Ab Urbe Condita

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ab Urbe Condita je naziv velikog historiografskog djela o Rimu koje obuhvata period od njegovog osnivanja 753. godine p. n. e. do vladavine Avgusta (63. p. n. e. - 14. n. e.). Ovaj naslov na latinski jeziklatinskom jeziku znači Otkad je grad osnovan (ili: Od osnivanja grada (Rima). Autor je Livije (59. godine p. n. e. - 17. godine, lat. Titus Livius, Tit(o) Livije). Prvi dijelovi Ab Urbe Condita objavljeni su oko 26. godine p. n. e. a posljednji u godini smrti autora.

Sam naslov djela Ab Urbe Condita - izražava obim i magnitudu Livijevog poduhvata. Naslov je povezan sa frazom Anno Urbis Conditae (česte skraćenice: AUC a.u.c. i a.u.) koja je korištena kao referenca za računanje godina u drevnom Rimu: 1. godina ab urbe condita = 753. godina p. n. e. itd. pa bi tako 2762. godina ab urbe condita bila 2009. Činjenica da je ime grada - Rim - izostavljeno iz naslova navodi na pomisao da je autoru (a i mnogim Rimljanima) Rim bio centar svijeta i da nije bilo potrebe posebno naznačiti o kojem se gradu radi; pa nije tek tako stvorena izreka svi putevi vode u Rim (doduše iz jednog drugog razloga). Ovo djelo se danas ponekad naziva i Od osnivanja Rima ili Historija Rima, vjerovatno zbog lakše transkripcije. Ova historiografija je zapravo mješavina hronologije događaja i direktnog kazivanja s čestim prekidima u kojima autor najavljuje izbor novih konzula odnosno početak godine (i na taj način su se u Rimu računale godine).

Opis[uredi | uredi izvor]

Knjige su zapravo bile svici sa količinom teksta koji otprilike stane na šezdesetak strana knjige džepnog formata. U vrijeme kada je napisano ovo djelo literatura nije bila zapisivana na uobičajen način koji danas poznajemo - listovi nisu bili slagani jedan na drugi kao kod današnjih knjiga. Kod svitaka, papir ili drugi podesan materijal na kome se nalazio tekst bio je namotan na dva paralelna cilindra, valjka ili štapa i prilikom čitanja jedna strana se odmotavala a druga namotavala. Pojedini skupocjeniji primjerci su bili ukrašeni različitim dekoracijama i/ili izrađeni od plemenitih metala i dragog kamenja.

Izgled jednog svitka

Procjenjuje se da je Ab Urbe Condita bila napisana, da opet iskoristimo savremenu refencu, na ukupno nešto manje od deset hiljada stranica. Svici u bili grupisani u pentade i dekade, odnosno komplete od po pet i deset svitaka. Ukupan originalan Livijev rad sastojao se od 142 knjige od kojih je tek 35 preživjelo do današnjeg vremena. Fragmenti, periochae (skraćene verzije) i epitome sa spiskovima tema njegovih knjiga su pronalaženi na različitim mjestima; od Vatikana do Egipta. Svakako da trebamo biti zahvalni nepoznatom pisaru koji je sačinio epitome svih Livijevih knjiga. Ovi sačuvani dokumenti omogućili su prilično dobar uvid u pregled tema obrađenih u Ab Urbe Condita a dobrim dijelom i njihov sadržaj. Periochae su također bile veoma važne za rekonstrukciju izgubljenog dijela Livijevog rada. (Periochae, sažetak iz IV stoljeća, nažalost ne baziran na originalu već skraćenoj verziji, također izgubljenoj.)

Historija Rima je podijeljena prvo na pojedine knjige, a knjige prema sadržini grupisane u veće odjeljke, neki od tih odjeljaka sadržavali su i posebne uvode, npr. uz 21. knjigu:

Citat „In parte operis mei licet mihi praefari, quod in principio summae totius professi plerique sunt rerum scriptores, bellum maxime omnium memorabile quae unquam gesta sint me scripturum, quod Hannibale duce Carthaginienses cum populo Romano gessere. Nam neque ualidiores opibus ullae inter se ciuitates gentesque contulerunt arma neque his ipsis tantum unquam uirium aut roboris fuit; et haud ignotas belli artes inter sese sed expertas primo Punico conferebant bello, et adeo uaria fortuna belli ancepsque Mars fuit ut propius periculum fuerint qui uicerunt. Odiis etiam prope maioribus certarunt quam uiribus, Romanis indignantibus quod uictoribus uicti ultro inferrent arma, Poenis quod superbe auareque crederent imperitatum uictis esse.“
(Slobodan prijevod: Dajem sebi slobodu da započnem ovaj odjeljak moje historije uvodnom riječi koju većina autora obično napiše na početku svog djela; naime, rat koji ću opisati najupečatljiviji je od svih koji su ikada do sada vođeni, a pri tome mislim na rat koji su Kartaginjani, pod vođstvom Hanibalovim, vodili protiv Rima. Nije bilo države i nije bilo nacije u međusobnom sukobu s većom snagom oružja i bogatstva; ove dvije Sile nikada ranije nisu bile na tako visokom nivou vojne efikasnosti niti bolje pripremljene za napore dugogodišnjeg ratovanja; poznavali su taktiku jedni drugih zahvaljujući iskustvu Prvog punskog rata; a ratna je sreća bila tako promjenljiva: Mars je bio naklonjen čas jednima čas drugima, a razlog za ratovanje bio tako upitan. Ipak, oni koji na kraju odniješe pobjedu na početku bijahu dovedeni skoro do propasti. Obje njihove snage bijahu velike ali gotovo još veća bijaše njihova međusobna mržnja. Rimljani bijahu bijesni na one koje jednom poraziše a sad se usudiše dići oružjem protiv njih, svog osvajača, a Kartaginjani s velikom gorčinom zamjerahu tiraniju i grabežljivost Rima.)

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Livijeva historija je ostala sačuvana u dekadama: izgleda da je ta podjela veoma stara i da je o njoj donekle vodio računa i sam pisac. Od cjelokupnog dela sačuvane su nam neposredno samo prva, treća, četvrta i polovina pete dekade, dakle knjige 1–10. i 21–45, koje počinju sa iskrcavanjem Eneja u Italiji preko osnivanja grada od strane Romulusa i Remusa do samnitskog rata (753–293. godine p. n. e.), te od drugog punskog rata do pobjede Lucija Emilija Paula nad Makedonijom u trećem makedonskom ratu (218–167. godine p. n. e.). Knjige 46-70 obrađuju vrijeme do građanskog rata 91. godine p. n. e. Knjiga 89 govori o diktaturi Sule oko 81. godine, knjiga 102 sadrži opis prve godine Gaja Julija Cezara kao konzula i knjiga 142 završava smrću Nera Claudija Druza 9. godine p. n. e. Dok prvih deset knjiga pokrivaju period od preko 500 godina, za I stoljeće Livi je posvetio po jednu knjigu za skoro svaku godinu.

Dakle, za rekonstrukciju ostalih dijelova, pored nekoliko neposrednih fragmenata, poslužili su i spisi u kojima su navedeni pojedini izvodi iz Livijevog rada: to su, prije svega, sažeci koji prethode svakoj knjizi (osim 136. i 137.) te radovi nekih manje značajnih historičara kao što je Eutropije.

Pregled tema u Ab Urbe Condita po svicima:

Svici Teme Historijski period

(orijentaciono)

1-5 Rana historija Rima, osnivanje grada VIII stoljeće
6-15 Ratovi na Apeninskom poluostrvu i osvajanje Italije do III stoljeća p. n. e.
16-30 Ratovi protiv Kartage (Punski ratovi) Kraj III stoljeća p. n. e.
31-45 Ratovi u istočnom sredozemlju III-II stoljeće p. n. e.
46-55 Razaranje Kartage i Grčke sredina II stoljeća p. n. e.
56-90 Grakus, Marius, Cina i Sulla, građanski rat početak I stoljeća p. n. e.
91-105 Cezar, Pompej, Kras I stoljeće p. n. e.
106-115 Cezar Vladao 49-44. p. n. e.
116-120 Bitka kod Mutine (Današnja Modena) 43. p. n. e.
121-133 Trijumvirat i pad Marka Antonija 43-30. p. n. e.
134-142 Imperija, vladavina Oktavijana Avgusta 27. p. n. e. – 14.

Teme su, po pravilu, imale slijedeću strukturu:

  • U prvom dijelu navodena su imena konzula odnosno tribuna u najvišoj vlasti prema kojima je tekuća godina dobijala ime.
  • U drugim dijelu slijedi opis značajnih događaja u inostranstvu, ratovi i sl.
  • Događaji iz Rima
  • Ostali događaji vrijedni pomena: kvalitet berbe, prirodne katastrofe, statistike, građenje objekata i sl.

Evo i primjera iz 10. svitka, period od oko 300-293 godine p. n. e. (iz periochae):

Citat

Ex libro X

  • Coloniae deductae sunt Sora et Alba et Carsioli. Marsi in deditionem accepti sunt.
  • Collegium augurum ampliatum est, ut essent novem, cum antea quaterni fuissent.
  • Lex de provocatione ad populum a Murena cos. tertio tunc lata est. Duae tribus adiectae sunt, Aniensis et Terentina.
  • Samnitibus bellum indictum est et adversus eos saepe prospere pugnatum est.
  • Cum adversus Etruscos, Umbros, Samnites, Gallos, P. Decio et Q. Fabio ducibus pugnaretur et Romanus exercitus in magno discrimine esset, P. Decius, secutus patris exemplum, devovit se pro exercitu et morte sua victoriam eius pugnae populo R. dedit.
  • Papirius Cursor Samnitium exercitum, qui de iureiurando obstrictus quo maiore constantia virtutis pugnaret, in aciem descenderat, fudit.
  • Census actus est, lustrum conditum. Censa sunt civium capita CCLXXII milia et CCCXX.“

(Slobodan prijevod:

  • Osnovane su kolonije Sora, Alba and Caesioli. Prihvaćena je predaja Marsija.
  • Povećan je broj žrečeva. Od sada, biće ih devet, do sada, bilo ih je četiri.
  • Murena, konzul po treći put, donio je zakon po molbi naroda. Dvije izborne jedinice su dodane: Aniensis and Terentina.
  • Objavljen je rat Samnitima, i bili su više puta poraženi.
  • Pod vođstvom Publiusa Deciusa i Quintusa Fabiusa, rimska armija se borila protiv Etruraca, Umbra i Gala; bilo je velike nevolje, ali Publius Decius, slijedeći primjer svoga oca, obavezao se bogovima: tražio je smrt kako bi spasio armiju i donio je pobjedu narodu Rima.
  • Papirius Cursor obrušio se na vojsku Samnita i natjerao ih u bijeg, istu onu vojsku koja se zaklela da će se boriti do posljednjeg daha.
  • Sproveden je popis i obavljena ceremonija lustracije. Registrirano je 272.320 građana.)

U Ab Urbe Condita autor često izbjegava postavljanje granica između činjenica i fikcije. Primjer takve bliskosti mitskog i činjeničnog dat je u priči o Romulusovom uspenju na nebesa (mit) uporedno sa realnijom verzijom, prema kojoj je Romulus ubijen (činjenica). Ipak je Livije bio toliko diskretan te nije privilegirao ni jednu od dvije verzije već je odluku o tome koja će se priča prihvatiti kao objašnjenje što se zapravo dogodilo Romulusu prepustio čitaočevom sudu.

U predgovoru stoji Livijeva napomena:

Citat „Quae ante conditam condendamve urbem poeticis magis decora fabulis quam incorruptis rerum gestarum monumentis traduntur, ea nec adfirmare nec refellere in animo est.“
(Slobodan prijevod: Što se tiče događaja u vezi sa osnivanjem Rima i onim nakon toga, ne nastojim ih predstaviti stvarnim niti ih izmišljati: za njihovu je privlačnost više zaslužna mašta pjesnika nego autentičnost zapisa historičara.)

Ab Urbe Condita bila prihvaćena s gotovo trenutnim odobravanjem. Djelo je objavljivano u kompletima od po deset svitaka a nakon što je Livije završio svoj rad, moglo se kupiti Ab Urbe Condita u cjelosti. Livijev poseban spisateljski pristup koji je koristio za stvaranje djela o historijskim temama učinio je njegovo štivo veoma zabavnim i popularnim i te je osobine ovo djelo zadržalo od antičkih vremena preko srednjeg vijeka pa sve do danas. Modernim rječnikom rečeno, Livije je napisao jedan od prvih bestsellera kojim je uspio privući najširu čitalačku publiku u svim epohama i kulturama. U rimskim školama su se izrađivale pismene vježbe o temama koje je Livije obradio i vrlo je moguće da su njegovo djelo ili određeni dijelovi služili i kao udžbenici.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Livije

Izvor i vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]