Harold Pinter

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Harold Pinter
Example alt text
Harold Pinter
Rođenje 10. oktobar 1930.
London, Engleska
Smrt 24. decembar 2008.
London, Engleska

Harold Pinter (London, 10. oktobar 1930. - London, 24. decembar 2008) je engleski dramatičar i pozorišni režiser. Pisao je za pozorište, radio, televiziju i film. Njegovi se rani radovi često povezuju uz teatar apsurda. Dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost 2005.

Mladost i karijera[uredi | uredi izvor]

Pinter se rodio u londonskoj četvrti Hackney, a roditelji su mu bili Jevreji iz radničke klase. Nakratko je studirao na Royal Academy of Dramatic Art (RADA). Kao mladić je objavljivao poeziju, te je počeo raditi u pozorištu kao glumac pod pseudonimom David Baron. Njegova prva drama zvala se The Room (Soba), a premijerno su je izveli studenti na Sveučilištu u Bristolu 1957.

The Birthday Party (Rođendanska proslava) iz 1958. isprva je doživjela neuspjeh unatoč pohvalnoj kritici u listu Sunday Times od strane vodećeg pozorišnog kritičara Harolda Hobsona, ali uspješno je zaživjela nakon dobro primljene drame The Caretaker (Nadglednik) iz 1960. Ta dva djela, kao i drugi rani radovi poput drame The Homecoming (Povratak kući) iz 1964., ponekad se nazivaju "komedijama prijetnje". Često krenu od naizgled bezopasne situacije i pretvore je u prijeteća i apsurdna zbivanja zato što se likovi ponašaju na način koji je neobjašnjiv publici, a ponekad i drugim likovima. Taj je stil nadahnuo pridjev "pinterovski". Sva Pinterova djela odaju uticaj Samuela Becketta, koji je uostalom bio njegov dugogodišnji prijatelj.

Novi smjerovi[uredi | uredi izvor]

Pinter je počeo češće režirati tokom 1970-ih, te je 1973. postao pomoćnik direktora britanskog Royal National Theatre. Njegove kasnije drame su kraće i bave se temama koje su više političke, često alegorije političkog terora. Tada se Pinter počeo i javljati u političkim pitanjima, i to kao izraziti ljevičar. Stalno se trudi da javnosti skrene pažnju na kršenje ljudskih prava. Pinterova se pisma često javljaju u britanskim novinama kao što su The Guardian i The Independent.

Pinter je 1985. s američkim dramatičarom Arthurom Millerom otputovao u Tursku, gdje je razgovarao s mnogim žrtvama političkog terora. Na skupu u američkom veleposlanstvu u čast Millera, umjesto konvencionalnog govora, Pinter je govorio o ljudima kojima se genitalije spajaju na struju, pa su ga izbacili. (Miller je u znak potpore izašao s njim.) Pinterova iskustva s tlačenjem u Turskoj i gušenjem kurdskog jezika nadahnula su njegovu dramu Mountain Language (Planinski jezik) iz 1988.

Pinter se usprotivio američkim napadima na Afganistan i Irak. 2005. je objavio da više neće pisati drame, nego će se posvetiti političkom djelovanju. Pinter otvoreno kritizira rat u Iraku, te je javno nazvao Busha masovnim ubojicom i Blaira zavedenim idiotom. Usporedio je Bushovu vladu s Hitlerovom nacističkom Njemačkom, govoreći da SAD želi osvojiti svijet, dok američka javnost i britanski "masovni ubojica" od premijera sjede i gledaju.

Pinter je također aktivan predstavnik Kampanje za solidarnost s Kubom, organizacije koja podupire režim Fidela Castra na Kubi i član Međunarodnog odbora za odbranu Slobodana Miloševića, organizacije koja traži Miloševićevo oslobođenje.

Pinter je 1966. dobio britansko odličje CBE i postao "Companion of Honour" 2002., nakon što je odbio viteški naslov. Podupire koaliciju RESPECT.

Švedska je akademija 12. oktobra 2005 objavila da je Pinter dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2005. godinu, rekavši da "u svojim dramama otkriva ponor pod svakodnevnim brbljanjem i silom ulazi u zatvorene sobe terora".

Rad na filmu[uredi | uredi izvor]

Pinter je svoj prvi scenarij, za film The Servant (Sluga), napisao 1962. Između ostaloga, napisao je scenarije za filmove The Go-Between (Posrednik) i The French Lieutenant's Woman (Ženska francuskog poručnika). Također je objavio scenarij na temelju Potrage za izgubljenim vremenom Marcela Prousta, koji nikad nije snimljen. Više Pinterovih drama je dobilo filmsku verziju: The Caretaker (1963.), The Birthday Party (1968.), The Homecoming (1973.) i Betrayal (Izdaja, 1983.). Dvaput je nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij ("The French Lieutenant's Woman" -- 1981.; "Betrayal" -- 1983.)

Osobni život[uredi | uredi izvor]

Pinter je 1977. izazvao skandal kad je ostavio ženu, glumicu Vivien Merchant, s kojom se vjenčao 1956. i koja ga je još voljela, zbog lady Antonije Fraser, najstarije kćeri grofa Longforda i katolkinje, s kojom se vjenčao 1980. nakon razvoda. Merchant je umrla 1982. Neki tvrde da drama Betrayal (1978.) oslikava tu vezu, ali zapravo se zasniva na ranijoj sedmogodišnjoj vezi koju je imao sa spikericom Joan Bakewell.

Nakon toga se javno posvađao s pozorišnim režiserom Peterom Hallom jer ga je ovaj opisao kao pijanicu u svojem objavljenom dnevniku, ali poslije su se pomirili.

Bio je strastven pušač, ali je 2002. bio na kemoterapiji zbog raka grla, pa je otad slaba zdravlja.

Pinter jako voli kriket i predsjeda klubom "Gaieties". Također je počasni saradnik britanskog Državnog sekularnog društva.

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Kullus (1949)
  • The Dwarfs (1952-56)
  • Latest Reports from the Stock Exchange (1953)
  • The Black and White (1954-55)
  • The Examination (1955)
  • Tea Party (1963)
  • The Coast (1975)
  • Problem (1976)
  • Lola (1977)
  • Short Story (1995)
  • Girls (1995)
  • Sorry About This (1999)
  • God's District (1997)
  • Tess (2000)
  • Voices in the Tunnel (2001)

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • War (2003)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Wikicitat
Wikicitat: Harold Pinter
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: