Adam Franjo Burić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Adam Franjo Burić
Adam Franjo Burić.jpg
Burićev portret
Rođenje 1732.
Banska krajina, Habsburško carstvo
Smrt 27. februar 1803.
Varaždin, Habsburško carstvo
Nacionalnost Hrvat
Titule Baron
Godine u službi 1750–1786.
Čin Potpukovnik
Ratovi Sedmogodišnji rat
Rat za bavarsko nasljeđe
Važnije bitke
  • Bitka kod Lobositza (1756)
  • Bitka kod Praga (1757)
  • Bitka kod Grossaupe (1778)
  • Bitka kod Biebersdorfa (1778)
  • Bitka kod Königgrätza (1778)
  • Bitka kod Dittersbacha (1778)
  • Bitka kod Zuckmantela (1779)
Vojska Vojska Habsburške monarhije
Rod vojske Pješadija
Nagrade Viteški krst Vojnog ordena Marije Terezije

Adam Franjo Burić (njemački: Adam Franz Freiherr Burich von Pournay; 1732–1803) bio je hrvatski plemić, vojno lice[1] i mirovni poslanik[2] u Habsburškoj monarhiji. Tokom vojničke karijere, koja je trajala 36 godina (1750–1786), stekao je čin potpukovnika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Burić je kao osamnaestogodišnjak postao vojnik u 2. banskoj krajiškoj pješadijskoj pukovniji. U njenom sastavu učestvovao je u nizu bitaka Sedmogodišnjeg rata, među kojima u bitkama kod Lobositza (1756), Praga (1757), Schweidnitza (1757), Torgaua (1760) i drugima. Sporo je napredovao u vojničkoj hijerarhiji pa je tek 1772. dobio čin poručnika.

Kada je 1778. počeo Rat za bavarsko nasljeđe, unaprijeđen je u čin kapetana. Sa svojom četom, koja je bila u sastavu 1. banske krajiške pješadijske pukovnije, pridružio se habsburškim vojnim jedinicama u Češkoj. U tamošnjim opsadama i bitkama sa snagama pruskog kralja Friedricha II, Burić se iskazao kao hrabar vojnik. Učestvovao je u okršajima kod Grossaupe (1778), Biebersdorfa (1778), Königgrätza (1778), Dittersbacha (1778), Zuckmantela (1779) i drugdje. Za vještu i hrabru odbranu svojih položaja od višednevnih napada pruske vojske kod klanca Grossaupe u augustu i početkom septembra 1778, Burić je odlikovan Viteškim krstom Vojnog ordena Marije Terezije, najvišim habsburškim ordenom za vojne zasluge. Od kralja Josipa II dobio je i titulu barona.

Istovremeno je unaprijeđen u čin majora i nešto kasnije preuzeo komandu nad novoformiranim dobrovoljačkim korpusom. Korpus je početkom 1779. branio položaje kod naselja Zuckmantel od napada Prusa. Ubrzo nakon završetka rata za bavarsko nasljeđe i zaključivanjem mira u Tešinu 13. maja 1779, korpus je vraćen u Hrvatsku, a kasnije i raspušten.

Godine 1780. Burić je prekomandiran u Slunjsku krajišku pješadijsku pukovniju, koja je povremeno imala sukobe s Osmanlijama. Kako bi se situacija smirila, Burić je 1782. izabran za mirovnog poslanika i upućen na pregovore osmanlijskom komandantu Čijuš-agi u Rakovicu. Pregovori su uspješno završeni i neko vrijeme je vladao mir na granici, a Burić je uskoro (1786), postavši u međuvremenu potpukovnik, penzionisan.

Adam Franjo Burić bio je oženjen Renatom von Schönthal i imao sina Ivana Vilima, rođenog 1794. u Zagrebu, kasnijeg habsburškog podmaršala. Umro je i pokopan 1803. u Varaždinu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Adam Franjo Burić – potpukovnik i baron". Enciklopedija LZMK.hr. Pristupljeno 4. 1. 2018. 
  2. ^ "Burić – uspješan pregovarač 1782. s Turcima Osmanlijama". de.wikisource.org. Pristupljeno 4. 1. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]