Tour de France

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tour de France
Detalji utrke
Vrijeme održavanjaJuli
RegijaFrancuska i okolne države
NadimakLa Grande Boucle
DisciplinaCesta
TakmičenjeProfesionalno
Vrsta utrkeUtrka s etapama
OrganizatorAmaury Sport Organisation
Direktor utrkeChristian Prudhomme
Historija
Prvo izdanje1903.
Dosad održano110 (2023)
Prvi pobjednikFrancuska Maurice Garin
Najviše pobjedaFrancuska Jacques Anquetil
Francuska Bernard Hinault
Belgija Eddy Merckx
Španija Miguel Indurain[1]
(svi 5 pobjeda)[2]
Posljednji pobjednikDanska Jonas Vingegaard
Veb-sajt: letour.fr/us/
Početak utrke 2009.

Tour de France jest godišnja biciklistička utrka duga približno 3.500 km kroz Francusku i okolne države. Traje tri sedmice i privlači bicikliste iz cijelog svijeta, a podijeljena je na dnevne etape. Individualna vremena iz svake etape sabiraju se i tako se odlučuje ukupni pobjednik. Biciklist s najkraćim vremenom na kraju svakog dana oblači žutu majicu.[3]

Ruta se mijenja svake godine, ali je cilj uvijek u Parizu. Od 1975. posljednja etapa vozi se po Elizejskim poljanama. Tour de France najpoznatija je i najprestižnija biciklistička utrka od tri "Velike utrke". Osim nje, tu su i Giro d'Italia i Vuelta a España (Španija).

Etapne pobjede[uredi | uredi izvor]

Po vozačima[uredi | uredi izvor]

Više od 30 vozača pobijedilo je u deset ili više etapa, uključujući poluetape, a ne računajući ekipne hronometre (aktivni su napisani podebljano):

Rang Vozač Pobjede
1. Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Cavendish 34
Belgija Eddy Merckx 34
3. Francuska Bernard Hinault 28
4. Francuska André Leducq 25
5. Francuska André Darrigade 22
6. Luksemburg Nicolas Frantz 20
7. Luksemburg François Faber 19
8. Francuska Jean Alavoine 17
9. Francuska Jacques Anquetil 16
Francuska René Le Grevès 16
Francuska Charles Pélissier 16
12. Belgija Freddy Maertens 15
13. Njemačka Marcel Kittel 14
14. Belgija Philippe Thys 13
Francuska Louis Trousselier 13
16. Italija Gino Bartali 12
Italija Mario Cipollini 12
Španija Miguel Indurain 12
Australija Robbie McEwen 12
Slovačka Peter Sagan 12
Njemačka Erik Zabel 12
22. Belgija Jean Aerts 11
Francuska Louison Bobet 11
Italija Raffaele Di Paco 11
Njemačka André Greipel 11
Slovenija Tadej Pogačar
27. Francuska Maurice Archambaud 10
Luksemburg Charly Gaul 10
Belgija Walter Godefroot 10
Norveška Thor Hushovd 10
Nizozemska Gerrie Knetemann 10
Francuska Antonin Magne 10
Francuska Henri Pélissier 10
Nizozemska Jan Raas 10
Nizozemska Joop Zoetemelk 10

Tri vozača pobijedila su u osam etapa u istoj godini:

Cavendish ima najviše pobjeda u masovnim završnim sprintovima (34), a slijede ga Darrigade i Leducq (22), Faber (19) i Merckx (18).[7]

Najmlađi pobjednik etape na Tour de Franceu jest Fabio Battesini, koji je imao 19 godina kad je pobijedio u jednoj etapi 1931, a najstariji je Pino Cerami, koji je imao 41 godinu kad je pobijedio u devetoj etapi 1963.[8]

Pobjednici u svim vrstama etapa[uredi | uredi izvor]

Ovi biciklisti pobijedili su i u brdskoj i u sprinterskoj etapi te u pojedinačnom hronometru na jednom izdanju Tour de Francea:

Biciklist Godina
Belgija Eddy Merckx 1974[9]
Francuska Bernard Hinault 1979[10]
Belgija Wout van Aert 2021[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Indurain drži rekord po broju uzastopnih pobjeda.
  2. ^ Amerikanac Lance Armstrong pobijedio je sedam puta, ali su mu sve titule oduzete i doživotno mu je zabranjeno takmičenje u svim utrkama pod okriljem UCI-ja nakon istrage povodom optužbi za doping.
  3. ^ Pravila Arhivirano 5. 7. 2006. na Wayback Machine (fr)
  4. ^ "Charles Pélissier". Historija rezultata. letour.fr. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2012.
  5. ^ "Eddy Merckx". Historija rezultata. letour.fr. Arhivirano s originala, 17. 8. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2012.
  6. ^ "Freddy Maertens". Historija rezultata. letour.fr. Arhivirano s originala, 27. 10. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2012.
  7. ^ "Letour Guide Historique 2012" (PDF). Letour.fr. 10. 7. 2012. Arhivirano s originala (PDF), 31. 8. 2017. Pristupljeno 23. 7. 2012.
  8. ^ "Peter Sagan captures Stage 1". ESPN. Associated Press. 1. 7. 2012. Pristupljeno 8. 7. 2012.
  9. ^ Jim Cotton (19. 7. 2021). "Wout van Aert cements status as Swiss Army knife of pro cycling at 2021 Tour de France". VeloNews.com. Pristupljeno 19. 7. 2021. (potrebna pretplata)
  10. ^ a b Barry Ryan (18. 7. 2021). "Wout van Aert: I'm just a little cyclist compared with Eddy Merckx". CyclingNews.com. Pristupljeno 19. 7. 2021.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]