Vanekov mlin u Bijeljini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Vanekov mlin u Bijeljini predstavlja značajan resurs industrijskog naslijeđa iz vremena nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Nalazi se na užem gradskom podučju, prema naselju Novo Selo. Izgradio ga je Franc Vanek, stanovnik tadašnjeg Franc Jozefsfelda (današnje Novo Selo), 1888. godine a dogradio 1926. godine. Gradnji mlina prethodila je izgradnja kolonije Franc Jozefsfedl, današnje Novo Selo, koji je naseljavala napredna grupa stanovnika njemačkog porijekla – Podunavske Švabe ili Donauschwäbische. Za vrlo kratko vrijeme stvorena je kulturološki i proizvodno-zanatski napredna zajednica, koja svoj utjecaj širi i na grad Bijeljinu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donijela je 25. januara 2021. godine odluku da se mlin proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući). Nacionalni spomenik čine očuvani ostaci kompleksa Vanekovog mlina – izvornih objekata za proizvodnju paromlina i upravne zgrade.

Historija[uredi | uredi izvor]

Migracije njemačkih stanovnika na područje jugoistočne Evrope započele su nakon Velikog Bečkog rata (1683–1699. godine) na pogranična područja sa Osmanskim Carstvom. Uglavnom su pratile slivove rijeka Dunava i Save, a doseljenike domaće stanovništvo nazvala je Švabama ili Donauschwäbische. Ova politika naseljavanja, odnosno osiguravanja austrougarske granice, naročito je bila intenzivna u vrijeme vladavine Marije Terezije i Jozefa II.

U vrijeme austrougarske aneksije na području Bosne i Hercegovine, poticajima austrougarske vlade naseljavani su Česi, Austrijanci, Slovaci, Mađari, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, Slovenci, Italijani i Nijemci. Na današnju teritoriju Novog Sela, doselili su su Nijemci iz svojih kolonija u blizini Nove Pazove u Sremu i Kačareva kod Pančeva, u potrazi za obradivom zemljom i boljim uvjetima života i podigli koloniju Franc Jozefsfedl.

U periodu do Prvog svjetskog rata selo se konstantno razvijalo i zabilježilo značajan privredni i kulturni napredak koji je utjecao na grad Bijeljinu. Do tada se žito mljelo na riječnim mlinovima na Savi i Drini i brojnim potočarama na vodotocima i jazovima. Ovo je bio značajan preokret u mlinarskoj industriji, jer je mljevenje žita postalo, masovnije, brže i jeftinije, a pored toga otkupljivani su i viškovi žita u domaćinstvima što je omogućilo efektniji i dalji napredak trgovine i privrede zasnovane na prehrambenoj industriji.

Opis[uredi | uredi izvor]

Arhitektura kompleksa je utilitarna, funkcionalistička, proistekla iz njegove namjene. Ulična fasada Vanekovog mlina, a naročito upravne zgrade su bogatije dekoracije u duhu sa vremenom u kome su građene, sa jednostavnom primjenom elemenata historicizma, neoromantizma i neobaroka. Ovaj način gradnje, kojim se prema ulici prikazuje najraskošniji dio objekta, a unutar parcele redaju sadržaji odgovara urbanističkom konceptu ušorene parcele, kao dijela naslijeđa urbanizma i arhitekture Podunavskih Švaba.

Usljed nekorištenja objekta i oštećenja koja nisu na vrijeme sanirana došlo je do propadanja objekta i potpunog kolapsa dijelova konstrukcije objekata, te su nepovratno izgubljene neke njegove materijalne komponente – toranj, visoki dimnjak, dijelovi objekata Vanekovog mlina i kompletno pokretno naslijeđe postrojenje na parni pogon. Značaj arhitekture Vanekovog mlina očuvan je u cjelovitosti fasadnog platna uličnog fronta kompleksa, sastavljenog od ulične fasade Vanekovog mlina i upravnog objekta u nastavku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Venekov mlin u Bijeljini" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 8. 2021.[mrtav link]