Anatema

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Anatema (grčki: ανάθεμα - zavjetni dar) je prevod židovske riječi herem koja ima smisao onog što je zabranjeno zato što je posvećeno božanstvu, a kasnije je to postala oznaka za izopćenje, isključivanje krivca iz vjerske zajednice uz njegovo proglašenje prokletnika.

Anatema je najstroža crkvena kazna, a odnosi se prije svega na one vjernike koji su zbog težih duhovnih prestupa, kao što je hereza, isključivani iz crkvene zajednice. U latinskom jeziku i excommunicatio – Ekskomunikacija. U smislu prokletstva Anatema ima svoju upotrebu u poveljama, dokumentima za historiju srednjega vijeka. U dijelu povelje koji se naziva Sankcija, a koji podrazumijeva kažnjavanje u slučaju neizvršavanja pravnog čina koji tretira povelja, anatema se navodi kao duhovna kazna.