Usain Bolt

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Usain Bolt
Usain Bolt Olympics cropped.jpg
Bolt nakon finala na 100 m OI 2008.
Lične informacije
Nacionalnost Jamajčanin
Klub Jamaica track Club
Datum rođenja 21. august 1986.
Mjesto rođenja Trelawny, Jamajka
Visina 1,96 m
Težina 86 kg
Lični rekord(i)
100m 9,58 s World record icon.svg (video)
150m 14,35 s World record icon.svg
200 m 19,19 s World record icon.svg (video)
400m 45,28 s
Podaci zadnji put aktualizirani: 19. 8. 2013.

Usain Bolt jamajčanski je atletičar (sprinter). Bolt trenutno drži svjetski rekord na 100 metara (9,58 s) i na 200 metara (19,19 s)[1], te olimpijske rekorde u istim disciplinama. Bolt je prvi atletičar koji je na istim OI oborio oba svjetska rekorda na kratkim stazama i prvi nakon Carla Lewisa 1984. koji je na istim OI osvojio zlato u utrkama na 100 i 200 metara. Bolt također drži svjetski juniorski rekord na 200 metara (19,93 s).

Početak[uredi | uredi izvor]

Dok je još bio dijete, Bolta je privlačio kriket, no zbog njegove brzine treneri su ga motivirali da postane atletičar. Do 2001. Bolt je već osvajao srebrne medalje na srednjoškolskim i regionalnim utrkama na 200 i 400 m. Prvi put se na svjetskoj sceni pojavljuje na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2002, kad osvaja zlato na 200 m i 2 srebra kao član štafete. Osvojivši zlato, Bolt postaje najmlađi atletičar koji je to uspio na tom takmičenju. Bolt je tokom 2003. osvojio još medalja u utrkama na 200 m, briljiravši i na Svjetskom juniorskom prvenstvu i na Jamajčanskom srednjoškolskom prvenstvu. 2004. postaje prvi juniorski sprinter koji je 200 m istrčao za manje od 20 sekundi, a time ruši i svjetski rekord Roya Martina za 20 stotinki. Zbog povreda je morao propustiti većinu takmičenja 2004. i 2005. Grand Prix u Lausannei 2006. godine donosi mu povratak u formu; tada je istrčao svoj novi lični rekord - 19,88. Na međunarodnim takmičenjima te godine Bolt osvaja 1 srebro i 3 bronze. Bolt se još više poboljšao 2006, kad obara državni rekord Dona Quarrieja na 200 m, postavivši novi: 19,75. Iste godine osvaja i zlato na 100 m s vremenom od 10,03.

SP u Osaki 2007.[uredi | uredi izvor]

Na SP-u u Osaki 2007. osvaja srebro na 200 m, stigavši na cilj nakon svog tada najvećeg rivala, Tysona Gaya. I u štafeti je također osvojio srebro.

Rekordi i OI u Pekingu 2008.[uredi | uredi izvor]

Sljedeća sezona počela je jako dobro. Već u maju ruši Powellov svjetski rekord na 100 m, istrčavši ih za 9,72 sekunde. U Atini postavlja novi državni rekord na 200 m, koji otada iznosi 19,67 sekundi. Najuspješniji nastup na OI Bolt je imao u Pekingu 2008, gdje osvaja zlata, ali ruši i svjetske rekorde, na 100 i 200 m. Njegovo vrijeme od 9,69 sekundi učinilo ga je prvim sportistom koji je istrčao 100 m ispod 9,70 bez pomoći vjetra. 22. augusta 2009. učestvovao je u štafeti na 4 x 100 m, gdje su još bili Asafa Powell, Nesta Carter i Michael Frater. Bio je treći nosilac štafete. U toj utrci Jamajka je osvojila zlato s vremenom od 37,10, oborivši time svjetski rekord od 37,40, postavljen 1993 (SAD).

SP u Berlinu 2009.[uredi | uredi izvor]

Na SP-u u Berlinu 2009. godine postavio je 2 svjetska rekorda, ponovo na 100 m - 9,58 sekundi i 2 dana kasnije na 200 m - 19,19 sekundi. Ti rekordi i danas važe.

2010.[uredi | uredi izvor]

Bolt ne može zapamtiti 2010. godinu kao dobru. Povreda ga je mučila cijele godine, pa je propustio mnogo takmičenja i mitinga.

SP u Daeguu 2011.[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo počelo je loše za Bolta: zbog pogrešnog starta bio je diskvalificiran u finalu na 100 m, pa je zlato uzeo njegov zemljak Yohan Blake. Bolt je pobijedio na 200 m i u štafeti 4 x 100 m. Jamajčani su tada postavili novi svjetski rekord: 37.04.

OI 2012. u Londonu i rekordi[uredi | uredi izvor]

100 metara[uredi | uredi izvor]

Bolt je u kvalifikacijama za trku na 100 m trčao 10,04, u polufinalu mnogo boljih 9,87, a u finalu je pobijedio i postavio novi olimpijski rekord (9,63), što je samo 5 stotinki slabije od njegovog ličnog, odnosno svjetskog rekorda.

200 metara[uredi | uredi izvor]

U kvalifikacijama i u polufinalu trčao je isti rezultat (20,18), a u finalu, u kojem su Jamajčani osvojili sve tri medalje (zlato: Bolt, srebro: Blake, bronza: Warren Weir) bio je vrlo blizu olimpijskog i svjetskog rekorda, istrčavši 19,32.

Štafeta 4 x 100 m[uredi | uredi izvor]

U štafeti Bolt, Blake, Carter i Frater osvojili su zlato i ujedno postavili novi svjetski rekord: 36,84, što je za 20 stotinki brže od prijašnjeg rekorda koji su također istrčali Jamajčani (37,04).

SP u Moskvi 2013.[uredi | uredi izvor]

U Moskvi, u finalu na 100 m, nije ponovio grešku na startu koju je napravio u Daeguu i došao je do novog svjetskog zlata s vremenom 9,77, 8 stotinki ispred Amerikanca Justina Gatlina.[2][3] 6 dana kasnije odbranio je titulu na 200 m istrčavši 19,66, s usporenjem u posljednjih 20-ak metara.[4] Već sutradan, posljednjeg dana prvenstva, i treći se put popeo na vrh pobjedničkog postolja kao član štafete 4 x 100 m, čime je postao najuspješniji takmičar na svjetskim prvenstvima svih vremena.[5]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Od 11. augusta 2012.

Najbolji lični rezultati[uredi | uredi izvor]

Događaj Vrijeme (sekunde) Stadion Datum Rekordi Zabilješke
100 metara 9,58 Berlin, Njemačka 16. august 2009. Svjetski rekord Također drži drugo najbolje vrijeme: 9,63, što je olimpijski rekord.
150 metara 14,35 Manchester, UK 17. maj 2009. Najbolji na svijetu[6] Posljednjih 100 m istrčao je za 8,70, najbrže vrijeme ikada zabilježno za dionicu od 100 m.
200 metara 19,19 Berlin, Njemačka 20. august 2009. Svjetski rekord Također drži drugo najbolje vrijeme: 19,30, što je olimpijski rekord.
400 metara 45,28 Kingston, Jamajka 5. maj 2007.
Štafeta 4 x 100 metara 36,84 London 11. august 2012. Svjetski rekord Olimpijski rekord Drži ga s Yohanom Blakeom, Michaelom Fraterom i Nestom Carterom

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Službena stranica

Reference[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: