Goran Ivanišević

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Goran Ivanišević Tenis
Ivanisevic Goran.jpg
Država Jugoslavija (1988-1991)
Flag of Croatia.svg Hrvatska (od 1991)
Datum rođenja 13. septembar 1971.
Mjesto rođenja Split
Visina 193 cm
Težina 81 kg
Profesionalni početak 1988.
Kraj karijere 2004.
Ruka kojom igra lijeva
Novčane nagrade $19.876.579
Pojedinačno
Ukupno 599-333
Turnirske pobjede 22
Najbolje mjesto na listi 2 (4. juli 1994)
Grand Slam rezultati
Grand Slam pobjede 1
Australian Open ČF (1989, 1994, 1997)
French Open ČF (1990, 1992, 1994)
Wimbledon P (2001)
F (1992, 1994, 1998)
US Open PF (1996)
Medalje na Olimpijskim igrama
Medalje na Olimpijskim igrama 1 Bronza (Barcelona 1992)
Parovi
Ukupno 263-225
Turnirske pobjede 9
Najbolje mjesto na listi 20 (6. 1. 1992)
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 2R (1990, 1994)
French Open F (1990, 1999)
Wimbledon 3R (1989, 1993)
US Open ČF (1997)
Medalje na Olimpijskim igrama (parovi)
Medalje na Olimpijskim igrama 1 Bronza (Barcelona 1992. sa Goranom Prpićem)
Podaci zadnji put aktualizirani: 28. 2. 2013.

Goran Ivanišević hrvatski je teniser, pobjednik Wimbledona 2001. i Davis Cupa 2005. s reprezentacijom Hrvatske. Najbolji plasman na ATP-listi u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994.

Dobitnik je hrvatske Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" 1992.

Presjek karijere[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Splitu od oca Srđana i majke Gordane (rođ. Škaričić).[1] Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. Iste godine osvaja svoj prvi turnir u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom, ali se kasnije fokusirao više na pojedinačnu karijeru nego na onu u parovima, iako je i u njoj imao uspjeha, osvojivši 9 turnira. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera u 1. kolu i probio se do četvrtfinala. Na istom je turniru u paru sa Čehom Petrom Kordom stigao do finala, gdje su ih porazili Španci Sergio Casal i Emilio Sánchez. Nekoliko sedmica kasnije igra polufinale Wimbledona, gdje gubi od Beckera, koji je tada predvidio da će Ivanišević u budućnosti postati vimbldonski pobjednik. Iste godine Ivanišević osvaja turnir u Stuttgartu i pomaže Jugoslaviji da osvoji Svjetsko ekipno prvenstvo u tenisu. Igrao je za Jugoslaviju u 8 Davis Cup mečeva prije no što je napustio tim nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske.[2]

Ubrzo je postao poznat po napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisera s najviše asova na ATP-turnirima. Sposoban pobijediti bilo koga na svijetu kad je u najboljoj formi, također je bio poznat po povremenim nastupima bijesa na terenu (obično usmjerenim na samog sebe) i nestalnosti kvalitete njegove igre. Primio je prijetnje smrću na turniru u Adelaideu 1992. godine[3], ali ga to nije omelo da osvoji taj turnir.

Iste godine igra finale Wimbledona do kojeg je protutnjao pobijedivši zaredom Lendla, Edberga i Samprasa. U finalu ga je čekao Andre Agassi. Iako je bio favorit, izgubio je 2-3 u setovima, ne iskoristivši brejk-loptu kod 3-3 u 5. setu. U posljednjem gemu tog meča napravio je 2 duple servis-greške u prva 2 poena, iako ih je dotad u meču napravio samo 5. Broj asova na tom turniru (206) bio je tada najveći u historiji ATP-turnira (taj rekord srušio je tek 2001, odserviravši 213 asova upravo na Wimbledonu i on važi i danas). U finalu je servirao 39 asova, dok ih je Agassi imao 37 na cijelom turniru. To je bio težak poraz, ali pošto je imao samo 20 godina, predviđena mu je svijetla budućnost. Kasnije te godine, nastupajući prvi put za nezavisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 bronzane medalje - pojedinačno te u paru sa Goranom Prpićem, a osim toga je osvojio još 4 turnira.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega bio je Sampras (6-7, 6-7, 0-6). Uprkos porazu, došao je do 2. mjesta na ATP-listi, što je njegov najbolji rejting u karijeri.

1995. osvaja Grand Slam kup, pobijedivši u finalu Todda Martina (3-0). Nastavlja sa sjajnim igrama na Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je tu pobijedio Sampras (2-3).

Tokom 1996. osvaja 5 turnira (najviše u karijeri u jednoj godini) i ponovo igra finale Grand Slam kupa, ali ovog puta gubi od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli. Te godine pobijedio je Edberga za ulazak u polufinale US Opena, što mu je bilo prvo (i jedino) polufinale na nekom Grand Slam turniru mimo Wimbledona; taj meč ujedno je bio i posljednji Edbergov meč u karijeri na nekom GS turniru. Ivaniševića je u polufinalu pobijedio opet Sampras (1-3). (Sampras je otišao do kraja pobijedivši u finalu Michaela Changa, osvojivši tako svoj četvrti US Open.)

1998. ponovo igra finale Wimbledona, treće u karijeri. Iako je Sampras ovog puta bio veliki favorit, Ivanišević je uspio odvesti meč u 5. set, ali je i ovog puta Sampras na kraju bio uspješniji. Nakon ovog izgubljenog finala mnogi su bili sumnjičavi u vezi s njegovom izjavom da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Ivanišević je 1999. u paru sa Jeffom Tarangom ponovo ušao u finale parova na Roland Garrosu, ali su ih porazili Indijci Mahesh Bhupathi i Leander Paes. Međutim, tokom 1999, 2000. i 2001. zbog povrede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada rejting, te je u ljeto 2001. bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se direktno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu, kao trostrukom finalistu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala, pobijedivši, između ostalih, Moyu, Roddicka, Safina. U antologijskom polufinalu, koje se zbog kiše igralo čak 3 dana, u 5 setova pobijedio je domaćeg favorita, Tima Henmana (četverostrukog polufinalista Wimbledona), preokrenuvši meč nakon što je izgubio 3. set 0-6 za samo 18 minuta i stigavši Henmanovo vodstvo u 4. setu. U finalu ga je čekao Patrick Rafter, koji je i godinu prije igrao finale i izgubio od Samprasa (1-3). To je bilo prvo Ivaniševićevo finale nakon 1998. U vrlo izjednačenom finalu, koje je trajalo nešto malo više od 3 sata, slavio je Goran (6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7) i tako postao igrač s najnižim rejtingom u historiji i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir, i to 2 mjeseca prije svog 30. rođendana.[4] Do današnjeg dana ostao je jedini teniser koji je osvojio GS turnir s pozivnicom. Ovaj uspjeh svrstan je na 16. mjesto liste 100 najvećih sportskih trenutaka koju je sastavila britanska televizija Channel 4.

Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veličanstven doček u Splitu na kojem se okupilo preko 150.000 ljudi, predvođenih lokalnim i državnim zvaničnicima koji su ga dočekali u splitskoj luci, uz paradu brodova i vatromet, a za vrhunac slavlja pobrinuo se sam Ivanišević, koji se svukao i skočio u more.[5] Kasnije te godine dobio je BBC-jevu nagradu za sportsku ličnost godine izvan Velike Britanije.

Vimbldonska titula bila mu je posljednja u karijeri. Nakon Wimbledona se povlači iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu na centralnom terenu, što je bio njegov posljednji profesionalni meč u karijeri.

2005. godine bio je član hrvatskog Davis Cup tima u finalu protiv Slovačke u Bratislavi, u kojem je Hrvatska pobijedila i tako prvi put osvojila najprestižnije ekipno tenisko takmičenje. Iako nije igrao, dobio je pobjedničku medalju, a ime mu je ugravirano na trofej pored imena ostalih članova tima (Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić i selektor Nikola Pilić).

Svjetski je rekorder po broju asova. U čak 5 sezona odservirao ih je više od 1.000, a najviše 1996 - 1.477. Samo su trojica tenisera osim njega uspjela servirati više od 1.000 asova u sezoni.

Završio je profesionalnu karijeru sa 22 pojedinačne titule i 9 titula u parovima.

U junu 2006. nastupio je na egzibicijskom turniru u Calderstone Parku u Liverpoolu. U novembru iste godine osvojio je turnir za seniore, pobijedivši u finalu još jednu legendu svjetskog tenisa, Johna McEnroea (7-6 /12/, 7-6 /1/).

2007. godine, Roger Federer, koji je išao na petu uzastopnu vimbldonsku titulu u finalu protiv Nadala, trenirao je s Ivaniševićem i rekao da mu je to pomoglo protiv Nadala:

Pa, mislim da je dobro prije finala vježbati protiv ljevaka barem pola sata jer sam do finala igrao protiv 6 dešnjaka. Stoga je, naravno, teško ući u meč i igrati protiv ljevaka. To naročito uvijek osjetim na vraćanju servisa. Čitavi poeni igraju se na drukčiji način. Gdje obično igram bekhend-kros, protiv Rafe moram igrati bekhend-paralelu. Pitao sam jučer Gorana želi li trenirati sa mnom. Rekao je: 'Sigurno, tu sam'. Bio sam vrlo sretan što je to učinio.

Nogomet[uredi | uredi izvor]

Ivanišević je nakon osvajanja Wimbledona potpisao kratkoročni ugovor sa "Hajdukom". Još kao dječak trenirao je i nogomet (u "Hajduku") uporedo s tenisom, za koji se kasnije i opredijelio, pa mu je igranje za "Hajduk" ostalo neispunjena želja.[6] Od ostalih klubova navija za "West Bromwich Albion". Počeo je navijati za njih nakon što su se 2005. izvukli od ispadanja u Drugu ligu.[7] Nosio je njihov dres na zagrijavanju prije finala BlackRock Mastersa 2006.[8]

Također je učestvovao u egzibicijskoj utakmici hrvatske reprezentacije i međunarodnih nogometnih zvijezda 7. oktobra 2002. u Zagrebu. To je bila posljednja utakmica u karijeri Zvonimira Bobana, veznjaka i kapitena reprezentacije. Ivanišević je postigao gol za 1-1 (utakmicu su dobile međunarodne zvijezde rezultatom 1-2).

Nacionalni naboj[uredi | uredi izvor]

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tokom turnira u Wimbledonu 1991. kad je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na OI u Barceloni 1992. Hrvatska je prvi put samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio 2 medalje, u trenutku kad je to bio ogroman motiv i poticaj nakon osamostaljenja Hrvatske.

Grand Slam finala[uredi | uredi izvor]

Pobjede (1)[uredi | uredi izvor]

Godina Grand Slam Protivnik u finalu Rezultat
2001. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of Australia.svg Patrick Rafter 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7

Porazi (3)[uredi | uredi izvor]

Godina Grand Slam turnir Protivnik Rezultat
1992. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Andre Agassi 7-6, 4-6, 4-6, 6-1, 4-6
1994. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Pete Sampras 6-7, 6-7, 0-6
1998. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Pete Sampras 7-6, 6-7, 4-6, 6-3, 2-6

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Pobjede (22)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam (1)
Masters Cup (0)
Grand Slam kup (1)
ATP Masters (2)
ATP Tour (18)
Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat
1. 1990. Flag of Germany.svg Stuttgart Flag of Argentina.svg Guillermo Pérez Roldán 6-7, 6-1, 6-4, 7-6
2. 1991. Flag of the United Kingdom.svg Manchester Flag of the United States.svg Pete Sampras 6-4, 6-4
3. 1992. Flag of Australia.svg Adelaide Flag of Sweden.svg Christian Bergström 1-6, 7-6, 6-4
4. 1992. Flag of Germany.svg Stuttgart Indoor Flag of Sweden.svg Stefan Edberg 6-7, 6-3, 6-4, 6-4
5. 1992. Flag of Australia.svg Sydney Indoor Flag of Sweden.svg Stefan Edberg 6-4, 6-2, 6-4
6. 1992. Flag of Sweden.svg Stockholm Flag of France.svg Guy Forget 7-6, 4-6, 7-6, 6-2
7. 1993. Flag of Romania.svg Bukurešt Flag of Russia.svg Andrej Čerkasov 6-2, 7-6
8. 1993. Flag of Austria.svg Beč Flag of Austria.svg Thomas Muster 4-6, 6-4, 6-4, 7-6
9. 1993. Flag of France.svg Pariz Flag of Ukraine.svg Andrej Medvedev 6-4, 6-2, 7-6
10. 1994. Flag of Austria.svg Kitzbühel Flag of France.svg Fabrice Santoro 6-2, 4-6, 4-6, 6-3, 6-2
11. 1994. Flag of Japan.svg Tokio Indoor Flag of the United States.svg Michael Chang 6-4, 6-4
12. 1995. Flag of Germany.svg Grand Slam kup, München Flag of the United States.svg Todd Martin 7-6, 6-3, 6-4
13. 1996. Flag of Croatia.svg Zagreb Flag of France.svg Cédric Pioline 3-6, 6-3, 6-2
14. 1996. Flag of the United Arab Emirates.svg Dubai Flag of Spain.svg Albert Costa 6-4, 6-3
15. 1996. Flag of Italy.svg Milano Flag of Switzerland.svg Marc Rosset 6-3, 7-6
16. 1996. Flag of the Netherlands.svg Rotterdam Flag of Russia.svg Jevgenij Kafeljnikov 6-4, 3-6, 6-3
17. 1996. Flag of Russia.svg Moskva Flag of Russia.svg Jevgenij Kafeljnikov 3-6, 6-1, 6-3
18. 1997. Flag of Croatia.svg Zagreb Flag of the United Kingdom.svg Greg Rusedski 7-6, 4-6, 7-6
19. 1997. Flag of Italy.svg Milano Flag of Spain.svg Sergi Bruguera 6-2, 6-2
20. 1997. Flag of Austria.svg Beč Flag of the United Kingdom.svg Greg Rusedski 3-6, 6-7, 7-6, 6-2, 6-3
21. 1998. Flag of Croatia.svg Split Flag of the United Kingdom.svg Greg Rusedski 7-6, 7-6
22. 2001. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of Australia.svg Patrick Rafter 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7

Porazi (27)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam (3)
Masters Cup (0)
Grand Slam kup (1)
ATP Masters (5)
ATP Tour (18)
Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1989. Flag of Italy.svg Firenca Flag of Argentina.svg Horacio de la Peña 4-6, 3-6
2. 1990. Flag of Croatia.svg Umag Flag of Croatia.svg Goran Prpić 3-6, 6-4, 4-6
3. 1990. Flag of the United States.svg Long Island Flag of Sweden.svg Stefan Edberg 6-7, 3-6
4. 1990. Flag of France.svg Bordeaux Flag of France.svg Guy Forget 4-6, 3-6
5. 1990. Flag of Switzerland.svg Basel Flag of the United States.svg John McEnroe 7-6, 6-4, 6-7, 3-6, 4-6
6. 1991. Flag of the United States.svg New Haven Flag of the Czech Republic.svg Petr Korda 4-6, 2-6
7. 1992. Flag of Italy.svg Milano Flag of Italy.svg Omar Camporese 6-3, 3-6, 4-6
8. 1992. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Andre Agassi 7-6, 4-6, 4-6, 6-1, 4-6
9. 1993. Flag of Qatar.svg Doha Flag of Germany.svg Boris Becker 6-7, 6-4, 5-7
10. 1993. Flag of Italy.svg Rim Flag of the United States.svg Jim Courier 1-6, 3-6, 2-6
11. 1993. Flag of Sweden.svg Stockholm Flag of Germany.svg Michael Stich 6-4, 6-7, 6-7, 2-6
12. 1994. Flag of Germany.svg Stuttgart Indoor Flag of Sweden.svg Stefan Edberg 6-4, 4-6, 2-6, 2-6
13. 1994. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Pete Sampras 6-7, 6-7, 0-6
14. 1994. Flag of Romania.svg Bukurešt Flag of Argentina.svg Franco Davín 2-6, 4-6
15. 1994. Flag of Sweden.svg Stockholm Flag of Germany.svg Boris Becker 6-4, 4-6, 3-6, 6-7
16. 1995. Flag of Germany.svg Hamburg Flag of Ukraine.svg Andrej Medvedev 3-6, 2-6, 1-6
17. 1996. Flag of Australia.svg Sydney Flag of the United States.svg Todd Martin 7-5, 3-6, 4-6
18. 1996. Flag of Belgium.svg Antwerpen Flag of Germany.svg Michael Stich 3-6, 2-6, 6-7
19. 1996. Flag of the United States.svg Miami Flag of the United States.svg Andre Agassi 0-3 predaja (bol u vratu)
20. 1996. Flag of the United States.svg Indianapolis Flag of the United States.svg Pete Sampras 6-7, 5-7
21. 1996. Flag of Germany.svg Grand Slam kup, München Flag of Germany.svg Boris Becker 3-6, 4-6, 4-6
22. 1997. Flag of the United Arab Emirates.svg Dubai Flag of Austria.svg Thomas Muster 5-7, 6-7
23. 1997. Flag of the United Kingdom.svg Queen's Club Flag of Australia.svg Mark Philippoussis 5-7, 3-6
24. 1998. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon Flag of the United States.svg Pete Sampras 7-6, 6-7, 4-6, 6-3, 2-6
25. 1998. Flag of the United States.svg New Haven Flag of Slovakia.svg Karol Kučera 4-6, 7-5, 2-6
26. 1998. Flag of the People's Republic of China.svg Šangaj Flag of the United States.svg Michael Chang 6-4, 1-6, 2-6
27. 1998. Flag of Russia.svg Moskva Flag of Russia.svg Jevgenij Kafeljnikov 6-7, 6-7

Parovi[uredi | uredi izvor]

Pobjede (9)[uredi | uredi izvor]

Br. Godina Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 1988. Flag of Germany.svg Frankfurt Flag of Germany.svg Rüdiger Haas Flag of the United Kingdom.svg Jeremy Bates
Flag of the Netherlands.svg Tom Nijssen
1-6, 7-5, 6-3
2. 1991. Flag of Italy.svg Milano Flag of Italy.svg Omar Camporese Flag of the Czech Republic.svg Cyril Suk
Flag of the Netherlands.svg Tom Nijssen
6-4, 7-6
3. 1991. Flag of Italy.svg Rim Flag of Italy.svg Omar Camporese Flag of Australia.svg Laurie Warder
Flag of the United States.svg Luke Jensen
6-2, 6-3
4. 1991. Flag of the United Kingdom.svg Manchester Flag of Italy.svg Omar Camporese Flag of the United Kingdom.svg Andrew Castle
Flag of the United Kingdom.svg Nick Brown
6-4, 6-3
5. 1992. Flag of Australia.svg Adelaide Flag of Switzerland.svg Marc Rosset Flag of Australia.svg Mark Kratzmann
Flag of Australia.svg Jason Stoltenberg
7-6, 7-6
6. 1995. Flag of France.svg Bordeaux Flag of Croatia.svg Saša Hiršzon Flag of Sweden.svg Henrik Holm
Flag of the United Kingdom.svg Danny Sapsford
6-3, 6-4
7. 1996. Flag of Italy.svg Milano Flag of Italy.svg Andrea Gaudenzi Flag of Switzerland.svg Jakob Hlasek
Flag of France.svg Guy Forget
6-4, 7-5
8. 1997. Flag of Croatia.svg Zagreb Flag of Croatia.svg Saša Hiršzon Flag of South Africa.svg Brent Haygarth
Flag of the United States.svg Mark Keil
6-4, 6-3
9. 1997. Flag of the United Arab Emirates.svg Dubai Flag of the Netherlands.svg Sander Groen Flag of Australia.svg Sandon Stolle
Flag of the Czech Republic.svg Cyril Suk
7-6, 6-3

Porazi (10)[uredi | uredi izvor]

Br. Godina Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 1989. Flag of Italy.svg Palermo Flag of Italy.svg Diego Nargiso Flag of Germany.svg Peter Ballauff
Flag of Germany.svg Rüdiger Haas
2-6, 7-6, 4-6
2. 1990. Flag of Belgium.svg Bruxelles Flag of Hungary.svg Balázs Taróczy Flag of Spain.svg Emilio Sánchez
Flag of SFR Yugoslavia.svg Slobodan Živojinović
5-7, 3-6
3. 1990. Flag of France.svg Roland Garros Flag of the Czech Republic.svg Petr Korda Flag of Spain.svg Sergio Casal
Flag of Spain.svg Emilio Sánchez
5-7, 3-6
4. 1990. Flag of the United States.svg New Haven Flag of the Czech Republic.svg Petr Korda Flag of the United States.svg Jeff Brown
Flag of the United States.svg Scott Melville
5-7, 6-7
5. 1991. Flag of Germany.svg Stuttgart Flag of Italy.svg Omar Camporese Flag of Australia.svg Wally Masur
Flag of Spain.svg Emilio Sánchez
6-2, 3-6, 4-6
6. 1992. Flag of the United Kingdom.svg Queen's Club Flag of Italy.svg Diego Nargiso Flag of Australia.svg John Fitzgerald
Flag of Sweden.svg Anders Järryd
6-7, 6-2, 14-16
7. 1995. Flag of Spain.svg Barcelona Flag of Italy.svg Andrea Gaudenzi Flag of the United States.svg Trevor Kronemann
Flag of Australia.svg David Macpherson
2-6, 4-6
8. 1995. Flag of the United States.svg Los Angeles Flag of Croatia.svg Saša Hiršzon Flag of South Africa.svg Brent Haygarth
Flag of the United States.svg Kent Kinnear
4-6, 5-7
9. 1999. Flag of France.svg Roland Garros Flag of the United States.svg Jeff Tarango Flag of India.svg Mahesh Bhupathi
Flag of India.svg Leander Paes
2-6, 5-7
10. 1999. Flag of the United States.svg Los Angeles Flag of the United States.svg Brian MacPhie Flag of Zimbabwe.svgByron Black
Flag of Zimbabwe.svg Wayne Black
2-6, 6-7

Nastupi na Grand Slam turnirima[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Turnir 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. Dobio
Flag of Australia.svg Australian Open ČF 1R 3R 2R ČF 1R 3R ČF 1R 2R 2R 0
Flag of France.svg Roland Garros 4R ČF 2R ČF 3R ČF 1R 4R 1R 1R 1R 1R 0
Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon 1R 2R PF 2R F 3R F PF ČF 2R F 4R 1R P 3R 1
Flag of the United States.svg US Open 2R 3R 4R 3R 2R 1R 1R PF 1R 4R 3R 1R 3R 0

Parovi[uredi | uredi izvor]

Turnir 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. Dobio
Flag of Australia.svg Australian Open 1R 2R 1R 1R 2R 1R 1R 1R 0
Flag of France.svg Roland Garros 3R F 2R 1R ČF 1R 1R F 2R 0
Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon 3R 1R 2R 1R 3R 0
Flag of the United States.svg US Open 3R 2R 2R 2R 2R 2R ČF 1R 1R 0

Zarada[uredi | uredi izvor]

Godina Osv. turniri Zarada (USD) Poredak po zaradi
1988. 0 nema podataka
1989. 0 nema podataka
1990. 1 nema podataka
1991. 1 nema podataka
1992. 4 nema podataka
1993. 3 nema podataka
1994. 2 nema podataka
1995. 1 nema podataka
1996. 5 nema podataka
1997. 3 1.458.257 10.
1998. 1 1.541.177 10.
1999. 0 455.130 48.
2000. 0 234.736 92.
2001. 1 1.215.040 9.
2002. 0 66.018 206.
2003. 0 20.725 370.
2004. 0 107.216 171.
Karijera 22 19.876.579 10. na listi svih vremena po zaradi

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: