Aerostatika
Aerostatika jest podoblast statike fluida koja se bavi proučavanjem plinova koji se ne kreću u odnosu na koordinatni sistem u kojem se razmatraju. Aerostatika proučava raspodjelu gustoće, posebno u zraku. Jedna od primjena ovoga je barometrijska formula.
Aerostat jest letjelica lakša od aviona, poput zračnog broda ili balona, koja koristi principe aerostatike za lebdenje.
Osnovni zakoni
[uredi | uredi izvor]Obrada jednačina ponašanja gasovitog stanja u mirovanju obično se, kao i u statici fluida, započinje razmatranjem opštih jednačina impulsa za protok fluida, koje se mogu izraziti kao:
gdje je masena gustoća fluida, je trenutna brzina, je pritisak fluida, su vanjske sile tijela koje djeluju na fluid, i je koeficijent prenosa impulsa. Kako statička priroda fluida to nalaže , i to , sljedeći sljedeći skup parcijalnih diferencijalnih jednačina predstavljaju osnovne jednačine aerostatike.[1]:154
Međutim, prisustvo nekonstantne gustoće, kakva se nalazi u gasovitim fluidnim sistemima (zbog kompresibilnosti plinova), zahtjeva uključivanje zakona idealnog gasa:
,
gdje označava univerzalnu gasnu konstantu, a temperatura gasa, kako bi se dobile validne aerostatske parcijalne diferencijalne jednačine:
,
što se može koristiti za izračunavanje raspodjele pritiska u gasovima čija su termodinamička stanja data jednačinom stanja za idealne gasove.[1]:183
Polja proučavanja
[uredi | uredi izvor]- Atmosferski pritisak
- Sastav planinskog zraka
- Poprečni presjek atmosfere
- Gustoća plina
- Difuzija plina u tlu
- Pritisak plinova
- Kinetička teorija plinova
- Parcijalni pritisci u mješavinama plinova
- Mjerenje pritiska
- Promjene atmosferskog pritiska
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Durst, Franz (1. 9. 2008). An Introduction to Theory of Fluid Flows. Springer science and business media, 2008. ISBN 978-3540713425. Pristupljeno 27. 10. 2016.