Alijino turbe

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Alijino turbe
Alijino turbe.jpg
Alijino turbe
Koordinate: 44°48′27″N 16°40′1″E / 44.80750°N 16.66694°E / 44.80750; 16.66694
Lokacija Trnova, Sanski Most

Alijino turbe je turbe u Trnovi kod Sanskog Mosta. Nalazi se na 20-25 metara visokom brdašcu i nazvano je Šehidsko turbe.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Staro turbe je izgorjelo, pa su mještani napravili novo. Kod turbeta je izvor koji nikad ne presuši, a narod ga smatra svetinjom. Mladi petkom idu na vrelo kraj turbeta na teferič. Ako je suša duže vremena idu Muslimani iz Sane, Starog Majdana, Šehovaca i drugih sela u koloni po dvojica do turbeta i uče dove moleći da padne kiša.[2]

Priča[uredi | uredi izvor]

Bunar kod turbeta

Predanje turbeta ispričano od Bešić Ismeta: "Otac je kosio cijeli dan na njivi preko rijeke Sane. Kada je trebalo da mu žena donese ručak, vidjela je da je dobro okasnila, pa je poslala pastorka sa ručkom. Kada je sin došao, otac onako ljut što ručak kasni, zamahne kosom i otkine glavu sinu. Sin je uzeo glavu pod ruku i onako obezglavljen je prešao rijeku Sanu, popeo se uzbrdo do blizu tvrđave, i neko ga je ugledao i povikao da ide dijete bez glave. Na tom mjestu je pao i tu su mještani sagradili šehidsko turbe." On dalje kaže: "Interesantan je podatak da blizu turbeta postoji izvor i mještani su htjeli da iskopaju bunar i dovedu vodu u obližnje kuće. Kada su počeli da kopaju u dubinu, vode je nestajalo. Vjerovali su da je to bila sušna godina, pa se i dogodine isto ponovilo. Bili su uporni dok im jedan starac nije rekao da badava kopaju jer neće naći izvor. To vrelo je, vrelo šehita i služi samo njemu da se napije vode."[2]

Po drugom predanju: "U jednom selu kraj Starog Majdana živio je neki seljak po imenu Huse. Umre mu žena, a ostane sin Alija, star 20 godine. Alija je učio mejtef kod nekog dobrog hodže, koji ga je naučio da bude čistog srca i duše, a dobrog vladanja. Nikad nije griješio ni činio zlo, pa je bio omiljen među ljudima. Otac Alijin ponovo se oženi, i to s mladom i lijepom djevojkom. Sin Alija je poštovao maćehu kao rođenu majku. Ali ona se zaljubi u njega i htjede ga pridobiti. On je odbije prijeteći da će reći ocu. Ona se preplaši pa prva ode i oblaže kod oca: »Čovječe, dina mi i imana, tvoj sin, a moj pastorak Alija, ne da mi mira«. Tog dana je Alija kosio livadu u trnavskom polju. Otac Huse, čim ču što mu žena reče, razgnjevi se, odjuri u polje, otme kosu od Alije i jednim zamahom odrubi mu glavu. Pravedni Alija onako bez glave potrči uzbrdo. Ko zna kuda bi stigao, ali ga ugleda neka žena i povika: «Gledajte ljudi insana bez glave». Čim je ona to rekla padne tijelo na zemlju i tu kasnije napraviše turbe. Tada i glava dođe tijelu i sjedini se. Alijin otac Huse okameni se onog časa sa zamahnutom rukom i kosom. Ljudi, saznavši što je bilo, prenesu okamenjenog oca do sina gaibije (nevidljiv). Sin svetac se smiluje i otac oživi, ode kući i posiječe nepoštenu ženu. Preko noći je Alijino tijelo svijetlilo kao sunce. Iste noći provri vrelo koje se i danas nalazi kraj turbeta."[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Džemat Trnova – Članak. Medžlisa Sanski Most. (6. oktobar 2013.)
  2. ^ a b c Vedad Biščević, Edin Biščević: Naseljena mjesta Općine sanski most Sanski Most 2009.