Quentin Tarantino

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Quentin Tarantino
Tarantino 2015.
Rođenje (1963-03-27) 27. mart 1963 (60 godina)
NacionalnostAmerikanac
ZanimanjeFilmski režiser, scenarist, filmski producent i glumac
Godine aktivnosti1987–danas
Značajna djela
Pakleni šund (1995)
Nemilosrdni gadovi (2009)
Odbjegli Django (2012)
Mrska osmorka (2015)
Bilo jednom u Hollywoodu (2019)
Rodni gradKnoxville (Tennessee)[1]
Supružnik/ciDaniella Pick (2018–)
Potpis

Quentin Jerome Tarantino američki je scenarist, filmski režiser, filmski producent i glumac, koji se vrtoglavo proslavio početkom 1990-ih, kad je kao osvježavajuće odvažni pripovjedač unio novi život u najprepoznatljivije američke arhetipove.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Tarantinov prvi veliki uspjeh bila je prodaja scenarija pod naslovom Prava romansa (True Romance), koji je napisao zajedno s Rogerom Avaryjem i po kojem je snimljen film s Patriciom Arquette i Christianom Slaterom u glavnim ulogama. Njegov je i originalni scenario za Rođene ubice (Natural Born Killers), koji je zapravo dio dužega scenarija iz kojeg je potekao onaj za Pravu romansu, iako su ga kasnije znatno izmijenili drugi pisci.

Prodaja Prave romanse (1993) pobudila je zanimanje za njegovu nadarenost. Upoznao je Lawrencea Bendera na jednoj od holivudskih zabava, i Bender je potakao Quentina da napiše film. Rezultat je bio Reservoir dogs. Režiser Monte Helman pročitao je scenario i pomogao osigurati sredstva kompanije Live Entertainment, kao i Quentinov režiserski honorar. Pun stila, ovaj duhovit i krvlju natopljen pljačkaški film odredio je ugođaj njegovih kasnijih radova.

Slijedio je Pakleni šund, dobitnik Zlatne palme na Filmskom festivalu u Cannesu 1994. Bio je to film sa zamršenim zapletom i podjednako brutalnim humorom. Mnoge uloge iz Paklenog šunda kritičari su oduševljeno pozdravili, a uloga Johna Travolte obilježena je kao ponovno oživljavanje njegove karijere.

Tarantinov sljedeći film bio je Jackie Brown (1997), adaptacija romana Elmorea Leonarda, njegovog mentora. U ovome djelu napravljenom u počast tzv. blaxploitation filmovima glumila je Pam Grier, koja se pojavljuje u mnogim filmovima tog žanra iz 1970-ih.

Godine 1998. posvetio se brodvejskoj pozornici, gdje je glumio u predstavi Čekaj dok se smrači (engleski: Wait Until Dark).

U to je vrijeme planirao napraviti ratni film Nemilosrdni gadovi, koji je odgodio da bi napisao i režirao Kill Bill (izdan u dva dijela, Vol. 1 i Vol. 2), film osvete visokog stila u duhu Wuxia filma kineske kinematografije i japanske filmske tradicije. Ovaj film počiva na liku (mlada pred udaju) i zapletu koji su on i junakinja filma Uma Thurman razvili za vrijeme stvaranja Paklenog šunda.

Tarantino je također glumio u prvoj sezoni TV-serije Alias kao McKenas Cole, bivši agent Udruge dvanaestorice (izmišljene terorističke organizacije), koji pokušava preuzeti urede svoje grupe da bi ukrao vrijedan predmet pohranjen u trezoru. Kasnije se ponovo pojavljuje u seriji kao jedan od voditelja nove terorističke organizacije zvane The Covenant (Savez).

Godine 2004. Tarantino se ponovo vraća u Cannes, ovog puta kao predsjednik žirija. Kill Bill nije bio u konkurenciji, ali je prikazan na završnoj večeri u originalnoj verziji, koja traje više od tri sata.

Stil[uredi | uredi izvor]

Tarantino na 82. dodjeli Oscara 2010.

Tarantinovi filmovi poznati su po oštrim dijalozima, slikovitom nasilju, iscjepkanoj hronologiji i opsesiji popularnom kulturom. Tu su i izmišljene robne marke, kao što su cigarete "Red Apple" i hamburgeri "Big Kahuna" iz Paklenog šunda, koje se pojavljuju i u drugim filmovima, uključujući Četiri sobe, Od sumraka do zore, Kill Bill i čak Romy and Michele's High School Reunion.

Gotovo kao i njegovi filmovi, također je popularna i njegova lična pojava u liku brbljavog štrebera koji u stopu prati najnovije trendove i posjeduje enciklopedijsko znanje kako o popularnom, tako i o umjetničkom filmu.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Jedan od Tarantinovih zaštitnih znakova je tzv. snimak iz prtljažnika (trunk shot) — snimak nekog od likova kamerom smještenenom u prtljažnik automobila. Iskoristio ga je u svim filmovima koje je režirao.
  • Uvijek u nekom trenutku u svojim filmovima ima reklamu za cigarete "Red Apple".
  • Uvijek ubacuje scenu u kojoj nekog od likova kamera slijedi okolo prilično dugo.
  • Još jedna stvar koja se uvijek vraća u Tarantinove filmove jeste pušenje: gotovo su svi likovi u njegovim filmovima pušači, s jednom značajnom iznimkom - lik mlade u filmovima Kill Bill.
  • Još jedan zaštitni znak jeste holandski element u njegovim filmovima: u Kill Bill (Vol. 1) lik koji glumi Daryl Hannah zvižduće pjesmu Bernarda Hermanna, holandskog kompozitora; uvodnu melodiju za Reservoir Dogs također je komponovao Holanđanin; Rutger Hauer je spomenut u Jackie Brown; razgovor o Amsterdamu u Paklenom šundu nezaboravan je za ljubitelje Tarantinovih filmova, a mlada u Kill Bill nazvana je po holandskoj kraljici (Beatrix).
  • Iako mnogi likovi završavaju okrutnom, često neobično gadnom smrću, obično za to postoji neko opravdanje, pa makar i samo po mišljenju ostalih likova u filmu. Evo nekih primjera: dvije osobe okrutno ubijene u Kill Bill-u su silovatelj i pedofil; u Paklenom šundu jedan od likova ubija drugog upucavši ga među noge jer ga je ovaj prethodno silovao; gdin Plavi u Reservoir Dogs ubijen je neposredno nakon što je nekog mučio.
  • Jedan od Tarantinovih najboljih prijatelja je režiser Robert Rodriguez (često se međusobno nazivaju braćom). Tarantino je bio taj koji je predložio da naslov završnog dijela trilogije El Mariachi bude Bilo jednom u Meksiku (Once Upon a Time in Mexico). Obojica su članovi producentske kuće A Band Apart, u kojoj su i režiseri John Woo i Luc Besson.
  • Tarantino je bio u romantičnoj vezi sa Sofijom Copollom, spisateljicom i režiserkom filma Izgubljeni u prijevodu, dobitnicom Zlatnog globusa i Oscara, a zabavljao se i s Oscarom nagrađenom glumicom Mirom Sorvino. Postoje glasine da je bio u vezi i s Umom Thurman, koju zove svojom "muzom", ali je izjavio da je njihova veza isključivo platonska.
  • Izjavio je da je lik Clarencea u Pravoj romansi do izvjesne mjere autobiografski. Clarence je također bilo ime lika koji je tumačio u amaterskom filmu pod naslovom Rođendan mog najboljeg prijatelja (My Best Friend's Birthday), čijem je scenariju koautor, a režirao ga je 1987, istovremeno dok je pisao Pravu romansu.
  • Navodno mu je IQ 160.
  • U njegovim filmovima često glume Tim Roth, Harvey Keitel, Uma Thurman, Michael Madsen i Samuel L. Jackson.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Režiser i scenarist[uredi | uredi izvor]

Scenarist[uredi | uredi izvor]

Glumac[uredi | uredi izvor]

  • Rođendan mog najboljeg prijatelja (1987) – Clarence Pool
  • Reservoir Dogs (1992) – g. Brown
  • Pakleni šund (1994) – Jimmie Dimmick
  • Sleep With Me (1994) – Syd
  • Sudbina pali radio (1995) – Johnny Destiny
  • Četiri sobe (segment "Čovjek iz Hollywooda") (1995) – Chester
  • Desperado (1995) – dostavljač
  • Od sumraka do zore (1996) – Richard Gecko
  • Šestica (1996) – Q. T.
  • Little Nicky (2000) – propovjednik
  • Alias (2001) – McKenas Cole
  • Nemilosrdni gadovi (2009) – kameo uloga

Glavni producent[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Biografija Quentina Tarantina". imdb.com. Pristupljeno 23. 2. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]