Idi na sadržaj

958.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 954. | 955. | 956. | 957. | 958. | 959. | 960. | 961. | 962. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | 980-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

958. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar958
CMLVIII
Ab Urbe condita1711
Asirski kalendar5708
Bengalski kalendar365
Berberski kalendar1908
Budistički kalendar1502
Burmanski kalendar320
Bizantijski kalendar6466–6467
Kineski kalendar丁巳年 (Vatreni Zmija)
3654 ili 3594
    — do —
戊午年 (Zemljani Konj)
3655 ili 3595
Koptski kalendar674–675
Diskordijanski kalendar2124
Etiopijski kalendar950–951
Hebrejski kalendar4718–4719
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1014–1015
 - Šaka Samvat880–881
 - Kali Juga4059–4060
Holocenski kalendar10958
Iranski kalendar336–337
Islamski kalendar346–347
Julijanski kalendar958
CMLVIII
Korejski kalendar3291
Minguo kalendar954 prije Tajvana
民前954年
Seleukidska era1269/1270 AG
Tajlandski solarni kalendar1500–1501

Godina 958. (CMLVIII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 958. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • U južnoj Italiji, vojska generala Argirosa branila je bizantijske položaje od lombardskih kneževina i muslimana Sicilije i Kampanije. Flota sicilijanskih muslimana ga je porazila kod Otranta, ali ih je u septembru pri povratku na Siciliju, uništila oluja, te je sklopljeno primirje.[1]

Islamsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Oktobar / Novembar – Bitka kod Rabana: Bizantinci pod vodstvom Ivana Tzimiskesa, nećaka Nikefora Foke, porazili su hamdanidske snage u sjevernoj Siriji, kod Rabana i ušle u Samosatu na Eufratu. Emir Sajf al-Davla bio je prisiljen na povlačenje, tokom čega su mnogi njegovi dvorski pratioci i gilmani izgubili život, dok je preko 1.700 njegovih turskih konjanika zarobljeno i paradirano ulicama Konstantinopola.[2]
  • Fatimidski general Abu Al-Hasan Dževher ibn Abdulah "Sicilijanac" zauzima Ifgan, glavni grad pobunjenog haridžitskog plemena Banu Ja'la. U sljedeće dvije godine, Dževher je osvojio veći dio sjevera današnjeg Maroka i Alžira, između ostalog gradove Tanger, Sijilmasu i Tlemcen.[3]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 2. mart: krunisanje kralja Ordonja IV od Leona u Santiago de Composteli; kralj je zamijenio svog konkurenta Sanča Debelog.
  • 18. jul: Stanovnici Đenove dobijaju teritorijalne privilegije od kralja Berengara II i njegovog sina Adalberta.
  • 3. august: Ordoño IV ulazi u León. Plemstvo smjenjuje kralja Sanča zbog njegove gojaznosti, koja mu onemogućava jahanje konja. On se sklanja u Pamplonu kod svog ujaka, dok drugi princ, Ordoño IV od Leóna, vlada na njegovom mjestu. Njegova baka, Toda, predlaže mu da potraži pomoć kordopskog halife, koji šalje svog ljekara i diplomatu, Hasdaia ben Šatpruta, u Pamplonu da liječi njegovu gojaznost. Liječenje se odugovlačilo i kralj Sančo i njegova baka su pozvani u Kordobu. Godine 960, izliječeni kralj, povratio je, uz pomoć kordopskih vojnih snaga, svoj tron ​​i obnovio mir koji je Ordoño sklopio s halifom.[4]
  • Kralj Berengar II napao je Veronsku marku, koja je bila pod kontrolom bavarskih vojvoda, i opsjedao dvorac Canossa (sjeverna Italija), pod kontrolom grofa Adalberta Atta. Berengar je poslao lombardijske ekspedicione snage pod vodstvom svog sina Guya od Ivree protiv Teobalda II, vojvode od Spoleta. On je osvojio Spoleto i Camerino.
  • Vladavina Haralda Modrozubog kao kralja Danske započela je nakon smrti njegovog oca Gorma (završila se 985. godine)[5]. Promovisao je kršćanstvo, borio se protiv Švedske i potisnuo Vende natrag do rijeke Odre. Tokom njegove vladavine vojna organizacija se proširila.
  • Grof Arnulf I od Flandrije sazvao je skupštinu u Gentu i priznao svog najstarijeg sina, Baldwina III, za svog nasljednika. Nakon Baldwinove smrti 962. godine, Arnulf je preuzeo vlast.
  • Gradski ustanak u Cambraiu. Prva zavjera protiv biskupa.
  • Kralj Ksemagupta umire od groznice nakon lova. Nasljeđuje ga najmlađi sin Abhimanyu II. Kraljica Didda, udovica Ksemagupte, postaje regentica i de facto vladarica Kašmira (moderna Indija).
  • Car Čai Rong iz dinastije Kasni Džou napada Sjeverno Han i Kitansko Carstvo u Šesnaest prefektura (sjeverna Kina), ali je poražen.

958. u temama

[uredi | uredi izvor]

Javna uprava

[uredi | uredi izvor]
  • Kraljevina Koryŏ (današnja Koreja) uvela je konkurentski ispit za nepristrasno zapošljavanje državnih službenika[6].
  • Bazilije II (Bugaroubica), bizantijski car (umro 1025.)
  • Oto-Vilim, grof Burgundije (približan datum)
  • Rinčen Zangpo, tibetanski budistički monah (umro 1055.)
  • Samuilo, car Bugarskog Carstva (približan datum)
  • Vladimir I (Veliki), veliki knez Kijeva (umro 1015.)
  • Jang Janzhao, general dinastije Song (umro 1014.)
  • Jaropolk I, veliki knez Kijeva (približan datum)
  • Maj – Ibn Durustavajh, perzijski gramatičar, leksikograf i proučavatelj Kur'ana i hadisa (r. 872.)
  • 2. juni – Oda (Dobri), nadbiskup Canterburyja
  • 17. septembar – Li Džingsui, kineski princ (r. 920.)
  • 18. septembar – Liu Šeng, kineski car (r. 920.)
  • 15. oktobar – Toda, kraljica Pamplone (r. 876.)
  • Ammar ibn Ali al-Kalbi, fatimidski vojni zapovjednik
  • Faifne an Filí, irski pjesnik i ollamh ("profesor")
  • Finshneachta Ua Cuill, irski pjesnik
  • Fudživara no Kijotada, japanski pjesnik
  • Laškarvarz, dejlamski vojni zapovjednik
  • Mastalus II, vojvoda i patricij od Amalfija (Italija)
  • Ōnakatomi no Jorimoto, japanski vaka pjesnik
  • Qingliang Venji, kineski budistički monah
  • Sumbat I, kralj od Iberije (Gruzija)
  • Drogo, vojvoda od Bretanje[7] (približan datum)
  • Gorm Stari, kralj Danske. Rođen je prije 900. godine, a moguće je da je umro čak 964. godine.[8] (približan datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Charles Lebeau Histoire du Bas-Empire, Volume 14. F. Didot, 1833
  2. ↑ Shepard, Jonathan (2010). The Oxford Encyclopedia of Medieval Warfare and Military Technology, Volume 3, pp.151–152. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-533403-6.
  3. ↑ Gilbert Meynier (2010) L'Algérie cœur du Maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; p. 42.
  4. ↑ Ernest Mercier Histoire de l'Afrique septentrionale. Adamant Media Corporation, 1891 (ISBN 978-1-4212-5345-9 et 9781421253459)
  5. ↑ Peter Sawyer The Oxford illustrated history of the Vikings. Oxford University Press, 2001 (ISBN 978-0-19-285434-6)
  6. ↑ William J. Duiker, Jackson J. Spielvogel World History, Volume 1. Cengage Learning, 2009 (ISBN 978-0-495-56902-2)
  7. ↑ La Chronique de Nantes pages 109-110 indique qu’il aurait été ébouillanté dans son bain par sa nourrice sur ordre de Foulque II d'Anjou
  8. ↑ "The Royal Lineage". The Danish Monarchy. July 6, 2015

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]