1993). "Cloning and structural determination of human peptide YY cDNA and gene". Biochim. Biophys. Acta. 1173 (3): 345–9. doi:10.1016/0167-4781(93)90136-2. PMID 8318545.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Peptide YY na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Peptid YY

[refGRCh38Ensembl-1] GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000131096 - Ensembl, maj 2017

[refGRCm38Ensembl-2] GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000017311 - Ensembl, maj 2017

[3] "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[4] "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[entrez-5] EntrezGene-5697

[6] Woods S. C.; D'Alessio D. A. (2008). "Central control of body weight and appetite". J Clin Endocrinol Metab. 93 (11 Suppl 1): S37–50. doi:10.1210/jc.2008-1630. PMC 2585760. PMID 18987269.

[7] ttp://www.bio.umass.edu/biology/mccormick/pdf/Murashita%20et%20al%202009.pdf

[isbn0-7216-2888-5-8] DeGroot, Leslie Jacob (1989). J. E. McGuigan (ured.). Endocrinology. Philadelphia: Saunders. str. 2754. ISBN 978-0-7216-2888-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[pmid17167473-9] Murphy KG, Bloom SR (decembar 2006). "Gut hormones and the regulation of energy homeostasis". Nature. 444 (7121): 854–9. doi:10.1038/nature05484. PMID 17167473.

[pmid3838162-10] Taylor IL (mart 1985). "Distribution and release of peptide YY in dog measured by specific radioimmunoassay". Gastroenterology. 88 (3): 731–7. doi:10.1016/0016-5085(85)90144-1. PMID 3838162.

[11] Glavas MM, Grayson BE, Allen SE, Copp DR, Smith MS, Cowley MA, Grove KL (2008). "Characterization of brainstem peptide YY (PYY) neurons". J Comp Neurol. 506 (2): 194–210. doi:10.1002/cne.21543. PMID 18022952.

[pmid18406449-12] Gustavsen CR, Pillay N, Heller RS (2008). "An immunohistochemical study of the endocrine pancreas of the African ice rat, Otomys sloggetti robertsi". Acta Histochem. 110 (4): 294–301. doi:10.1016/j.acthis.2007.11.003. PMID 18406449.

[13] Liu C, Aloia T, Adrian T, Newton T, Bilchik A, Zinner M, Ashley S, McFadden D (1996). "Peptide YY: a potential proabsorptive hormone for the treatment of malabsorptive disorders". Am Surg. 62 (3): 232–6. PMID 8607584.

[14] "UF researchers use oral peptide spray to stimulate weight loss in animals". Dec 19, 2013.

[15] Acosta A, Hurtado MD, Gorbatyuk O, La Sala M, Duncan D, Aslanidi G, Campbell-Thompson M, Zhang L, Herzog H, Voutetakis A, Baum BJ, Zolotukhin S (2011). "Salivary PYY: a putative bypass to satiety". PLOS ONE. 6 (10): e26137. doi:10.1371/journal.pone.0026137. PMC 3189958. PMID 22028819.

[pmid12082881-16] Alvarez Bartolomé M, Borque M, Martinez-Sarmiento J, Aparicio E, Hernández C, Cabrerizo L, Fernández-Represa JA (2002volume = 12). "Peptide YY secretion in morbidly obese patients before and after vertical banded gastroplasty". Obes Surg (3): 324–3277. doi:10.1381/096089202321088084. PMID 12082881. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)

[pmid12954742-17] Batterham RL, Cohen MA, Ellis SM, Le Roux CW, Withers DJ, Frost GS, Ghatei MA, Bloom SR (2003). "Inhibition of food intake in obese subjects by peptide YY3-36". The New England Journal of Medicine. 349 (10): 941–8. doi:10.1056/NEJMoa030204. PMID 12954742.

[18] Batterham RL, Heffron H, Kapoor S, Chivers J, Chandarana K, Herzog H, Le Roux CW, Thomas EL, Bell JD, Withers DJ (2006). "Critical role for peptide YY in protein-mediated satiation and body-weight regulation". Cell Metabolism. 4 (3): 223–233. doi:10.1016/j.cmet.2006.08.001. PMID 16950139.

[pmid24057293-19] Nannipieri M, Baldi S, Mari A, Colligiani D, Guarino D, Camastra S, Barsotti E, Berta R, Moriconi D, Bellini R, Anselmino M, Ferrannini E (novembar 2013). "Roux-en-Y Gastric Bypass and Sleeve Gastrectomy: Mechanisms of Diabetes Remission and Role of Gut Hormones". J. Clin. Endocrinol. Metab. 98 (11): 4391–9. doi:10.1210/jc.2013-2538. PMID 24057293.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]