Idi na sadržaj

948.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 944. | 945. | 946. | 947. | 948. | 949. | 950. | 951. | 952. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

948. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar948
CMXLVIII
Ab Urbe condita1701
Asirski kalendar5698
Bengalski kalendar355
Berberski kalendar1898
Budistički kalendar1492
Burmanski kalendar310
Bizantijski kalendar6456–6457
Kineski kalendar丁未年 (Vatreni Koza)
3644 ili 3584
    — do —
戊申年 (Zemljani Majmun)
3645 ili 3585
Koptski kalendar664–665
Diskordijanski kalendar2114
Etiopijski kalendar940–941
Hebrejski kalendar4708–4709
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1004–1005
 - Šaka Samvat870–871
 - Kali Juga4049–4050
Holocenski kalendar10948
Iranski kalendar326–327
Islamski kalendar336–337
Julijanski kalendar948
CMXLVIII
Korejski kalendar3281
Minguo kalendar964 prije Tajvana
民前964年
Seleukidska era1259/1260 AG
Tajlandski solarni kalendar1490–1491

Godina 948. (CMXLVIII) bila je prijestupna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 948. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Arapsko-bizantijski rat: Hamdanidske snage pod Sajf Al-Davlom prodiru u Malu Aziju. Bizantijinci odgovaraju odmazdom predvođenim Leom Fokom Mlađim, uzimajući zarobljenike i rušeći zidine Hadatha (današnja Turska).[1]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 13. januar: Nadbiskup Hugo od Reimsa ekskomuniciran je od strane Vijeća u Mouzonu nakon što je dva puta odbio da se pojavi pred Vijećem.
  • 7. juni: Sinod biskupa iz Francuske, Lotaringije i Njemačke otvoren je u Ingelheimu (Sinod Ingelheim), kojim predsjedava papski legat Marin, u prisustvu kraljeva Otona I i Luja IV. Hugo Veliki je osuđen zbog invazije na teritoriju francuskog kralja Luja IV, a Artaud je definitivno potvrđen za nadbiskupa Reimsa.[2] Sinodu su prisustvovali i danski biskupi Schleswiga, Ribea i Aarhusa.[3]
  • Ljeto: Vojska koju je u Lorraineu okupio vojvoda Konrad Crveni zauzima Mouzon i tvrđavu Montaigu, ali ne uspijeva povratiti Laon, koji brani Thibaud Prevarant, koji je ekskomuniciran od strane sinoda održanog u opatiji Saint-Vincent.[4] Hugo Veliki, kojem je naređeno da se pokaje, odgovara opsadom Soissonsa. Ne može zauzeti grad, ali uspijeva zapaliti katedralu i dio grada, a zatim nastavlja uništavati posjede Crkve u Remsu.
  • 6. septembar: Sabor u Trieru.[5] Kralj Luj IV osudio je i ekskomunicirao Huga Velikog zbog napada na kraljevu ličnost.
  • Erik "Krvava sjekira", prognani kralj Norveške, uspio je osvojiti vikinško kraljevstvo York (što je okončano 954. godine).[6]
  • Arnulf I od Flandrije osvojio je Montreuil od Rogera, grofa od Ponthieua.[7]
  • Dvije ugarske vojske napadaju Bavarsku i Korušku. Jedna od njih je poražena kod Flozzuna u Nordgauu od strane Henrika I, vojvode Bavarske.[8] Dalji pokušaji protiv bavarske propadaju 949. i 950. godine.[9]
  • Kralj Oton I imenuje svog sina Liudolfa za vojvodu Švapske, učvršćujući otonsku dominaciju u južnoj Njemačkoj.
  • Sunifred II od Urgella umire bez potomaka, a nasljeđuje ga njegov nećak Borrell II, grof od Barselone.

Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Proljeće – Fatimidske snage pod vodstvom Al-Hasana ibn Alija al-Kalbija ugušuju pobunu u Palermu i brzo zauzimaju otok. Halifa Al-Mansur bi-Nasrullah imenuje Alija Al-Kalbija za emira Sicilije, čime započinje vladavina dinastije Kalbid.

Engleska

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Edred pustoši Northumbriju i spaljuje crkvu sv. Wilfrida u Riponu. Na putu kući, trpi velike gubitke kod Castleforda. Edred uspijeva obuzdati svoje rivale, a Northumbrijci su prisiljeni platiti mu odštetu.[10]
  • Škola St. Albans osnovana je u Hertfordshireu.[11]

Afrika

[uredi | uredi izvor]
  • Kraljevstvo Nri (moderna Nigerija) osniva svećenik-kralj Eri (do 1041.).[12]
  • 12. februar – Kralja Qian Hongzonga svrgava general Hu Džinsi tokom državnog udara. Postavlja svog mlađeg brata Qian Čua za vladara Vujuea.

948. u temama

[uredi | uredi izvor]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Umro je Minamoto no Kintada, japanski zvaničnik i vaka pjesnik. Bio je ugledni plemić na carskom dvoru i član Tridesetšest besmrtnika poezije.

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Oton I. osniva misionarske biskupije Brandenburg i Havelberg na teritoriji oblasti (marke) Geronis (Saksonske istočne marke).
  • Izgrađen je hram Nallur Kandasvamj, jedan od najznačajnijih hinduističkih hramova u okrugu Džaffna (moderna Šri Lanka).
  • 7. oktobar: Honoratus, sin vikonta od Marseillea, imenovan je za biskupa Marseillea. Biskupija Marseille ostaje u porodici vikonta do 1073. godine.[13]
  • Wulsin, opat opatije St Albans u Engleskoj, osnovao je školu St Albans u Hertfordshireu.
  • 1. septembar – Džing Zong, car dinastije Liao (umro 982.)
  • 22. decembar – Kang Kam-č'an, koreanski zvaničnik i general (umro 1031.)
  • Al-Šejk Al-Mufid, šiitski teolog dvanaestoimamizma (približan datum)
  • Baba Kuhi iz Širaza, perzijski sufijski mistik i pisac (umro 1037.)
  • Ema od Italije, kraljica Zapadnofranačkog kraljevstva (približan datum)
  • Minamoto no Jorimicu, japanski plemić (umro 1021.)
  • 15. juni – Roman I. Lakapen, bizantijski car (r. oko 870.)
  • 10. mart – Liu Zhijuan, osnivač Kasnog Hana (r. 895.)
  • 13. mart – Du Čongvei, kineski general i guverner
  • 28. april – Hu Džinsi, kineski general i prefekt
  • 24. august – Zhang Je, kineski general i kancelar
  • 10. novembar – Zhao Janšou, kineski general i guverner
  • 1. decembar – Gao Conghui, princ i vladar Džingnana (r. 891.)
  • 12. decembar – Li Song, kineski zvaničnik i kancelar
  • Al-Qasim Guennoun, idrisidski vladar i sultan
  • Blácaire mac Gofraid, vikinški kralj Dablina
  • Gormflaith ingen Flann Sinna, irska kraljica
  • Ibrahim ibn Simjur, samanidski guverner
  • Minamoto no Kintada, japanski vaka pjesnik (r. 889.)
  • Sunifred II, grof od Urgella (Španija) (r. oko 870)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, pp. 487–489, ISBN 0-8047-2630-2
  2. ↑ Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard, 1948, 864 p.
  3. ↑ Gwyn Jones A history of the Vikings. Oxford University Press, 2001 (ISBN 978-0-19-280134-0)
  4. ↑ Yves Sassier, Hugues Capet : Naissance d'une dynastie, Fayard, coll. « Biographies historiques », 14 janvier 1987, 364 p. (ISBN 978-2-213-67002-7), p.114
  5. ↑ L'art de vérifier les dates, Volume 3 Valade, 1818
  6. ↑ Mike Corbishley, John Gillingham, Rosemary Kelly, Kenneth O. Morgan, Ian I. I. Dawson The young Oxford history of Britain & Ireland. Oxford University Press, 1998 (ISBN 978-0-19-910466-6)
  7. ↑ L'art de vérifier les dates, Volume 12. Valade, 1818
  8. ↑ Bóna, István (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 27. ISBN 963-8312-67-X.
  9. ↑ Gyula Kristó et Chantal Philippe, Histoire de la Hongrie médiévale : Le temps des Árpáds, Presses universitaires de Rennes, 2000 (ISBN 9782868475336, p. 22
  10. ↑ Anglo-Saxon Chronicle MS D, 948, but the Historia Regum gives 950.
  11. ↑ F.I. Kilvington, A Short History of St Albans School (1986)
  12. ↑ Onwuejeogwu, M. Angulu (1981). Igbo Civilization: Nri Kingdom & Hegemony. Ethnographica. ISBN 0-905788-08-7.
  13. ↑ Raoul Busquet Histoire de Provence des origines à la Révolution française. Les Éditions de l'imprimerie Nationale de Monaco, 1954

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]