Woody Allen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Woody Allen
Rođenje (1935-11-30) 30. novembar 1935 (88 godina)
NacionalnostAmerikanac
ZanimanjeGlumac, producent, režiser
Godine aktivnosti1950–danas
Značajna djela

Woody Allen (rođen kao Allan Stewart Königsberg[1] 30. november[2][3][4][5] 1935) američki je producent, zabavljač, režiser, dobitnik Oskara i zvijezda čija karijera traje više od 50 godina.

Radio je kao pisac komedija 1950-ih godina, pisao je viceve i skripte za televiziju i objavljivao nekoliko knjiga. U ranim 1960-im, Allen je počeo da nastupa kao stand-up komičar, naglašavajući monolog kao tradicionalnu šalu. 2004. godine Comedy Central Allena je rangirao na četvrto mjesto na listi 100 najvećih stan-up komičara, dok je Velika Britanija Allena rangirala kao trećeg najvećeg komičara.

Do sredine 1960-ih Allen je pisao i režirao filmove, prve specijalizirane komedije prije useljenja dramatičnog materijala pod utjecajem European Art kina tokom 1970-ih. On se često identifikovao kao dio talasa Novog Holivuda od sredine 1960-ih do kraja 1970-ih. Allen je često glumio u svojim filmovima, obično persone koje je razvio kao stand-up glumac. Neki najpoznatiji njegovi filmovi su Annie Hall (1977), Manhattan (1979), Hannah i njene sestre (1986) i Ponoć u Parizu (2011). Kritičar Roger Ebert opisao je Allena kao "blago kina".

Allen je nominiran 24 puta i osvojio je četiri Oskara: tri za najbolji originalni scenarij i jedan za najbolju režiju. On ima najviše nominacija od bilo kojeg drugog pisca. Osvojio je devet nagrada britanske akademije za film i televiziju umjetnosti. Allen redovno nastupa kao jazz klarinista u malim klubovima na Manhattanu.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Allen je rođen kao Allan Stewart Königsberg u New Yorku kao dijete židovske porodice austrijsko-ruskog porijekla, oca Martina Königsberga (1900-2001) i majke Netty Cherrie (1908-2002). Njegovi roditelji su Aškenazi jevreji; imigrirali su iz Rusije i Austrije i govorili su jidiš, hebrejski i njemački jezik. Oba roditelja su rođena i odrasla na Lower East Sideu na Manhattanu. Allen ima sestru Letty, koja je rođena 1943. godine, a odrasla u Midwoodu, Brooklynu.

Njegovo djetinjstvo nije bilo posebno sretno. Njegovi roditelji se nisu slagali i imao je trnovit odnos sa svojom temperamentnom majkom. Allen je govorio njemački u svojoj ranoj mladosti. On se kasnije šalio da kad je bio mlad često išao u međuvjerske ljetne kampove, gdje je "divljački tukao djecu svih rasa i vjera". Allen je išao u hebrejsku školu 8 godina, a onda je otišao u srednju školu Middwood. Tokom tog vremena živio je na aveniji K, između Istočne 14. i 15. ulice. Kolege u školi prozvali su ga "crveni" zbog njegove crvene kose, a on ih je znao zadiviti mađioničarskim trikovima.

Kako bi skupio novac, počeo je pisati šale za Davida O. Albera, koji ih je prodavao kolumnistima u novinama. Sa 16 godina počeo je pisati šale za zvijezde, kao što je Sid Caesar, te se počeo zvati Woody Allen. Otišao je studirati komunikaciju i film na univerzitetu u New Yorku, ali nije imao dobre ocjene, pa se ispisao. Kasnije je nakratko pohađao i gradski fakultet u New Yorku.

Karijera[6][uredi | uredi izvor]

Sa 19 godina počeo je pisati za The Ed Sullivan Show. U 60-ima je počeo nastupati kao stand-up komičar. 1965. po njegovom scenariju snimljen je njegov prvi film Šta ima novo, mačkice? (koji nije režirao), u kojem je jednu od glavnih uloga igrao Peter Sellers. Godinu dana kasnije snimio je svoj prvi film kao režiser, parodiju Šta ima, Tiger Lily?, u kojoj je pogrešno presinhronizirao jeftini japanski špijunski triler u komediju. 1967. nastupio je i u parodiji Casino Royale, u kojoj je parodiran James Bond, ali je, navodno, bio jako nezadovoljan snimanjem i gotovim rezultatom. Uzmi novac i bježi, svoj drugi film kao režiser, snimio je 1969. Tokom tog razdoblja snimao je većinom jednostavne komedije apsurda, u kojima je i sam glumio.

1977. napravio je preokret u svojoj karijeri te se okrenuo ozbiljnim i realističnim temama iz stvarnog života u tragikomediji Annie Hall. Za taj film je osvojio dva Oscara, za najbolji scenarij i režiju, ali nije se pojavio na dodjeli nagrade. Otada je povremeno snimao i drame, kao što su Interijeri, po uzoru na svog idola, švedskog režisera Ingmara Bergmana. Stardust Memories navodno je inspirisan filmom 8 1/2, koji je režirao Federico Fellini.

Tokom 80-ih eksperimentirao je s najrazličitijim filmovima s originalnim pričama; među njima je i pseudodokumentarac Zelig te fantastična komedija Grimizna ruža Kaira, u kojoj lik iz filma siđe s platna u stvarni svijet - za taj je film Allen osvojio Zlatni globus i BAFTA-u za scenarij. Za tragikomediju Hannah i njene sestre osvojio je trećeg Oscara za scenarij, a sam film osvojio je Zlatni globus u kategoriji komedije ili mjuzikla. Uz to, sa zaradom od 40 miliona dolara u kinima SAD-a to je njegov najkomercijalniji film. Nakon tog filma Allen je upao u kreativnu krizu snimajući nezapažene filmove, sve do hvaljene drame Zločini i prestupi iz 1989.

U 90-ima je ponovno zapao u krizu jer njegovi filmovi Sjene i magle te Tajnovita ubistva na Manhattanu nisu privukli naklonost ni publike ni kritike. Mnogi su počeli prigovarati da prečesto glumi glavnu ulogu u vlastitim filmovima te da stalno izabire mlađe žene za partnerice u pričama. 1994. ponovo se vratio u formu hvaljenim komedijama Meci iznad Broadwayja, Moćna Afrodita i Razarajući Harry. U 21. stoljeću Allenovi novi filmovi opet su naišli na neusaglašene ocjene kritičara i mlake pohvale, uz par izuzetaka, kao što je triler-drama Završni udarac, u kojoj je nastupila Scarlett Johansson, koju je režiser proglasio svojom novom muzom. Sa sveukupno 14 nominacija za Oscara, bilo za režiju, scenarij ili glumu, Allen drži rekord kao jedna od osoba s najviše nominacija za tu nagradu. Ipak, nijednom nije došao na dodjelu - izuzetak je bila jedino 2002. godina, kada se pojavio kako bi pomogao ugledu grada New Yorka nakon napada 11. septembra. Rijetko kada se pojavio u filmovima koje nije sam režirao - među njima su i animirani film Mravi i Naslovnica iz 1976.

U jednom intervjuu izjavio je da su njegovi najdraži vlastiti filmovi Grimizna ruža Kaira, Muževi i supruge i Završni udarac.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Kip Woodyja Allena u Španiji

Allen se prvi put oženio sa 20 godina sa Harlene Rosen,[7] studenticom filozofije. Njihov brak trajao je 6 godina. 1966. vjenčao se s glumicom Louise Lasser, s kojom je snimio i nekoliko filmova, ali se od nje razveo 3 godine kasnije. 1970. upoznao je Diane Keaton, s kojom je počeo ljubavnu vezu. I s njom je snimio nekoliko filmova, među kojima je i Annie Hall. Ali nikada se nisu vjenčali.

1980. započeo je ljubavnu vezu s glumicom Mijom Farrow. Ni s njom nije stupio u brak. Usvojili su dvoje djece, Dylana Farrowa i Mosesa Farrowa. S njom je Allen prvi put postao otac, dobivši sina, Satchela Farrowa (koji se danas zove Ronan Seamus Farrow). Razveli su se 1992. kad je Farrow otkrila Allenove fotografije na kojima je slikao njenu golu usvojenu kćerku Soon-Yi Previn. Čak ga je optužila za spolno zlostavljanje njene djece, no slučaj nikada nije završio na sudu. Allen je 1997. oženio istu Soon-Yi Previn te je usvojio dvije kćerke. Previn je poricala da je on ikada bio njen očuh.

Allen je poznat i po svojim neurozama i nervoznom ponašanju, te posjetama psihijatru. Tu svoju narav često je prikazivao u filmovima.

Izabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Woody Allen | Biography, Movies, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 30. 5. 2023. Pristupljeno 2. 6. 2023.
  2. ^ https://books.google.com/books?id=81HYDwAAQBAJ&pg=PT11
  3. ^ https://time.com/4100521/woody-allen-biography
  4. ^ https://www.yahoo.com/entertainment/celebrity-actor-director-birthdays-week-163947283.html
  5. ^ https://web.archive.org/web/20230903021451/http://www.bfi.org.uk/films-tv-people/4ce2b9ef3006f
  6. ^ "Woody Allen". IMDb (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 6. 2023.
  7. ^ Sarkisian (25. 5. 2022). "Harlene Rosen's Message to Ex-Husband Woody Allen after 50 Years". americanstarbuzz (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 6. 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]