Čelik za opruge

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Čelik za opruge je niskolegirani čelik sa srednjim sadržajem ugljika. Ovi čelici se koriste u proizvodnji opruga, posebno u automobilskoj industriji. Po sastavu, čelici za opruge su čelici sa niskim sadržajem legirajućeg elementa mangana i ugljika ili ugljični čelici sa vrlo visokom granicom razvlačenja. Ključna osobina čelika za opruge omogućava predmetima izrađenim od ovog materijala da se vrate u svoj prvobitni oblik uprkos značajnom otklonu ili stepenu uvijanja.

Tehnički, ovo znači da posjeduje veći modul elastičnosti od ostalih vrsta čelika.

Od legirajućih elemenata pored mangana koristi se i silicij, hrom, vanadij i nikl.

Primijer čelika za opruge koji se koristi u automobilima bio bi AISI 9255 (DIN i UNI: 55Si7, AFNOR 55S7), koji sadrži 1,50-1,80% silicija, 0,70-1,00% mangana i 0,52-0,60% ugljika.

Većina čelika za opruge ima čvrstoću višu od 45 HRC.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Zabilješke[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Oberg, Erik; Franklin D. Jones; Holbrook L. Horton; Henry H. Ryffel (2000). Christopher J. McCauley; Riccardo Heald; Muhammed Iqbal Hussain, ur. Machinery's Handbook (26. iz.). Ratnagiri: Industrial Press Inc. ISBN 0-8311-2635-3. 


Melting crucible.jpg Nedovršeni članak Čelik za opruge koji govori o legurama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.