Goran Ivanišević

Goran Ivanišević

Država	SFR Jugoslavija (1988-1991) Hrvatska (od 1991)
Datum rođenja	13. septembar 1971.
Mjesto rođenja	Split
Visina	1,93 cm
Težina	81 kg
Profesionalni početak	1988.
Kraj karijere	2004.
Ruka kojom igra	Lijeva
Novčane nagrade	19.876.579 US dolar
Pojedinačno
Ukupno	599 : 333
Turnirske pobjede	22
Najbolje mjesto na listi	2 (4. juli 1994)
Grand Slam rezultati
Grand Slam pobjede	1
Australian Open	ČF (1989, 1994, 1997)
French Open	ČF(1990, 1992, 1994)
Wimbledon	P (2001) F (1992, 1994, 1998)
US Open	PF (1996)
Medalje na Olimpijskim igrama
Medalje na Olimpijskim igrama	1 (Barcelona 1992)
Parovi
Ukupno	263–225
Turnirske pobjede	9
Najbolje mjesto na listi	20 (6. 1. 1992)
Medalje na Olimpijskim igrama (parovi)
Medalje na Olimpijskim igrama	1 (Barcelona 1992. s Goranom Prpićem)
Podaci zadnji put aktualizirani: 11. juli 2011.

Goran Ivanišević hrvatski je teniser, pobjednik Wimbledona 2001. i Davis Cupa 2005. godine s teniskom reprezentacijom Hrvatske. Najviši plasman na ATP-listi u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994. godine.

Dobitnik je hrvatske Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" 1992. godine.

Presjek karijere

Rođen je u Splitu od oca Srđana i majke Gordane (rođ. Škaričić). Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. Iste godine osvaja svoj prvi turnir u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom, ali se kasnije fokusirao više na pojedinačnu karijeru nego na onu u parovima, iako je i u njoj imao nešto uspjeha, osvojivši 9 turnira. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera u 1. kolu i probio se do četvrtfinala. Na istom je turniru u paru sa Čehom Petrom Kordom stigao do finala, gdje su ih porazili Španci Sergio Casal i Emilio Sánchez. Nekoliko sedmica kasnije igra polufinale Wimbledona, gdje gubi od Beckera. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati vimbldonski pobjednik. Iste godine Goran osvaja turnir u Stuttgartu i pomaže Jugoslaviji osvojiti Svjetsko ekipno prvenstvo u tenisu. Igrao je za Jugoslaviju u 8 Davis Cup mečeva prije no što je napustio tim nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske.

Ivanišević je ubrzo postao poznat po napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisera s najviše asova na ATP-turnirima. Sposoban da pobijedi bilo koga na svijetu kad je u najboljoj formi, Ivanišević je također bio poznat po povremenim nastupima bijesa na terenu (obično usmjerenim na samog sebe) i nestalnosti kvalitete njegove igre. Primio je prijetnje smrću na turniru u Adelaideu 1992. godine, ali ga to nije omelo da osvoji taj turnir.

Iste godine Ivanišević igra finale Wimbledona do kojeg je protutnjao pobijedivši zaredom Lendla, Edberga i Samprasa. U finalu ga je čekao Andre Agassi. Iako je bio favorit, izgubio je 3:2 u setovima, ne iskoristivši brejk-loptu kod 3:3 u 5. setu. U posljednjem gemu tog meča napravio je 2 duple greške u prva 2 poena, iako ih je dotad u meču napravio samo 5. Broj asova na tom turniru (206) bio je tada najveći u historiji ATP-turnira (taj rekord srušio je tek 2001, odserviravši 213 asova upravo na Wimbledonu i on važi i danas). U finalu je servirao 39 asova, dok ih je Agassi imao 37 na cijelom turniru. To je bio težak poraz, ali pošto je imao samo 20 godina, predviđena mu je svijetla budućnost. Kasnije te godine, nastupajući po prvi put za nezavisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 bronzane medalje - u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem, a osim toga je osvojio još 4 turnira.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega bio je Sampras (7-6, 7-6, 6-0). Uprkos porazu, došao je do 2. mjesta na ATP-listi, što je njegov najbolji ranking u karijeri.

1995. osvaja Grand Slam kup, pobijedivši u finalu Todda Martina (3:0). Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je tu pobijedio Sampras (3:2).

Tokom 1996. osvaja 5 turnira (najviše u karijeri u jednoj godini) i ponovo igra finale Grand Slam kupa, ali ovog puta gubi od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli. Te godine pobijedio je Edberga za ulazak u polufinale US Opena, što mu je bilo prvo (i jedino) polufinale na nekom Grand Slamu mimo Wimbledona; taj meč ujedno je bio i posljednji Edbergov meč u karijeri na nekom Grand Slamu. Ivaniševića je u polufinalu pobijedio opet Sampras (3:1). (Sampras je otišao do kraja pobijedivši u finalu Michaela Changa, osvojivši tako svoj četvrti US Open.)

1998. ponovo igra finale Wimbledona, njegovo treće. Iako je Sampras ovog puta bio veliki favorit, Ivanišević je uspio odvesti meč u peti set, ali je i ovog puta Sampras na kraju bio uspješniji. Nakon ovog izgubljenog finala mnogi su bili sumnjičavi u vezi s njegovom izjavom da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Ivanišević je 1999. u paru sa Jeffom Tarangom ponovo ušao u finale parova na Roland Garrosu, ali su ih porazili Indijci Mahesh Bhupathi i Leander Paes. Međutim, tokom 1999, 2000. i 2001. zbog povrede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada ranking, te je u ljeto 2001. bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu, kao trostrukom finalistu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala, pobijedivši, između ostalih, Moyu, Roddicka, Safina. U antologijskom polufinalu, koje se zbog kiše igralo čak 3 dana, u 5 setova je pobijedio domaćeg favorita, Tima Henmana (inače četverostrukog polufinalista Wimbledona), preokrenuvši meč nakon što je izgubio 3. set 6:0 za samo 18 minuta i stigavši Henmanovo vodstvo u 4. setu. U finalu ga je čekao Patrick Rafter, koji je i godinu prije igrao finale i izgubio od Samprasa (3:1). To je bilo prvo Ivaniševićevo finale nakon 1998. U vrlo izjednačenom finalu, koje je trajalo nešto malo više od 3 sata, slavio je Goran (6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7) i tako postao igrač s najnižim rankingom u historiji i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir, i to 2 mjeseca prije svog 30. rođendana. Do današnjeg dana ostao je jedini teniser koji je osvojio Grand slam s pozivnicom. Ovaj njegov uspjeh svrstan je na 16. mjesto liste 100 najvećih sportskih trenutaka koju je sastavila britanska televizija Channel 4.

Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veličanstven doček u Splitu na kojem se okupilo preko 150.000 ljudi, predvođenih lokalnim i državnim zvaničnicima koji su ga dočekali u splitskoj luci, uz paradu brodova i vatromet, a za vrhunac slavlja pobrinuo se sam Ivanišević, koji se svukao i skočio u more. Kasnije te godine dobio je BBC-jevu nagradu za sportsku ličnost godine izvan Velike Britanije.

Vimbldonska titula bila mu je posljednja u karijeri. Nakon Wimbledona se povlači iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu na centralnom terenu, što je bio njegov posljednji profesionalni meč u karijeri.

Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima u finalu protiv Slovačke u Bratislavi, u kojem je Hrvatska pobijedila i tako prvi put osvojila najprestižnije ekipno tenisko takmičenje. Iako nije igrao, dobio je pobjedničku medalju, a ime mu je ugravirano na trofej pored imena ostalih članova tima (Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić i selektor Nikola Pilić).

Svjetski je rekorder po broju asova. U čak pet sezona postigao ih je više od 1.000, a najviše 1996 - 1.477. Samo su trojica tenisera osim njega uspjela servirati više od 1.000 asova u sezoni.

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačne titule i 9 titula u paru.

U junu 2006. nastupio je na egzibicijskom turniru u Calderstone Parku u Liverpoolu. U novembru iste godine osvojio je turnir za seniore, pobijedivši u finalu još jednu legendu svjetskog tenisa, Johna McEnroea (7:6 /12/, 7-6 /1/).

2007. godine, Roger Federer, koji je išao na petu uzastopnu vimbldonsku titulu u finalu protiv Nadala, trenirao je s Ivaniševićem i rekao da mu je to pomoglo protiv Nadala:

Pa, mislim da je dobro prije finala vježbati protiv ljevaka barem pola sata jer sam do final igrao protiv 6 dešnjaka. Stoga je, naravno, teško ući u meč i igrati protiv ljevaka. To naročito uvijek osjetim na vraćanju servisa. Čitavi poeni igraju se na drukčiji način. Gdje obično igram bekhend-kros, protiv Rafe moram igrati bekhend-paralelu. Pitao sam jučer Gorana želi li trenirati sa mnom. Rekao je: 'Sigurno, tu sam'. Bio sam vrlo sretan što je to učinio.

Nogomet

Ivanišević je nakon osvajanja Wimbledona potpisao kratkoročni ugovor sa "Hajdukom". Još kao dječak trenirao je i nogomet (u "Hajduku") uporedo s tenisom, za koji se kasnije i opredijelio, pa mu je igranje za "Hajduk" ostalo neispunjena želja. Od ostalih klubova navija za "West Bromwich Albion". Počeo je navijati za njih nakon što su se 2005. izvukli od ispadanja u drugu ligu. Nosio je njihov dres na zagrijavanju prije finala BlackRock Mastersa 2006.

Također je učestvovao u egzibicijskoj utakmici hrvatske reprezentacije i međunarodnih nogometnih zvijezda 7. oktobra 2002. u Zagrebu. To je bila posljednja utakmica u karijeri Zvonimira Bobana, veznjaka i kapitena reprezentacije. Ivanišević je postigao gol za 1:1 (utakmicu su dobile međunarodne zvijezde rezultatom 2:1).

Nacionalni naboj

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tokom turnira u Wimbledonu 1991. kad je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Hrvatska je prvi put samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje, u času kad je to bio ogroman motiv i poticaj nakon osamostaljenja Hrvatske.

Grand Slam finala

Dobio (1)

Godina	Grand Slam	Protivnik u finalu	Rezultat
2001.	Wimbledon	Patrick Rafter	6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7

Izgubio (3)

Godina	Grand Slam	Protivnik u finalu	Rezultat
1992.	Wimbledon	Andre Agassi	7-6, 4-6, 4-6, 6-1, 4-6
1994.	Wimbledon	Pete Sampras	6-7, 6-7, 0-6
1998.	Wimbledon	Pete Sampras	7-6, 6-7, 4-6, 6-3, 2-6

ATP finala pojedinačno

Dobio (22)

Legenda Grand Slam (1) Masters Kup (0) Grand Slam Kup (1) ATP Masters Series (2) ATP Tour (18)

Br.	Godina	Turnir	Protivnik u finalu	Rezultat
1.	1990.	Stuttgart	Guillermo Pérez Roldán	6:7, 6:1, 6:4, 7:6
2.	1991.	Manchester	Pete Sampras	6:4, 6:4
3.	1992.	Adelaide	Christian Bergström	1:6, 7:6, 6:4
4.	1992.	Stuttgart Indoor	Stefan Edberg	6:7, 6:3, 6:4, 6:4
5.	1992.	Sydney Indoor	Stefan Edberg	6:4, 6:2, 6:4
6.	1992.	Stockholm	Guy Forget	7:6, 4:6, 7:6, 6:2
7.	1993.	Bukurešt	Andrej Čerkasov	6:2, 7:6
8.	1993.	Beč	Thomas Muster	4:6, 6:4, 6:4, 7:6
9.	1993.	Pariz	Andrej Medvedev	6:4, 6:2, 7:6
10.	1994.	Kitzbühel	Fabrice Santoro	6:2, 4:6, 4:6, 6:3, 6:2
11.	1994.	Tokio Indoor	Michael Chang	6:4, 6:4
12.	1995.	Grand Slam Kup, München	Todd Martin	7:6, 6:3, 6:4
13.	1996.	Zagreb	Cédric Pioline	3:6, 6:3, 6:2
14.	1996.	Dubai	Albert Costa	6:4, 6:3
15.	1996.	Milano	Marc Rosset	6:3, 7:6
16.	1996.	Rotterdam	Jevgenij Kafeljnikov	6:4, 3:6, 6:3
17.	1996.	Moskva	Jevgenij Kafeljnikov	3:6, 6:1, 6:3
18.	1997.	Zagreb	Greg Rusedski	7:6, 4:6, 7:6
19.	1997.	Milano	Sergi Bruguera	6:2, 6:2
20.	1997.	Beč	Greg Rusedski	3:6, 6:7, 7:6, 6:2, 6:3
21.	1998.	Split	Greg Rusedski	7:6, 7:6
22.	2001.	Wimbledon	Patrick Rafter	6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7

Izgubio (27)

Legenda Grand Slam (3) Masters Kup (0) Grand Slam Kup (1) ATP Masters Series (5) ATP Tour (18)

Br.	Godina	Turnir	Protivnik u finalu	Rezultat
1.	1989.	Firenca	Horacio de la Peña	4:6, 3:6
2.	1990.	Umag	Goran Prpić	3:6, 6:4, 4:6
3.	1990.	Long Island	Stefan Edberg	6:7, 3:6
4.	1990.	Bordeaux	Guy Forget	4:6, 3:6
5.	1990.	Basel	John McEnroe	7:6, 6:4, 6:7, 3:6, 4:6
6.	1991.	New Haven	Petr Korda	4:6, 2:6
7.	1992.	Milano	Omar Camporese	6:3, 3:6, 4:6
8.	1992.	Wimbledon	Andre Agassi	7:6, 4:6, 4:6, 6:1, 4:6
9.	1993.	Doha	Boris Becker	6:7, 6:4, 5:7
10.	1993.	Rim	Jim Courier	1:6, 3:6, 2:6
11.	1993.	Stockholm	Michael Stich	6:4, 6:7, 6:7, 2:6
12.	1994.	Stuttgart Indoor	Stefan Edberg	6:4, 4:6, 2:6, 2:6
13.	1994.	Wimbledon	Pete Sampras	6:7, 6:7, 0:6
14.	1994.	Bukurešt	Franco Davín	2:6, 4:6
15.	1994.	Stockholm	Boris Becker	6:4, 4:6, 3:6, 6:7
16.	1995.	Hamburg	Andrej Medvedev	3:6, 2:6, 1:6
17.	1996.	Sydney	Todd Martin	7:5, 3:6, 4:6
18.	1996.	Antwerpen	Michael Stich	3:6, 2:6, 6:7
19.	1996.	Miami	Andre Agassi	0:3 predaja (bol u vratu)
20.	1996.	Indianapolis	Pete Sampras	6:7, 5:7
21.	1996.	Grand Slam Kup, München	Boris Becker	3:6, 4:6, 4:6
22.	1997.	Dubai	Thomas Muster	5:7, 6:7
23.	1997.	Queen's Club	Mark Philippoussis	5:7, 3:6
24.	1998.	Wimbledon	Pete Sampras	7:6, 6:7, 4:6, 6:3, 2:6
25.	1998.	New Haven	Karol Kučera	4:6, 7:5, 2:6
26.	1998.	Šangaj	Michael Chang	6:4, 1:6, 2:6
27.	1998.	Moskva	Jevgenij Kafeljnikov	6:7, 6:7

ATP finala parovi

Dobio (9)

Br.	Godina	Turnir	Partner	Protivnik u finalu	Rezultat
1.	1988.	Frankfurt	Rüdiger Haas	Jeremy Bates Tom Nijssen	1:6, 7:5, 6:3
2.	1991.	Milano	Omar Camporese	Cyril Suk Tom Nijssen	6:4, 7:6
3.	1991.	Rim	Omar Camporese	Laurie Warder Luke Jensen	6:2, 6:3
4.	1991.	Manchester	Omar Camporese	Andrew Castle Nick Brown	6:4, 6:3
5.	1992.	Adelaide	Marc Rosset	Mark Kratzmann Jason Stoltenberg	7:6, 7:6
6.	1995.	Bordeaux	Saša Hiršzon	Henrik Holm Danny Sapsford	6:3, 6:4
7.	1996.	Milano	Andrea Gaudenzi	Jakob Hlasek Guy Forget	6:4, 7:5
8.	1997.	Zagreb	Saša Hiršzon	Brent Haygarth Mark Keil	6:4, 6:3
9.	1997.	Dubai	Sander Groen	Sandon Stolle Cyril Suk	7:6, 6:3

Izgubio (10)

Br.	Godina	Turnir	Partner	Protivnik u finalu	Rezultat
1.	1989.	Palermo	Diego Nargiso	Peter Ballauff Rüdiger Haas	2:6, 7:6, 4:6
2.	1990.	Bruxelles	Balázs Taróczy	Emilio Sánchez Slobodan Živojinović	5:7, 3:6
3.	1990.	Roland Garros	Petr Korda	Sergio Casal Emilio Sánchez	5:7, 3:6
4.	1990.	New Haven	Petr Korda	Jeff Brown Scott Melville	5:7, 6:7
5.	1991.	Stuttgart	Omar Camporese	Wally Masur Emilio Sánchez	6:2, 3:6, 4:6
6.	1992.	Queen's Club	Diego Nargiso	John Fitzgerald Anders Järryd	6:7, 6:2, 14:16
7.	1995.	Barcelona	Andrea Gaudenzi	Trevor Kronemann David Macpherson	2:6, 4:6
8.	1995.	Los Angeles	Saša Hiršzon	Brent Haygarth Kent Kinnear	4:6, 5:7
9.	1999.	Roland Garros	Jeff Tarango	Mahesh Bhupathi Leander Paes	2:6, 5:7
10.	1999.	Los Angeles	Brian MacPhie	Byron Black Wayne Black	2:6, 6:7

Nastupi na Grand Slam turnirima

Pojedinačno

Turnir

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

Dobio

Australian Open

–

ČF

1R

3R

2R

–

ČF

1R

3R

ČF

1R

–

2R

–

2R

–

–

0

Roland Garros

–

4R

ČF

2R

ČF

3R

ČF

1R

4R

1R

1R

1R

1R

–

–

–

–

0

Wimbledon

1R

2R

PF

2R

F

3R

F

PF

ČF

2R

F

4R

1R

P

–

–

3R

1

US Open

–

2R

3R

4R

3R

2R

1R

1R

PF

1R

4R

3R

1R

3R

–

–

–

0

Parovi

Turnir

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

Dobio

Australian Open

1R

2R

1R

1R

–

2R

–

–

1R

1R

–

1R

0

Roland Garros

3R

F

2R

1R

ČF

–

–

–

1R

1R

F

2R

0

Wimbledon

3R

1R

2R

1R

3R

–

–

–

–

–

–

–

0

US Open

3R

2R

2R

2R

2R

–

–

2R

ČF

1R

1R

–

0

Zarađeni novac

Godina	Dobio turnira	Zarađeni novac (USD)	Poredak po zaradi
1988.	0		nema podataka
1989.	0		nema podataka
1990.	1		nema podataka
1991.	1		nema podataka
1992.	4		nema podataka
1993.	3		nema podataka
1994.	2		nema podataka
1995.	1		nema podataka
1996.	5		nema podataka
1997.	3	1.458.257	10.
1998.	1	1.541.177	10.
1999.	0	455.130	48.
2000.	0	234.736	92.
2001.	1	1.215.040	9.
2002.	0	66.018	206.
2003.	0	20.725	370.
2004.	0	107.216	171.
Karijera	22	19.876.579	10. na listi svih vremena po zaradi

Vanjski linkovi

• ATP-profil
• Davis Cup profil
• Goran Ivanišević