Aladin (1992)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Aladin
Aladdinposter.jpg
Originalni poster filma
Orig. naslov Aladdin
Režiser Ron Clements
John Musker
Producent Ron Clements
John Musker
Scenarist(i) Ron Clements
John Musker
Ted Elliott
Terry Rossio
Uloge Scott Weinger
Robin Williams
Linda Larkin
Jonathan Freeman
Frank Welker
Gilbert Gottfried
Douglas Seale
Muzika Alan Menken
Montaža Mark A. Hester
H. Lee Peterson
Produkcija Walt Disney Pictures
Walt Disney Feature Animation
Distributer Buena Vista Pictures
Datum izlaska 25. novembra 1992.
Trajanje 90 minuta
Zemlja SAD
Jezik engleski
Budžet 28 miliona dolara[1]
Zarada 504 miliona dolara[1]
Nasljednik Povratak Jafara

Aladin (eng. Aladdin) američki je animirani film iz 1992. koga je producirao Walt Disney Animation Studios, a objavio Walt Disney Pictures. Aladin je 31. animirani film u serijalu klasika Walt Disneyja, te je bio dio filmske ere poznate kao "Disney renesansa". Film su režirali John Musker i Ron Clements, a zasniva se na srednjovjekovnoj arapskoj priči o Aladinu i čarobnoj lampi iz knjige Hiljadu i jedna noć. U originalnoj verziji, glasove posuđuju Scott Weinger, Robin Williams, Linda Larkin, Jonathan Freeman, Frank Welker, Gilbert Gottfried i Douglas Seale.

Na ideju za Aladina došao je tekstopisac, Howard Ashman. Nakon što je scenarij prerađen tri puta, Disneyjev predsjednik Jeffrey Katzenberg pristao je da Disney proizvede film. Animatori su svoje likove zasnovali na karikaturama Ala Hirschfelda, te su koristili računare za dovršavanje ilustracija, ali i za stvaranje nekih animiranih dijelova filma. Muziku je komponovao Alan Menken i ona se sastoji od šest pjesama za koje su tekst napisali Ashman i kasnije Tim Rice nakon Ashmanove smrti.

Aladin je, nakon objavljivanja 25. novembra 1992, dobio znatno pozitivne kritike i na poslijetku bio najuspješniji film 1992. s ukupnom zaradom od preko 217 miliona dolara u SAD-u i preko 504 miliona dolara u ostatku svijeta. Film je također dobio i razne nagrade, mada je većina bila uglavnom za muziku. Uspjeh filma doveo je do stvaranja raznih materijala vezanih za film: izravnih adaptacija poput Povratka Jafara i Aladina i kralja lopova, animirane televizijske serije, igračaka, videoigara, spin-offa i razne Disney robe. Adaptacija u obliku mjuzikla pojavila se 2014.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Jafar, veliki vezir sultana fiktivnog mjesta Agrabahe, nastoji iz Špilje čuda (eng. the Cave of Wonders) dobaviti čarobnu lampu u kojoj se skriva Duh. Pokuša poslati lopova da dobavi lampu, no on to ne uspijeva. Jafar i njegov pomoćnik, papagaj Jago (eng. Iago), shvate da u špilju može ući jedino "čovjek koji ima dušu kao dijamant". U međuvremenu, sultanova kći, Jasmina (eng. Jasmine), frustrirana svojim životom u palači, odluči pobijeći do Agrabahine pijace. Tamo upoznaje Aladina (eng. Aladdin) i njegovog ljubimca, majmuna Abua (eng. Abu), te se par počinje zbližavati. Nakon što Jafar zarobi Aladina, Jasmina ga pokuša nagovoriti da ga pusti, ali je Jafar prevari rekavši da je Aladin osuđen za smrt.

Prerušen u starijeg čovjeka, Jafar oslobađa Aladina i Abua iz tamnice i vodi ih do Špilje čuda i obećaje im da će dobiti nagradu ako mu dobave lampu. Glas špilje im dozvoli da uđu, ali upozorava da smiju uzeti samo lampu. Aladin i Abu pronalaze čarobni tepih. Aladin uspjeva uzeti lampu, ali se špilja počne urušavati nakon što Abu pokuša uzeti dragulj. Tepih ih odvodi do ulaza u špilju, te Aladin daje lampu Jafaru koji ga zatim pokuša ubiti. Prije no što ih Jafar baci u špilju, Abu uspijeva vratiti lampu.

Aladin u špiji protrlja lampu i nesvjesno oslobađa Duha koji mu govori da će mu ispuniti tri želje, ali mu govori da želja ne može biti da nekog ubije, učini da se neko u njega zaljubi, oživi mrtvace niti da traži dodatne želje. Aladin izigra Duha da ih oslobodi iz špilje bez da iskoristi i jednu želju; poslije toga, Duh mu govori da mu više neće pomoći koristeći čaroliju, osim ako to Aladin izričito ne zatraži govoreći "Želim (nešto)". Dok Aladin razmišlja o svojim željama, Duh mu govori da bi volio da ga neko oslobodi, jer je zarobljen u lampi. Aladin mu obećava da će iskoristiti treću želju da ga oslobodi. Za prvu želju izabire da bude princ kako bi mogao osvojiti Jasminu.

U međuvremenu, Jafar sultana pokuša nagovoriti da sklopi brak između njega i Jasmine kako bi naslijedio prijestolje. Nadomak uspjeha, prekida ga ulazak Aladina u sultanovu palaču, koga Duh predstavlja kao "princa Alija od Ababwa" (eng. Ali of Ababwa), najbogatijeg princa na svijetu. Sultan je zadivljen, međutim, Jasmina odbija njegovo udvaranje. Uprkos preporuci Duha da Jasmini kaže ko je zapravo, Aladin odluči da se nastavi pretvarati da je princ i na tepihu Jasminu odvodi na putovanje svijetom. Jasmina postaje sumnjičava da je princ zapravo isti čovjek koga je upoznala ranije na pijaci; tokom putovanja, izigra Aladina da to i otkrije, te traži od njega istinu. Aladin izmišlja priču da se ponekad voli obući u seljačko ruho da izbjegne kraljevski život. Aladin je pri povratku poljubi.

Jafar kasnije ulovi Aladina i pokuša ga utopiti da bi spriječio Aladinov da po drugi put pokuša zaprositi princezu. Aladin koristi drugu želju da se spasi, te se vraća u palaču i otkriva Jafarove nedjela. Vidjevši lampu i shvativši ko je zapravo Aladin, Jafar biježi. Aladin se dvoumi o oslobađaju Duha jer misli da će bez njega biti "samo Aladin". Jaforov pomoćnik, Jago, krade lampu i nosi je Jafaru, te on postaje Duhov novi gospodar. Koristi dvije želje kako bi preuzeo sultanovo prijestolje i postao najmoćniji čarobnjak na svijetu. Koristeći svoje nove moći, Jafar prisiljava Jasminu i sultana da mu budu robovi, razotkriva Aladina kao najobičnijeg skitnicu, te ga, zajedno s majmunom, proganja u zaleđenu nedođiju.

Aladin i Abu koriste čarobni tepih da se vrate u palaču, te se Aladin ušulja u dvor kako bi se ponovo dočepao lampe. Jafar govori da mu je treća želja da se Jasmina u njega zaljubi, na što mu Duh govori da tu želju ne može ispuniti. Međutim, Jasmina se počne pretvarati da je doista zaljubljena u Jafara i samim tim Aladinu omogući da pokuša zgrabiti lampu. Jafar ulovi Aladina na djelu, te se njih dvojica odluče boriti. Jafar se pretvara u ogromnu kobru i hvata Aladina. Govori mu da je "najmoćnije biće na Zemlji", a Aladin mu govori da je Duh ipak moćniji. Shvativši ovo, Jafar koristi posljednju želju da postane Duh. Međutim, tek poslije shvata da duhovi nisu slobodni i lampa ga, zajedno s Jagom, uvlači i zarobi. Duh šalje Jafarovu lampu u Špilju čuda i govori Aladinu da bi trebao iskoristiti treću želju da vrati svoju titulu princa, jer nikad nije upoznao ženu kao što je Jasmina. Shvativši da se ne može pretvarati da je nešto što nije, Aladin odlučuje da održi obećanje i zaželi da oslobodi Duha. Uvidjevši Jasmininu ljubav prema Aladinu, sultan odlučuje da promijeni zakon i dozvoli Jasmini da se uda za koga god želi. Oslobođeni Duh odlazi da na put oko svijeta dok Aladin i Jasmina slave zaruke.

Glasovi[uredi | uredi izvor]

  • Scott Weinger u ulozi Aladina (eng. Aladdin) – siromašni agrabaški lopov dobra srca. Scottu je majka pomogla pri audiciji posudivši glas Duhu,[2] te mu je Disney dodijelio ulogu Aladina nakon šest mjeseci.[3] Aladinov nadzorni animator bio je Glen Keane, a u dijelovima kad se izvode muzičke numere, Aladinu glas posuđuje Brad Kane.
  • Robin Williams u ulozi Duha (eng. Genie) – komični duh koji je svemoćan, ali svoje moći jedino može koristiti ako njegov gospodar nešto zaželi. Duhov nadzorni animator bio je Eric Goldberg. Musker i Clements napisali su Duhov scenarij za Williamsa, međutim, kad se javilo jasno protivljenje njihovoj ideji, napravili su animaciju koristeći Robinovu komediju. Režiseri su Goldbergu rekli da animira Duha na osnovu jedne od Williamsovih starih stand-up rutina kako bi je pokazali glumcu i time ga zainteresovali za ulogu. Na kraju su napravili scenu u kojoj Robin govori o shizofreniji, a Duh sebi pravi još jednu glavu i sa sobom se svađa. Williams se "nasmijao do suza" gledajući scenu što ga je i ubijedilo da se pridruži glumačkoj ekipi. Williamsova uloga u Aladinu (ako se zanemari njegova ranija uloga u animiranom filmu FernGully iz 1992) označava početak promjene što se tiče posuđivanja glasova u animiranih filmovima, tj. počinju se pozivati slavne osobe da posude svoje glasove umjesto specifično obučenih ljudi za ovaj posao.[4] Williams je odglumio razne glasove slavnih ličnosti koji su kasnije ubačeni u animirani film i sam lik Duha. Imitirao je Eda Sullivana, Jacka Nicholsona, Roberta De Nira, Groucha Marxa, Rodneya Dangerfielda, William F. Buckleya, Petera Lorrea, Arnolda Schwarzeneggera i Airsenija Halla.[5] William također posuđuje glas trgovcu s početka filma koji, nakon što promovira razne beskorisne stvari publici, otkriva čarobnu lampu i započinje priču o Aladinu. Bruce Adler trgovcu posuđuje glas kad izvodi pjesmu "Arapska noć" (eng. Arabian Nights, doslovno Arapske noći) na samom početku filma. Scena u kojoj trgovac publici prodaje razne beskorisne stvari u potpunosti je improvizirana — Williams je od produkcijskog tima dobio razne stvari pokrivene čaršafom, te su od njega tražili da ih izvuče i opiše bez da ih gleda. Postojala je i ideja o dvostrukoj ulozi u kojoj bi se otkrilo da je trgovac zapravo Duh, ali se kasnije od toga odustalo.[6] U oktobru 2015, Musker i Clements izjavili su da je trgovac zapravo Duhov ljudski oblik.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Aladdin box office info". Box Office Mojo. Arhivirano s originala, 15. 2. 2009. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  2. ^ Abbott, Jim (5. 1. 1993). "As Genie, mom helped grant son's wish for 'Aladdin' role". St. Paul Pioneer Press. Arhivirano s originala, 2. 6. 2009. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  3. ^ Caporaso, Jenna; Trucks, Leigh; Pompa, Andrew (27. 2. 1994). "Aladdin's Voice Speaks". The Charlotte Observer. Arhivirano s originala, 16. 4. 2009. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  4. ^ Meslow, Scott (28. 10. 2011). "How Celebrities Took Over Cartoon Voice Acting". The Atlantic. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  5. ^ Labrecque, Jeff (12. 8. 2014). "Robin Williams in 'Aladdin': Animator Eric Goldberg remembers drawing Genie". Entertainment Weekly. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  6. ^ Daly, Steve (4. 9. 1992). "Disney's Got A Brand-New Baghdad 1". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 6. 8. 2011. Pristupljeno 21. 12. 2015. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]