Za šaku dolara

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Za šaku dolara
Za šaku dolara (poster).jpg
Režiser Sergio Leone
Producent Arrigo Colombo
Giorgio Papi
Uloge Clint Eastwood
Marianne Koch
Gian Maria Volonté
Muzika Ennio Morricone
Žanr vestern
Kinematografija Jack Dalmas
Federico G. Larraya
Montaža Bob Quintle
Alfonso Santacana
Datum izlaska Italija: 16. oktobar 1964.
SAD: 18. januar 1967.
Trajanje 100 minuta
Jezik italijanski
Budžet 200.000 $
Nasljednik Za dolar više

Za šaku dolara (ital. Per un pugno di dollari; engl. A Fistful of Dollars) italijanski je špageti-vestern Sergia Leonea iz 1964. s Clintom Eastwoodom. U SAD-u je film objavljen tek 1967. te je inicirao popularnost novog žanra, špageti-vesterna. Film je dobio i neslužbene nastavke: Za dolar više (1965) i Dobar, loš, zao (1966), u kojima je, također, nastupio Eastwood. Sva tri filma poznata su kao "dolarska trilogija". Ovaj film je svojevrsna obrada Tjelesne straže Akire Kurosawe. U sva tri filma Eastwood se pojavljuje u sličnoj ulozi, kao usamljeni revolveraš bez imena. Zbog toga je studio United Artists promotivno nazvao njegov lik Čovjek bez imena (The Man With No Name).

Kako je ovo bio prvi film iz žanra špageti-vesterna u Americi, mnogi evropski glumci i filmska ekipa uzeli su američka umjetnička imena. Tako je Sergio Leone bio poznat kao "Bob Robertson", Gian Maria Volonté kao "Johnny Wels", a kompozitor Ennio Morricone kao "Dan Savio".

Za šaku dolara i njegova dva nastavka snimljeni su u španskoj pokrajini Almeríji.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Priča počinje kad junak koga tumači Eastwood (Čovjek bez imena) stiže u mali gradić San Miguel, u kojem ga ubrzo upozoravaju kako u gradu radi premoći ratuju dvije porodice. Jedni su braća Rojos: Don Miguel (šef), Esteban (kukavica) i Ramon, koji se jedini može mjeriti s glavnim junakom; druga porodica su Baxteri, kojoj je na čelu John Baxter, gradski šerif.

Čovjek bez imena odlučuje se kako će raditi za obje porodice kao plaćenik "za šaku dolara", a u isto ih vrijeme navesti da se međusobno sukobe. Na kraju uspijeva osloboditi Ramonovu zarobljenicu i ljubavnicu, Marisol (Marianne Koch) i vraća je njenoj porodici. Ona, zajedno s mužem i sinom, napušta grad.

Eastwood i Marianne Koch kao Marisol

Nakon što su otkrili izdaju, braća Rojos hvataju Čovjeka bez imena i počnu ga mučiti, ali on ne otkriva gdje je Marisol. Braća se odlučuju konačno obračunati s Baxterima: nakon što su zapalili kuću Baxterovih, ubijaju sve koji su se našli u njoj, uključujući šerifa, njegovu ženu i sina. Čovjek bez imena uspijeva pobjeći uz pomoć Piripera i vraća se u grad da spasi lokalnog vlasnika salona i prijatelja, Silvanita. Na kraju se obračunava s braćom Rojos i njihovom bandom. Uz pomoć neprobojnog štita na prsima, zadovoljava pravdu i odlazi iz gradića prije no što stignu vladini predstavnici.




Glumci[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Clint Eastwood Čovjek bez imena
Marianne Koch Marisol
Gian Maria Volontè Ramón Rojo
Wolfgang Lukschy John Baxter
Sieghardt Rupp Esteban Rojo
Joseph Egger Piripero
Antonio Prieto Don Miguel Rojo
José Calvo Silvanito
Margarita Lozano Consuelo Baxter
Daniel Martín|Julián
Benito Stefanelli Dougy
Mario Brega Chico
Bruno Carotenuto Antonio Baxter
Aldo Sambrell Član bande Rojo
Lorenzo Robledo Član Baxterovog "klana"

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Leone je ovim filmom htio oživiti žanr vesterna u Italiji. Po njegovom mišljenju, američki vesterni iz sredine i s kraja pedesetih postali su tromi, dosadni i nevjerodostojni, pa je zato Hollywood odlučio smanjiti broj produkcija takvih filmova. Leone je znao da za vesterne u Evropi još postoji veliko zanimanje, ali isto tako shvatio da se italijanska publika s vremenom počela smijati ustaljenim konvencijama iz američkih vesterna i sličnih radova italijanskih režisera koji su se skrivali pod pseudonimima. Njegova namjera bila je uzeti temeljna načela italijanskog filma i pretočiti ih u vestern. Eastwood nije bio prvi glumac kojem je ponuđena glavna uloga. Leone je htio Henryja Fondu. No, produkcijska kuća nije si mogla priuštiti veliku holivudsku zvijezdu. Nakon toga je uloga ponuđena Charlesu Bronsonu, koji ju je odbio rekavši kako je scenario loš. I Fonda i Bronson kasnije će se pojaviti u Leoneovom filmu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968).

Za šaku dolara postao je prvi film koji je predočio Leoneov slavni jedinstveni vizualni stil. Bio je to utjecaj oslikavanja krajolika Johna Forda i japanske metode rastezanja kadra, koju je usavršio Kurosawa. Leone je htio da njegov vestern ima operni osjećaj, pa u filmu postoji mnogo primjera krupnih planova lica različitih likova koji funkcioniraju kao arije u klasičnim operama. Oni usmjeravaju pozornost na jednu osobu i taj prizor postaje i krajolik i dijalog scene. Takva tehnika u suprotnosti je s holivudskim korištenjem krupnih planova, gdje oni služe samo kako bi se istaknule reakcije likova, obično nakon dijaloga. Leoneovi krupni planovi sličniji su portretima.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Muziku za film komponirao je Ennio Morricone, potpisan kao Dan Savio. Morricone se kasnije prisjetio kako je Leone htio da napiše "muziku Dimitrija Tiomkina". Tema s trubom slična je Tiomkinovoj temi iz Rio Brava (1959), dok muzika iz uvodne špice podsjeća na Tiomkinovo korištenje zviždanja u filmu Obračun kod OK Korala (1957). Iako oni nisu korišteni u filmu, Peter Tevis na muziku je nadodao i stihove.

Reference[uredi | uredi izvor]

Iako je film predstavljan u foršpanima kao "prvi takav", radnja i način snimanja temeljen je gotovo potpuno na Kurosawinom filmu Tjelesna straža, čiji su scenario napisali Kurosawa i Ryuzo Kikushima.

Kurosawa je zahtijevao da dobije neku odštetu. Pisao je Leoneu: "Film je vrlo dobar, ali je moj." Producenti Tjelesne straže uspješno su tužili producente filma i dobili naknadu za kršenje autorskih prava od 100.000 dolara, 15% od zarade na azijskim kinima i izvinjenje. Kurosawa je kasnije priznao kako mu se film jako svidio te ga je smatrao vrijednom obradom.

Reference u popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Za šaku dolara, kao prvi špageti-vestern, imao je puno utjecaja u svim područjima popularne kulture:

  • Trilogija Povratak u budućnost: u drugom nastavku trilogije vidi se kratka scena u kojoj Eastwoodov lik preživljava konačni obračun, a u trećem dijelu Marty ponavlja scenu (u istom kostimu nakon što je rekao lokalnom stanovništvu da se zove "Clint Eastwood").
  • Naslov filma parodiran je u epizodi Futurame, nazvanoj A Fishfull of Dollars".
  • U epizodi o Noći vještica serije Buffy, ubica vampira, Xander Harris nosi sličan kostim koji nosi Eastwoodov lik u dolarskoj trilogiji.
  • U videoigri Metal Gear Solid 3: Snake Eater, lik Para-Medic razgovara s Naked Snakeom o filmu, jer je igra smještena u 1964.
  • Bend The Mars Volta koristi muzičku temu iz filma na svojim koncertima.
  • Film Posljednji preživjeli, s Bruceom Willisom, obrada je Tjelesne straže i Za šaku dolara.
  • U američkoj verziji videoigre Ape Escape 3 snima se film na Divljem zapadu, a film koji snimaju majmuni zove se Za šaku banana.
  • U drugom nastavku filma Quentina Tarantina Kill Bill muzička tema filma koristi se nakon što Budd upuca Mladenku.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Info
Za šaku dolara na Internet Movie Database