Usain Bolt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Usain Bolt
Lične informacije
NacionalnostJamajčanin
KlubJamaica track Club
Rođenje21. august 1986.
Sherwood Content, Jamajka
Visina1,96 m
Težina94 kg
Lični rekord(i)
Lični rekord(i)9.58 s (video)
150 m14.35 s WB[a]
200 m19.19 s (video)
300 m
400 m
30.97 s
45.28 s
Ažurirano: 26. 1. 2017.

Usain Bolt jamajkanski je sprinter. Trenutno drži svjetski rekord na 100 metara (9.58 s) i 200 metara (19.19 s)[1] te olimpijske rekorde u istim disciplinama. Bolt je prvi atletičar koji je na istim OI oborio oba svjetska rekorda na kratkim stazama i prvi nakon Carla Lewisa 1984. koji je na istim OI osvojio zlato u utrkama na 100 i 200 m. Također je jedini koji je na trima uzastopnim Olimpijskim igrama osvojio zlatne medalje na 100 i 200 m i u štafeti 4 × 100 m iako mu je naknadno oduzeto štafetno zlato iz 2008 (kao i svjetski rekord postavljen u toj utrci) zbog diskvalifikacije štafetnog kolege Neste Cartera, čiji je uzorak bio pozitivan na ponovljenom doping-testu devet godina kasnije. Drži i svjetski juniorski rekord na 200 m (19.93 s). Bolt je i atletičar s najviše zlatnih medalja sa svjetskih prvenstava u historiji.

Početak[uredi | uredi izvor]

Dok je još bio dijete, Bolta je privlačio kriket, no zbog njegove brzine treneri su ga motivirali da postane atletičar. Do 2001. Bolt je već osvajao srebrne medalje na srednjoškolskim i regionalnim utrkama na 200 i 400 m. Prvi put se na svjetskoj sceni pojavljuje na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2002, kad osvaja zlato na 200 m i 2 srebra kao član štafete. Osvojivši zlato, Bolt postaje najmlađi atletičar koji je to uspio na tom takmičenju. Bolt je tokom 2003. osvojio još medalja u utrkama na 200 m, briljiravši i na Svjetskom juniorskom prvenstvu i na Jamajkanskom srednjoškolskom prvenstvu. Naredne godine postao je prvi juniorski sprinter koji je 200 m istrčao za manje od 20 sekundi, a time je srušio i svjetski rekord Roya Martina za 20 stotinki. Zbog povreda je morao propustiti većinu takmičenja 2004. i 2005. Grand Prix u Lausannei 2006. donosi mu povratak u formu; tada je istrčao svoj novi lični rekord: 19.88. Na međunarodnim takmičenjima te godine Bolt osvaja 1 srebro i 3 bronze. Bolt se još više poboljšao 2006, kad obara državni rekord Dona Quarrieja na 200 m, postavivši novi: 19.75. Iste godine osvaja i zlato na 100 m s vremenom od 10.03.

SP u Osaki 2007.[uredi | uredi izvor]

Na SP-u 2007. u Osaki osvojio je srebro na 200 m, stigavši na cilj nakon svog tada najvećeg rivala, Tysona Gaya. I u štafeti je također osvojio srebro.

Rekordi i OI u Pekingu 2008.[uredi | uredi izvor]

Sljedeća sezona počela je jako dobro. Već u maju ruši Powellov svjetski rekord na 100 m, istrčavši ih za 9.72 s. U Atini postavlja novi državni rekord na 200 m, koji otada iznosi 19.67 s. Najuspješniji nastup na OI Bolt je imao u Pekingu 2008, gdje osvaja zlata, ali ruši i svjetske rekorde na 100 i 200 m. Njegovo vrijeme od 9.69 učinilo ga je prvim sportistom koji je istrčao 100 m ispod 9.70 bez pomoći vjetra. 22. augusta 2009. učestvovao je u štafeti na 4 x 100 m, gdje su još bili Asafa Powell, Nesta Carter i Michael Frater. Bio je treći nosilac štafete. U toj utrci Jamajka je osvojila zlato s vremenom 37.10, oborivši time svjetski rekord 37.40, postavljen 1993. u Stuttgartu (štafeta SAD-a). Međutim, krajem januara 2017. štafeti Jamajke oduzeta je ova zlatna medalja nakon što je Carterov uzorak krvi bio pozitivan na ponovljenom doping-testu devet godina kasnije.[2][3]

Nakon ovih pobjeda Bolt je donirao 50.000 US$ djeci provincije Sečuan, u kojoj se tri mjeseca prije Igara desio razoran zemljotres.[4]

SP u Berlinu 2009.[uredi | uredi izvor]

Na SP-u 2009. u Berlinu postavio je 2 svjetska rekorda, ponovo na 100 m (9.58) i 2 dana kasnije na 200 m (19.19). Ti rekordi važe i danas.

2010.[uredi | uredi izvor]

Bolt ne može zapamtiti 2010. godinu kao dobru. Povreda ga je mučila cijele godine, pa je propustio mnogo takmičenja i mitinga.

SP u Daeguu 2011.[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo počelo je loše za Bolta: zbog pogrešnog starta bio je diskvalificiran u finalu na 100 m, pa je zlato uzeo njegov zemljak Yohan Blake. Bolt je pobijedio na 200 m i u štafeti 4 x 100 m. Jamajčani su tada postavili novi svjetski rekord: 37.04.

OI 2012. u Londonu i rekordi[uredi | uredi izvor]

100 metara[uredi | uredi izvor]

Bolt je u kvalifikacijama za trku na 100 m trčao 10.04, u polufinalu mnogo boljih 9.87, a u finalu je pobijedio i postavio novi olimpijski rekord (9.63), što je samo 5 stotinki slabije od njegovog ličnog, odnosno svjetskog rekorda.

200 metara[uredi | uredi izvor]

U kvalifikacijama i polufinalu trčao je isti rezultat (20.18), a u finalu, u kojem su Jamajčani osvojili sve tri medalje (zlato: Bolt, srebro: Blake, bronza: Warren Weir) bio je vrlo blizu olimpijskog i svjetskog rekorda, istrčavši 19.32.

Štafeta 4 x 100 m[uredi | uredi izvor]

U štafeti Bolt, Blake, Carter i Frater osvojili su zlato i ujedno postavili novi svjetski rekord: 36.84, što je za 20 stotinki brže od prijašnjeg rekorda koji su također istrčali Jamajčani.

SP 2013.[uredi | uredi izvor]

U Moskvi, u finalu na 100 m, nije ponovio grešku na startu koju je napravio u Daeguu i došao je do novog svjetskog zlata s vremenom 9.77, 8 stotinki ispred Amerikanca Justina Gatlina.[5][6] 6 dana kasnije odbranio je titulu na 200 m istrčavši 19.66, s usporenjem u posljednjih 20-ak metara.[7] Već sutradan, posljednjeg dana prvenstva, i treći se put popeo na vrh pobjedničkog postolja kao član štafete 4 x 100 m, čime je postao najuspješniji takmičar na svjetskim prvenstvima svih vremena.[8]

SP 2015.[uredi | uredi izvor]

23. augusta 2015. još je jednom odbranio zlatnu medalju na 100 m, ponovo pobijedivši Gatlina iako je Amerikanac imao prednost na 20 m do cilja. Četiri dana kasnije četvrti put uzastopno postao je svjetski prvak i na 200 m, opet ispred Gatlina. Još 2 dana kasnije Bolt je kao član štafete 4 x 100 m osvojio i treću zlatnu medalju na ovom prvenstvu, čime je postao najuspješniji takmičar cijelog prvenstva.

OI 2016.[uredi | uredi izvor]

Bolt i Andre De Grasse nakon finala na 100 m na OI 2016.

Prije Igara Bolt je rijetko trčao 200 m; njegov jedini rezultat vrijedan spomena tokom sezone bio je 19.89 na Londonskom Grand Prixu. Na 100 m trčao je četiri puta, iako samo jednom u Evropi, i njegov najbolji rezultat, 9.88, bio je četvrti rezultat sezone. Kao i prethodne sezone, izgledalo je da je Gatlin u boljoj formi, istrčavši 9.80 i 19.75, što je bilo prvo, odnosno drugo vrijeme sezone.[9][10] Doping u atletici bio je glavna tema prije Olimpijskih igara u Riju, s obzirom na zabranu nastupa za ruski atletski tim zbog dopinga potpomognutog od države, i Bolt je komentirao da on nema problema sa doping-kontrolama: "Nemam problema s testiranjem na doping... Sjećam se da su nas u Pekingu testirali svaki drugi dan." Također je istakao da mu se ne sviđa što je njegovom rivalu Tysonu Gayu smanjena kazna zbog saradnje, s obzirom na njihovo tijesno rivalstvo od početka Boltove karijere, rekavši: "To mi je zaista zasmetalo – zaista, zaista zasmetalo."[11]

Želim biti među velikanima Muhammadom Alijem i Peléom.

– Bolt o svojoj sportskoj ostavštini prije svojih posljednjih Olimpijskih igara, 9. augusta 2016.[12]

Na OI 2016. Bolt je osvojio zlatnu medalju na 100 m s vremenom 9.81.[13] Ovom pobjedom postao je prvi atletičar koji je triput pobijedio u ovoj disciplini na Olimpijskim igrama.[13] Takmičenje je nastavio pobjedom i na 200 m, postavši i u ovoj disciplini prvi trostruki olimpijski pobjednik.[14] Bolt je trčao posljednju izmjenu u finalu štafete 4 x 100 m i osigurao svoju treću uzastopnu i posljednju olimpijsku zlatnu medalju u ovoj disciplini.[15] Ovom pobjedom ostvario je "triple-triple", po tri zlatne medalje u sprintu na trima uzastopnim olimpijskim igrama, i završio svoju olimpijsku karijeru sa stopostotnim uspjehom u finalima.[15] Međutim, u januaru 2017. štafeti Jamajke oduzeta je zlatna medalja iz Pekinga 2008. zbog toga što je uzorak krvi njegovog štafetnog kolege Neste Cartera bio pozitivan na ponovljenom doping-testu gotovo devet godina nakon Igara u Pekingu.[2]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Od 11. augusta 2012.

Najbolji lični rezultati[uredi | uredi izvor]

Događaj Vrijeme (sekunde) Stadion Datum Rekordi Zabilješke
100 metara 9.58 s Berlin 16. 8. 2009. Svjetski rekord Također drži drugo najbolje vrijeme: 9,63, što je olimpijski rekord.
150 metara 14.35 s Manchester 17. 5. 2009. Najbolji na svijetu[16] Posljednjih 100 m istrčao je za 8,70, najbrže vrijeme ikada zabilježeno za dionicu od 100 m.
200 metara 19.19 s Berlin 20. 8. 2009. Svjetski rekord Također drži drugo najbolje vrijeme: 19,30, što je olimpijski rekord.
400 metara 45.28 Kingston 5. 5. 2007.
Štafeta 4 x 100 metara 36.84 London 11. 8. 2012. Svjetski rekord Olimpijski rekord Drži ga s Yohanom Blakeom, Michaelom Fraterom i Nestom Carterom

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ovo nije svjetski rekord s obzirom na to da IAAF ne priznaje ovu udaljenost.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 8. 2009. Pristupljeno 28. 8. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ a b "Usainu Boltu oduzeta medalja iz Pekinga". Al Jazeera Balkans. 25. 1. 2017. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  3. ^ "Usain Bolt loses one Olympic gold medal as Nesta Carter tests positive". BBC Sport. 25. 1. 2017. Pristupljeno 26. 1. 2017.
  4. ^ ""Lightning" Bolt donates for children in China's quake zone". China Daily. 23. 8. 2008. Pristupljeno 25. 8. 2008.
  5. ^ ""Usain Bolt regains 100-meter gold at worlds"". AP. Arhivirano s originala, 15. 8. 2012. Pristupljeno 12. 8. 2013.
  6. ^ "Rezultati finala na 100 m - Moskva 2013". Arhivirano s originala, 27. 8. 2017. Pristupljeno 19. 8. 2013.
  7. ^ ""Usain Bolt Wins Men's 200 Meters at Worlds"". ABC News. Arhivirano s originala, 18. 8. 2013. Pristupljeno 17. 8. 2013.
  8. ^ "JAMAICA SWEEPS 6 SPRINT EVENTS WITH RELAY GOLDS". AP. Arhivirano s originala, 18. 8. 2013. Pristupljeno 18. 8. 2013.
  9. ^ "2016 100 Metres men". IAAF. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  10. ^ "2016 200 Metres men". IAAF. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  11. ^ Mick Brown (15. 7. 2016). "Usain Bolt on doping and marriage: 'Girls are throwing themselves at you... it's hard to say no'". Daily Telegraph. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  12. ^ Roan, Dan (16. 8. 2016). "Rio Olympics 2016: Usain Bolt wants to be among greats Muhammad Ali & Pele" (9. 8. 2016). BBC.
  13. ^ a b "Rio Olympics 2016: Usain Bolt wins 100m gold, Justin Gatlin second". BBC. 16. 8. 2016.
  14. ^ "How Usain Bolt won his third consecutive Olympic gold in the 200m". The Guardian. 19. 8. 2016.
  15. ^ a b "Usain Bolt leads Jamaica to 4x100m gold to complete Olympic triple-treble". The Guardian. 19. 8. 2016.
  16. ^ Ovo nije službeni svjetski rekord zato što IAAF ne priznaje ovu razdaljinu.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]