Željeznička nesreća u Vranduku 1971.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Željeznička nesreća u Vranduku
Dizelka tipa 662 koja je izazvala požar
Trajanje1 dan
Datum14. februar 1971. (1971-02-14)
MjestoVranduk
LokacijaZenica, Bosna i Hercegovina
VrstaPožar
Broj mrtvih33-34
Broj povrijeđenih113

Željeznička nesreća u tunelu kod Vranduka (Zenica, SR BiH) dogodila se 14. februara 1971. U požaru, gdje je gorio dizel za pogon lokomotive, nastradalo je 34 ljudi dok je 113 (60 teških) povrijeđeno. Većina ljudi je stradala udisanjem otrovnog dima. Putnici su bili pretežno rudari i radnici Željezare na putu do radnog mjesta. Varnica je izazvala požar gdje je zapaljeno oko 3-4 tone dizela u rezervoaru lokomotive. Požar se vrlo brzo proširio na vagone. Nakon što je požar zapažen, voz je već stajao na oko 200 metara pred izlazom iz tunela. Povrijeđeni su prebačeni u bolnicu u Zenici.[1]

Voz[uredi | uredi izvor]

Lokalni voz, s brojem 820, sastojao se od jedne dizel-lokomotive ("Končar") i devet vagona. Lokomotiva je imala u rezervoaru sa 2-4 tone goriva. Voz se kretao ne relaciji Žepče-Zenica. Većina putnika je rodom iz Žepča odnosno Zenice, a bili su radnici rudnika, Željezare i RMK Zenica kao i određeni broj učenika.

Nesreća[uredi | uredi izvor]

U to vrijeme postojao je samo jedan željeznički tunel, danas imaju dva, dužine oko 1500 metara koji se nalazi oko 15 km od Zenice. Nakon što se dogodio kvar na lokomotivi voz je stao u tunelu gdje izbija požar. Smatra se da se gorivo izlilo iz rezervoara i da je električna varnica izazvala požar. Voz je stajao tu obično zbog signalizacije, pa su putnici smatrali da se radi o uobičajenom stajanju. Međutim kondukter ih je obavijestio da se izlazi iz voza u pravcu Nemile jer lokomotiva gori. Tunel je imao nagib u pravcu Nemile odnosno Žepča, i postojala je mogućnost da mašinovođa otkači kompoziciju vagona koji bi se pokrenuli u tom pravcu. No to nije bilo moguće jer su putnici počeli već izlaziti iz voza pa bi bili pregaženi. Otežavajuće okolnosti su bile što je tunel u pravcu spašavanja bio duži (1200 m) , bez svijetla uz vazdušnu struju koja je nosila otrovan dim. Na kraćem dijelu tunela (200–300 m), u pravcu Zenice, spašavanje nije bilo moguće zbog velike vrućine.[2] Spašavanje putnika je trajalo do podne. Povrijeđeni su upućeni u bolnicu u Zenici. Kasnije nakon što je požar prestao spasilačke ekipe su razhladile tunel. Ustanovili su da su, zbog vrućine, deformisane šine. Pronađene su, u šljunku gdje se nalaze pragovi, rupe koje su uzaludno iskopali putnici da bi se spasili. Budući da je bila nedjelja, broj putnika je bio manji, radnim danima se kretao i do 1500 pa se smatra da bi tada broj poginulih bio daleko veći. Kasnije će željeznička inspekcija utvrditi da je bilo kobno što je voz stao u tunelu.

Poginuli[uredi | uredi izvor]

Sljedeće osobe su poginule[3]:Salih Neslanović, Radivoje Kalajdžić, Huso Spahić, Nedžad Mujkanović, Petar Dragičević, Šefik Tahirović, Ibro Mujičić, Safet Rešić, Šefik Hamzić, Husein Aganović, Hamdija Kišija, Sadik Berbić, Muhamed Telalović, Refik Huskić, Sabid Novalić, Ibrahim Berbić, Mustafa Murtić, Rizah Poturović, Ađul Vejzović, Mustafa Halilović, Salih Oruč, Nazif Memčić, Sulejman Hibić, Mato Mijatović, Feriz Huseinović, Muharem Mašić, Huso Liskavica, Sulejman Nemčić, Bajro Fetić, Fata Hodžić, Habiba Mašić, Mustafa Bešić i Asija Aganović.

Komemoracija[uredi | uredi izvor]

Na komemoraciji su pristustvovali svi veći zvaničnici zemlje: Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Todo Kurtović, Đuro Pucar, Dragutin Kosovac, reisu-l-ulema Sulejman Kemura, Hamdija Pozderac, gradonačelnik Zenice Abdulah Mutapčić.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Fire Aboard Train In Yugoslavia Kills 34 and Injures 113". New York Times archive (jezik: engleski). New York Times. 14. 2. 1971. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  2. ^ "Tužna godišnjica: 45 godina nesreće u Vranduku". Zenica Blog. 14. 2. 2016. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  3. ^ Džonlić, Adnan (15. 12. 2009). "U PAKLU TUNELA VRANDUK STRADALA SU 33 PUTNIKA". Bosnjaci.net. Dnevni Avaz. Pristupljeno 21. 12. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]