Akrilik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Akrilne boje u tubi (proizvođač Caran d'Ache)
Crvena akrilna boja
Detalj slike, sličnosti akrilika sa efektima uljanih boja i akvarela

Akrilik je slikarska tehnika. Akrilne boje su vrsta brzosušećih boja koje se sastoji od pigmenta pomješanog s akrilatima (esterima poliakrilne i metakrilne kiseline) kao vezivnim sredstvom.

Gotove akrilne boje obično su pakovane u plastičnim tubama kao tempere. Posjeduje obilježja raznih slikarskih tehnika: tempere - postojanost, vodenih boja - lazurnost akvarela, punoća i pastelnost gvaša, te uljanih boja - dubinska svjetlost boje i sjaj. Boje su topljive u vodi i relativno se brzo suše, nakon sušenja su vodootporne. Mogu se koristiti u debelim ili tankim slojevima, omogućujući umjetniku da kombinira tehnike slikanja ulja i akvarela. Jedna od glavnih prednosti akrilne boje je održavanje originalne boje čak i nakon sušenja.

Tehnika je popularna među savremenim umjetnicima prvenstveno zbog svojih svojstava.

Iako su u početku akrilne boje važile i kao zamjena za uljane boje u slikarstvu, zbog svojih izuzetnih osobina, među kojima se izdvajaju brzina sušenja, trajnost i otpornost na vodu, nalaze i široku primjenu u mnogim drugim djelatnostima od primijenjenih umjetnosti do automobilske industrije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Akrilna boja datira iz prve polovine 20. stoljeća, a razvijena je paralelno u Njemačkoj i Sjedinjenim Državama. Godine 1934. njemačka hemijska kompanija BASF pantentira boje na bazi akrilne smole. Između 1946. i 1949. Leonard Bocour i Sam Golden[1], američki umjetnici, izumili su akrilne boje temeljene na mineralnoj bazi pod nazivom Magna boje. Akrilni proizvodi bili su komercijalno dostupni u 1950-ima.

Slikarska tehnika[uredi | uredi izvor]

Prije 19. stoljeća umjetnici su miješali vlastite boje, što im je omogućilo da postignu željenu boju i debljinu.

Akrilni slikari mogu mijenjati izgled, tvrdoću, fleksibilnost, teksturu i druge osobine slikarske površine pomoću akrilnih boja. Umjetnici koji koriste akvarel i uljane boje, također, na raspolaganju imaju razne površine, ali raspon akrilnih medija je mnogo veći. Akrilne boje imaju sposobnost vezanja na mnoge različite površine, mogu se koristiti na papiru, platnu i nizu ostalih materijala.

Boje se mogu nanositi u tankim slojevima, dodavanjem vode boja se ispire i dobija se efekt koji nalikuju akvarelima i drugim vodenim medijima. Za razliku od akvarela, jednom osušena razrijeđena akrilna boja se ne može mijenjati ponovnim dodavanjem vode.

Također se mogu koristiti za izradu debelih slojeva i ponekad se koriste za stvaranje reljefnih slika. Za razliku od uljanih boja, čvrsti slojevi akrilne boje ne pucaju.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]