Idi na sadržaj

960.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 956. | 957. | 958. | 959. | 960. | 961. | 962. | 963. | 964. |  | ►►

Decenije:

| 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | 980-e | 990-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

960. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar960
CMLX
Ab Urbe condita1713
Asirski kalendar5710
Bengalski kalendar367
Berberski kalendar1910
Budistički kalendar1504
Burmanski kalendar322
Bizantijski kalendar6468–6469
Kineski kalendar己未(Zemljani Koza)
3656 ili 3596
     do 
庚申年 (Metalni Majmun)
3657 ili 3597
Koptski kalendar676–677
Diskordijanski kalendar2126
Etiopijski kalendar952–953
Hebrejski kalendar4720–4721
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1016–1017
 - Šaka Samvat882–883
 - Kali Juga4061–4062
Holocenski kalendar10960
Iranski kalendar338–339
Islamski kalendar348–349
Julijanski kalendar960
CMLX
Korejski kalendar3293
Minguo kalendar952 prije Tajvana
民前952年
Seleukidska era1271/1272 AG
Tajlandski solarni kalendar1502–1503

Godina 960. (CMLX) bila je prijestupna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 960. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo i Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 22. april: Bazilije II (Bazil II ili Vasilije II), bizantijski car, stupa na prijestolje u dobi od tri godine[1] nakon svog oca, Romana II.
  • Kraj juna: Bizantska flota, predvođena Nikeforom Fokom, isplovljava iz Konstantinopola; vojska i flota okupljaju se u Figelu, južno od Efesa, odakle je pokrenuta ekspedicija protiv Krita.
  • Ljeto – Opsada Handaksa: Bizantijska flota s ekspedicionim snagama (koje su brojale oko 50.000 ljudi) pod komandom Nikifora Foke iskrcava se na Kritu. Nikifor pobjeđuje muslimanski otpor i započinje opsadu glavnog grada Handaksa. Odlučuje blokirati grad tokom zime, dok njegovi inženjeri počinju graditi opsadne sprave.[2] Emir Abdulaziz ibn Šu'ajb šalje zahtjev za pomoć Fatimidima u Ifrikiju i Kordopski Emirat (moderna Španija).
  • 8. novembar – Bitka kod Andrasa: Bizantinci pod komandom Lea Foke Mlađeg pobjeđuju Hamdanidsku vojsku (30.000 ljudi) u zasjedi u prolazima Kilikijskih planina, u južnoj Maloj Aziji (moderna Turska). Emir Sajf al-Davla jedva uspijeva pobjeći i vraća se u Halep sa samo 300 konjanika. Hamdanidi više ne mogu poduzimati upade u Anadoliju, što predstavlja prekretnicu u arapsko-bizantijskim ratovima na Istoku.
  • Bulukin ibn Ziri je osnovao grad Alžir (El Džazair Beni Mezghenna) na mjestu drevnog Ikozija.[3]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 11. novembar: Geoffrey Grisegonelle postaje grof Anžuvinski (vladavina završava 987. godine).[4]
  • Mješko I, vojvoda iz dinastije Pjast, postaje princ (de facto vladar) Poljske nakon smrti svog oca Siemomysla. Mješko nastavlja podvrgavati susjedna plemena pod svoju kontrolu. Dvije prepreke ovom planu su zapadnoslavenska plemenska grupa, Veleti (poznati i kao Wilzi ili "Vučji narod") koji pljačkaju Mješkove zemlje; i saksonske pogranične vojvode, koji se probijaju prema istoku u potrazi za novim zemljama za osvajanje.[5]
  • Harald Modrozubi, kralj Danske, učvršćuje svoju vlast nad Jutlandom i Zelandom. Prihvata kršćanstvo, podižući isklesani kamen u Jellingu u čast svojih roditelja. Na njemu se nalazi runski natpis (najpoznatiji u Danskoj) i slika Krista okružena isprepletenim vezom. Ostala skandinavska kraljevstva polako prelaze na kršćanstvo (približan datum).
  • Juni/juli – Adalbert II, suvladar i sin kralja Berengara II, uz podršku vojvode Huga od Toskane, napada Papinsku državu pod papom Ivanom XII. Dok se lombardijske snage približavaju Rimu, papinska delegacija se šalje kralju Otonu I (Velikom) da zatraži pomoć.
  • Jesen – Oberto I, markgrof porodice Obertenghi, sklonio se u Njemačku. Putovao je s utjecajnim italijanskim vođama na saksonski dvor Otona I kako bi intervenirao u Italiji i zaštitio ga od Berengara II.
  • Ričard I (Neustrašivi), vojvoda od Normandije, oženio se Emmom od Pariza. Ona je kćerka Huga Velikog, bivšeg vojvode od Franaka. Savez mu daje stalni status u Kući Kapeta.
  • Kralj Sančo I "Debeli" od Leona ponovo je zauzeo svoju prijestolnicu Leon uz pomoć Kordopskog halife.[6] Grof Fernán González od Kastilje je poražen i zarobljen, zajedno sa svojim sinovima, od strane Garcíe II od Navare kod Cirueñe (La Rioja).[7] Ubrzo je pušten, a kralj Leóna je priznao nezavisnost Kastilje od Asturije, s Burgosom kao njenim glavnim gradom.
  • Hugo Kapet i njegov brat Oton "Burgundski" odali su počast kralju Lotaru u prisustvu svog ujaka Bruna. Hugo je postao vojvoda od Franaka, a Oton je postao vojvoda od Burgundije. Hugo Kapet, nazvan tako zbog brojnih laičkih opatskih plašteva koje je nosio, bio je vojvoda od Franaka i, teoretski, vojvoda od Burgundije i vojvoda od Akvitanije. Moćniji je od kralja Lotara, koji je sveden na posjede Attignyja, Compiègnea i Laona.

Engleska

[uredi | uredi izvor]
  • Dunstan prima palij kao nadbiskup Canterburyja od pape Ivana XII. Reformira manastire i provodi pravilo Svetog Benedikta: siromaštvo, čednost i poslušnost za monahe.

Afrika

[uredi | uredi izvor]
  • Kraljevstvo Aksum (današnja Eritreja) uništeno je od strane osvajača Beta Izraela (Etiopijskih Jevreja), pod vođstvom kraljice Gudit (približan datum).
  • 3-4. februar – Dinastiju Song u Kaifengu osnovao je 33-godišnji vojskovođa Zhao Kuangyin (proglašen je carem sjeverne Kine od strane svojih trupa). Sljedećih petnaest godina provodi u vojnim kampanjama i uspijeva ponovo ujediniti zemlju, s izuzetkom kraljevstva Sjeverni Han (koje postoji do 976.). Nazvan Taizu od Songa, on obnavlja civilni režim[8]. Oslanja se na konfučijansku klasu učenjaka (jou), iz koje regrutuje svoje administrativno osoblje. Dinastija Song vladat će sjevernom Kinom više od 300 godina (do 1279. godine).

960. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 19. juni: Završava se Leonska Biblija, poznata i kao Biblija iz 960. godine, koja se sada čuva u crkvi San Isidoro de León.[9]
  • Dunstan osniva Crkvu sv. Dunstana u Istočnom Sussexu.
  • Ebu Nasr Mansur, perzijski matematičar (približan datum)
  • Aimoin, francuski monah i hroničar (približan datum)
  • Arnulf II (Mlađi), franački plemić (ili 961)
  • Bagrat III, kralj Abhazije (Gruzija) (umro 1014)
  • Bernward, biskup Hildesheima (približan datum)
  • Konstantin VIII, bizantijski car (umro 1028)
  • Eckard I, njemački plemić (približan datum)
  • Fan Kuan, kineski pejzažni slikar (približan datum)
  • Gersom ben Judah, njemački rabin (približan datum)
  • Gormflaith ingen Murchada, irska kraljica (umrla 1030)
  • Gotthard, biskup Hildesheima (umro 1038)
  • Hugo III, francuski plemić (približan datum)
  • Indra Pala, kralj Kamarupe (Indija) (umro 990)
  • Li, carica supruga dinastije Song (umro 1004)
  • Mazu, kćerka kineskog ribara poštovana kao taoistička boginja (približan datum)
  • Šaraf Al-Davla, bujidski emir Kermana i Farsa (približan datum)
  • Sigurd Stout, vikinški plemić (grof) (približan datum)
  • Sven Rašljobradi, kralj Danske i Engleske (umro 1014)
  • Xu Jou, službenik i dvorski ministar Južnog Tanga
  • 31. maj – Fudživara no Morosuke, japanski državnik (r. 909.)
  • 15. juni – Eadburh od Winchestera, engleska princeza i svetica
  • 23. juni – Feng Jandži, kancelar Južnog Tanga (r. 903.)
  • 12. august – Li Gu, kancelar Kasnog Zhoua (r. 903.)
  • Ælfric, biskup Hereforda (približan datum)
  • Adele od Vermandoisa, franačka plemkinja
  • Arnold I od Astarca, franački plemić
  • Bernard Danac, vikinški plemić (približan datum)
  • Časlav, knez Srbije (približan datum)
  • Emanuel I, patrijarh Asirske Crkve istoka
  • Fulk II (Dobri), franački plemić
  • Gao Baorong, kralj Nanpinga (Deset kraljevstava) (r. 920.)
  • George II, kralj Abhazije (Gruzija)
  • Gopala II, vladar Pala Carstva (Indija)
  • Guan Tong, kineski pejzažni slikar
  • Justan I ibn Marzuban, vladar Salarida
  • Lhačen Dpalgjimgon, kralj Mauyul (Tibet)
  • Murchadh mac Aodha, kralj Uí Mainea (Irska)
  • Ratna Pala, kralj Kamarupe (Indija) (r. 920.)
  • Siemomysł, vojvoda iz dinastije Piast (Poljska)
  • William Garés, franački plemić
  • Jelu Lihu, princ Kitanskog carstva (r. 911.)
  1. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p
  2. Romane, Julian (2015). Byzantium Triumphant. Barnsley: Pen and Sword Books. p. 5. ISBN 978-1473845701.
  3. Robert Fossier, Stuart Airlie, Robyn Marsack The Cambridge illustrated history of the Middle Ages. Cambridge University Press, 1997 (ISBN 978-0-521-26645-1)
  4. René Merlet La Chronique de Nantes (570 Environ-1049). BiblioBazaar, LLC, 2008 (ISBN 978-0-559-23356-2)
  5. Richard Brzezinski (1998). History of Poland: Old Poland, King Mieszko I, p. 14. ISBN 83-7212-019-6.
  6. Reinhart Pieter Anne Dozy Histoire des Musulmans d'Espagne. E. J. Brill, 1861
  7. Juan de Ferreras Histoire generale d'Espagne. Traduit par Vaquette d'Hermilly Chez Gissey, 1751
  8. René Grousset (1885-1952), « Histoire de la Chine, Club des Libraires de France, première édition : 1942
  9. Gonzalo Martínez Díez, El condado de Castilla, 711-1038 - la historia frente a la la leyenda, vol. 2, Marcial Pons Historia, 2005 (ISBN 9788495379948,