Alexander Wittek

Alexander Wittek
Alexander Wittek
Rođenje	12. oktobar 1852.; Sisak, Austrijsko Carstvo
Smrt	1990 (95–96 godina); Graz, Austro-Ugarska
Zanimanje	Arhitekta
Poznat(a) po	Projektovanje u duhu Pseudomaurskog stila
Značajna djela	Sarajevska vijećnica, Sebilj

Aleksandar Witek (12. oktobar 1852. Sisak, 11. maj 1894. Graz) radio je kao arhitekt i šahovski majstor Austro-Ugarskoj (približno 1880; pojam "velemajstor" u to doba još nije postojao). Iz Siska je odselio 1870. godine, a nastavio je živjeti u Grazu, zatim u Beču (gdje je diplomirao arhitekturu 1875.) i Sarajevu. Godine 1877. izabran je za potpredsjednika šahovskog kluba u Grazu. Zabilježeno je da je 1881. godine odigrao je simutanku na slijepo na deset ploča. Godine 1881. u Oesterreichische Lesenhalle demantira da je rođen u Grazu ističući da je Sisak njegov rodni grad, a Hrvatska domovina. Između 1881. i 1883. nastupio je na nekoliko turnira u Grazu, Beču i Berlinu i postigao dobre rezultate. U karijeri je pobijedio mnoge vodeće šahovske majstore, među kojima se ističu pobjeda protiv Wilhelma Steinitza 1890. godine, koji je 1886. postao prvi svjetski prvak, te pobjeda protiv u to vrijeme vodećeg ruskog šahiste Mihaila Čigorina, koji je kasnije igrao dva meča za prvenstvo svijeta sa Steinitzom. Witek je osvojio deveto mjesto na šahovskom turniru u Beču 1882, gdje je 18 učesnika igralo u dva kruga. Tada se bavio mišlju da postane šahovski profesionalac, ali se odlučio za sigurniju državnu službu.^[1] Njegova najpoznatija arhitektonska djela u Sarajevu su zgrada Vijećnice (1892–1894), koja je kasnije postala Narodna biblioteka i javna česma Sebilj (1891), a obje su izgrađene u pseudomaurskom stilu.^[2]