Jurjevo
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
| Jurjevo | |
|---|---|
.jpg) Sveti Juraj, ruska ikona iz 14. stoljeća | |
| Vrsta | Vjerski praznik |
| Datum | 23. aprila, |
Jurjevo - je praznik svetog Jurja ili Ðurđa, Đurđevdan, Omaha ili Jurijevdan (ranije - svetago Jurij), 23. aprila, kojeg neke pravoslavne crkve obilježavaju 6. maja prema julijanskom kalendaru. Nakon crkvenog raskola katoličke i pravoslavne crkve, Jurjevo se obilježava 23. aprila, ponegdje 24. aprila; kod rimokatolika i nekih pravoslavnih crkvi, dok se kod Srba naziva Đurđevdan i obilježava se 6. maja, ali mnogo značajnije nego kod drugih naroda jer se obilježava kao krsna slava mnogih porodica. U Gruziji se obilježava 23. novembra. Bošnjački narod je nastavio obilježavati Jurjevo 6. maja.
Obilježavanje
[uredi | uredi izvor]Bošnjaci
[uredi | uredi izvor]Praznik Jurjevo potiče od svetkovine predkršćanskog božanstva proljeća i plodnosti. Bošnjaci Bosne i Sandžaka su sve do 1960-ih godina obilježavali Jurjevo 6. maja. Obilježavanje bi počelo 5. maja "uoči Jurjeva". Po tradiciji, izlazilo bi se na određena mjesta u prirodi, pržila bi se jaja i provodili drugi običaji. U Sandžaku je uobičajen naziv "Omaha" jer se sakuplja voda koja pršti na potoku (omaha) i sa njom se umiva. Svetkovina obilježavanja Jurjeva se uvijek obavljala na istom mjestu. Dani uoči Jurjeva su bili za spremanje kuće, uljepšavanje ukućana i međusobnih komšijskih posjeta. Roditelji su odlazili u gajeve da uberu drenov prut, tanak i dugačak, poznat kao "žitkovac". Više domaćina se udruživalo da nabave janjca i zajednički ispeku na ražnju. Računala se oka mesa na četiri osobe, pa je prosječan janjac od 10 oka čista mesa, bio dovoljan za 40 osoba. To se sve dogovaralo tokom međusobnih posjeta komšija u dane pripreme za Jurjevo. Dogovaralo se šta će ko uraditi, donijeti i šta će raditi u vrijeme teferiča. Muževi su izlazili na teferič ranije, da pripreme vatru i žeravicu za ražanj. Žene su sa djecom dolazile kasnije. Na ovom teferiču je bilo nekih posebnih rituala. Svi su išli na izvor da se umiju vodom i popiju jedan gutljaj. Potom su stariji žitkovcem djecu blago šibali po nogama. Cure i momci su šetali pod budnim okom svojih roditelja. Momci i cure su se, kao biva, šibali žitkovcima po nogama. To ritualno šibanje žitkovcem je vršeno, da bi onaj koji je šiban, u narednom periodu bio "zdrav kao drijen". Žitkovac se nije bacao nakon teferića, nego nosio kući i postavljao iznad ulaznih vrata, s unutrašnje strane. U podne su se zaposjedala mjesta oko jela. Sjedilo se na raznim vrstama prostirke, po nekoliko porodica zajedno. Stariji su sjedili odvojeno od djece, cura i momaka. Najstariji je rezao janjetinu i raspoređivao prisutnima. Prvo se davalo ženama, potom djeci, a muževima posljednjima i najčešće su dobivali i glavu, kao „glava ide glavi porodice“. Nakon posluživanja svih oko jela, ostatak pečenog janjca se davao onima, koji su bili na teferiču, a nisu mogli ispeći janjca. Osim pečenog janjca, bilo je i drugih jela. Najčešće razne vrste čorbi, a uobičajena je bila salata od mladog luka i mladog masnog sira (satrica). Nakon slanih jela, bilo je jedno slatko, najčešće hurmašica. Nakon slatkog jela, djeca, cure i momci, su ustajali i odlazili u šetnju, a stariji su uz kahvu dovršavali objed. Nakon kahve, ustajali su i šetali od jedne do druge grupe na pozdravljanje i razgovor. Uobičajeno je bilo da mladi zaigraju kolo uz svirku lokalnih harmonikaša. Stariji bi tada zapjevali i natpjevavali. U zavisnosti od vremenskih prilika, ostajalo se do kasnog popodneva.
Hrvati
[uredi | uredi izvor]Hrvati svetom Jurju često daju pridjev zeleni. Hrvatska narodna pjesma (npr. "Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni"), te mnogobrojni jurjevski običaji vezani su uz zelenilo i plodnost, naročito na sjeverozapadu Hrvatske. Tradicija slavljenja Jurjeva posebno je raširena u Turopolju.
Ostali Slaveni i Balti
[uredi | uredi izvor]Kod Srba zove se Đurđevdan, kod Makedonaca Ѓурѓовден, kod Bugara Гергьовден, kod Ukrajinaca Юр'їв день, kod Bjelorusa Юр’я , kod Rusa Егорий Вешний, a kod Litvanaca zove se Jurginės
Romi
[uredi | uredi izvor]Jurjevo je najveći romski blagdan (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan, Romi se naročito svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Obično se na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod, Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.
