Pravopis

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Pravopis ili ortografija (od grč. Ḍρθός (orthos) pravilno i γράφειν (grafein) pisati) je naziv sa skup pravila koji se određuje način pisanja nekog jezika.

Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse, koji odlučuju o interpunkciji, velikim i malim slovima, rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, pisanju izgovaranih glasova i slično. Najvažnije je ono četvrto, a prema njemu se onda i klasificiraju pravopisi pojedinih jezika. Pravopisi konkretnih jezika gotovo nikada nisu uređeni samo po jednom takvu načelu, ali jedno uvijek prevladava i onda pojedini pravopis nazivamo po tome temeljnom načelu. Tako naprimjer u slavenskom jugu, u slovenskom i bugarskom jeziku prevladava morfonološko načelo, pa njihove pravopise nazivamo morfonološkim, a u bosanskom, hrvatskom, srpskom i makedonskom jeziku prevladava fonološko načelo, pa su njihovi odgovarajući pravopisi fonološki.

Fonetsko načelo[uredi | uredi izvor]

Po fonetskom načelu bi trebalo pisati objektivno postojeće stvarne, fizičke glasove koje izgovaramo. Tako bi se, naprimjer, u bosanskom jeziku posebnim slovima morao pisati glas n kakav je u riječi sastanak (to je najčešće n u bosanskom jeziku i nalazi se u riječima dan, danas, noć), drugi glas n u genitivu sastanka (takvo n postoji u engleskom jeziku, u kojem se piše dvoslovom ng, što najčešće nije n + g), treći glas u sastančiti ako dobro izgovaramo č (takav n imaju indijski jezici), četvrti anđeo (takvo n postoji u ruskom jeziku). Nikada nije bilo pravopisa u kojem bi prevladavalo fonetsko načelo. Nešto jače bilo je zastupljeno u sanskritskom pravopisu, ali pisanje su u tom jeziku uveli učeni ljudi tek kada je on već bio mrtav kao u Evropi latinski, pa nije bilo naroda koji bi se mogao buniti.

Fonološko načelo[uredi | uredi izvor]

Dok se u nauci nije razlikovala fonetika od fonologije, pravopise uređene prema fonološkom načelu nazvali su fonetskim, a mnogi ih laici i danas tako zovu. Fonologija se ne bavi ljudskim glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kako se odražavaju u svijesti prosječnog govornika određenog jezika, pa su onda za nas svi gore navedeni fizički različiti glasovi tipa n, Tako shvaćen glas zove se fonem i piše se u kosim zagradama (naprimjer fonem /n/). Prema fonološkom načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako. Tako prema fonološkom pravopisu piše se vrapca iako je nominativ vrabac, jer je glas p u vrapca za svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao p u hropca prema nominativu hropac.

Morfonološko načelo[uredi | uredi izvor]

Treće načelo se naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu u pismu se ne označavaju fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci fonema u osnovnom obliku. Ako je osnovni oblik nominativ vrabac, onda po tom načelu i u genitivu treba biti vrabca. Morfonološko načelo u starijoj filologiji su zvali etimološkim (korjenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se slažu.

Etimološko načelo[uredi | uredi izvor]

Četvrto načelo jest etimološko (korjensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u jednom pravopisu. U morfonološkom pravopisu je b u vrabca prema vrabac, t u svatba prema svadbi, d u sladka prema sladak, i slično.

Historijsko načelo[uredi | uredi izvor]

Rusko pisanje --ogo, --ego umjesto -ovo, --evo, može se objasniti ne samo etimološkim nego i historijskim načelom. Ponekad je teško razlikovati morfonološko načelo od historijskog. Dobre primjere za primjenu historijskog načela nudi francuski pravopis, u kojem se i danas veoma često piše kako se nekad izgovaralo. Tako se za 100 piše cent, a danas se izgovara sa (a = nosni a)

Arbitrarni propisi[uredi | uredi izvor]

Šesto načelo nije u pravom smislu načelo, već se radi o arbitrarnim propisima u nekim pravopisima. Tako se u španskom jeziku vokal i u riječima uvijek piše i, ali kada je sam (tada služi kao veznik), piše se slovo y, koje inače predstavlja glas /j/. U ruskom pravopisu do 1918. godine pisao se vokal i latiničkim slovom i ispred vokala i ispred ruskoga slova za glas j, a u svim ostalim slučajevima normalnim ćiriličnim slovom u.

Ideografsko načelo[uredi | uredi izvor]

Sedmo načelo, ideografsko, veoma je rijetko zastupano u postojećim pravopisima. Ono se ponekad primjenjuje kada se bez ikakva temelja, kakvi postoje u ostalim načelima, određuje neki način pisanja isključivo prema značenju u inače posve jednaku izgovoru.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]