Radovan Karadžić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Radovan Karadžić
Evstafiev-Radovan Karadzic 3MAR94.jpg
Vrijeme na vlasti
1992- 1995
Nasljednik Biljana Plavšić
Rođenje 19. juni, 1945., Petnjica, Crna Gora
Politička stranka SDS
Supruga Liljana Zelen-Karadžić
Obrazovanje Psihijatar
Vjera Pravoslavna

Radovan Karadžić je bivši lider bosanskih Srba za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija , doktor medicine, te prijašnji bosansko-hercegovački političar član SDS crnogorskog porijekla. Rođen je 19. juna 1945. godine u Petnjici, blizu općine Šavnik u Crnoj Gori. Nakon završetka studija 1971. godine počinje raditi u sarajevskoj bolnici Koševo, kao psihijatar. 1974/75 apsolvira postdiplomski studij, nakon školovanja u Zagrebu i Beogradu, na Columbia University u New Yorku.

Ekonomski kriminal

Krajem 1983. godine Karadžić je počeo raditi u bolnici u beogradskom predgrađu Voždovcu. Zbog nemogućnosti supruge da dobije posao u Beogradu porodica je ostala u Sarajevu, dok je Karadžić provodio radne dane u Beogradu. 1. novembra 1984. godine je uhapšen zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu na Palama[1]. Poslije 11 mjeseci u pritvoru Karadžić je pušten zbog nedostatka dokaza.

Nedugo zatim sud u Sarajevu ponovo otvara ovaj slučaj i Karadžić biva zatvoren u sarajevskom istražnom zatvoru. 26. septembra 1985. godine Karadžić je osuđen na tri godine zatvora. Zbog već provedenog vremena u pritvoru Karadžić nije morao odsluživati ostatak kazne.

Politička karijera

1989. godine, učestvovao je u osnivanju Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosni i Hercegovini. SDS je sebi za cilj zacrtala predstavljanje srpskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini, kao i odvajanje od druga dva nacionalna korpusa u zemlji. Izbijanjem rata 1991.-1992. preuzima i ulogu vođe samoproglašene Republike Srpske, koja nastaje na etnički očišćenim područjima međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.

Od 1995. godine potražuje ga Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju zbog optužbe za počinjene ratne zločine na području Bosne i Hercegovine. Nalog za hapšenje koji je izdao Interpol navodi slijedeće optužbe: agresija, zločini protiv humanosti, života i zdravlja ljudi, genocid, grube povrede Ženevske konvencije iz 1949. godine, ubistava, uništavanje imovine i ljudskih dobara i kršenja pravila rata i običaja ratovanja. Radovan Karadžić je uz Ratka Mladića, svog zapovjednika vojnih snaga, najtraženiji ratni zločinac u cijelome svijetu, koji je optužen i za genocid nad nesrpskim civilnim stanovništvom Bosne i Hercegovine i za izdavanje naredbe za njihovo etničko čišćenje.

U njegovoj odbrani njegovi sljedbenici navode da nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova vještina izbjegavanja hapšenja već više od 10 godina ga je učinila lokalnim "herojem" među određenim brojem Bosanskih Srba. Također neke političke strukture u Srbiji ga slave kao heroja među kojima se najviše ističu Srpska radikalna stranka i tzv. Antihaški lobi.

U novembru 2004. godine vlasti Britanske vojne odbrane su zaključili da vojna akcija najvjerovatnije neće doprinijeti njegovom hapšenju i hapšenju drugih osumnječenih. Prema njihovom mišljenju povećavanje političkog pritiska na Balkanske vlasti su više vjerovatne da uspiju.

21. jula 2008. godine Karadžić je uhapšen od strane specijalnih jedinica srbijanskog MUP-a i predan Sudu za ratne zločine u Beogradu.[2] Uhapšen je u Beogradu gdje se krio pod lažnim imenom Dragan Dabić i gdje je radio u jednoj privatnoj ordinaciji kao ljekar.[3]

Suđenje

Optužnica

Nakon hapšenja, Karadžić je isporučen u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, gdje je još 25. jula 1995. godine protiv njega podignuta prva optužnica.[4] Slijedeća, odvojena optužnica o Srebrenici, podignuta je 16. novembra 1995,[4] izmjenjena optužnica 31. maja 2000, druga izmijenjena optužnica 16. februara 2009, a treća izmijenjena optužnica 26. februara i 19. oktobra 2009.[4] Optužen je u slijedećim tačkama:

  • Genocid;
  • Progoni, istrebljenje, ubistvo, deportacija, nehumana djela (zločini protiv čovječnosti);
  • Ubistvo, djela nasilja s primarnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom, protivpravni napadi na civile, uzimanje talaca (kršenja zakona i običaja ratovanja); [4]

Bibliografija

  • 1968: Ludo Koplje
  • 1971: Pamtivek
  • 1982: Ima čuda - nema čuda
  • 1990: Crna bajka (Svjetlost, Sarajevo)
  • 1992: Rat u Bosni: kako je počelo
  • 1992: Slovenski gost ISBN 86-379-0370-3 (86-379-0370 -3)
  • 1994: Ima čuda, nema čuda
  • 2001: Od Ludog koplja do Crne bajke (Dobrica knjiga, Novi Sad) ISBN 86-83587-10-X (86 -83.587-10-X)
  • 2004: Čudesna hronika noći (IGAM, Zagreb) ISBN 86-83927-13-X (86 -83.927-13-X)
  • 2005: Pod lijevu sisu vijeka (Književna zajednica Veljko Vidaković, Niš)

Citati

Citat „Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a muslimanski narod možda u nestanak jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje...“
(Iz Karadžićevog govora pred bosanskohercegovačkim parlamentom 14. oktobra 1991. godine)

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi

Wikicitat
Wikicitat: Radovan Karadžić
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: