Antonio Cassano

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Antonio Cassano
Antonio Cassano Euro 2012 vs England.jpg
Lični podaci
Datum rođenja 12. juli 1982. godine
Mjesto rođenja Bari, Italija
Visina 1.75m
Pozicija napadač
Informacija o klubu
Trenutni klub Inter Milan
Omladinski pogoni
1997-1998 Bari
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1998-2001
2001-2006
2006-2008
2007-2008
2008-2011
2011-2012
2012-2013
2013-
Bari
Roma
Real Madrid
Sampdoria
Sampdoria
Milan
Internazionale
Parma
48 (6)
118 (39)
19 (2)
22 (10)
74 (25)
33 (7)
24 (7)
34 (12)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1998
1998
1999
2000
2000-2002
2003-
Italija U15
Italija U16
Italija U18
Italija U20
Italija U21
Italija
9 (2)
2 (0)
2 (0)
8 (2)
9 (3)
35 (10)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 31.7.2014..

Antonio Cassano (rođen 12. jula 1982. u Bariju, Italija) je italijanski nogometaš koji igra na poziciji napadača u ekipi iz Serie A, Parmi. Cassano je član nogometne reprezentacije Italije od 2003. godine. Cassano nosi nadimak "dijamant starog Barija", a poznat je po čudnoj naravi, kao i po nevjerovatnom nogometnom talentu.

Cassano je često dolazio u sukob s trenerima, a termin "Cassanata" se dovodi u vezu sa nedoličnim ponašanjem igrača na terenu. [1]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Bari[uredi | uredi izvor]

Cassano je rođen u Bariju[2], a otac ga je napustio nedugo nakon rođenja. Odrastao je u starom predgrađu Barija, i vrlo rano počeo igrati nogomet. Skaut nogometnog kluba Bari ga je primjetio i Cassano je prošao sve omladinske selekcije tog kluba, a debitirao je u Seriji A protiv lokalnog rivala Leccea 1999. godine.

Roma[uredi | uredi izvor]

Sa 19 godina Cassano je potpisao ugovor sa šampionom Romom za tadašnjih 60 milijardi lira (oko 30 miliona eura).[3] U prvoj sezoni je postigao 5 golova, a privukao je medijsku pažnju nakon sukoba sa trenerom Fabiom Capellom nakon što je izostavljen sa trening utakmice poslije debija za reprezentaciju.[4] U finalu Kupa Italije 2003. protiv Milana, Cassano je dobio crveni karton nakon prigovora, a dok je izlazio s terena napravio je neprimjerenu gestikulaciju rukama prema sucu.

Tokom sezone 2004/05, izgubio je mjesto u momčadi dok je trener bio Luigi Delneri, tada treći trener u godinu dana. Nakon što je Delneri podnio ostavku, njegova zamjena Bruno Conti ga je vratio u početnu postavu, a Cassano je u pet utakmica nosio kapitensku traku zbog odsustva Francesca Tottija.

Tokom priprema za sezonu 2005/06 Cassano je bio u sukobu sa upravom kluba zbog produženja ugovora koji je trebao isteći 30. juna 2006. godine. U januaru ga je Roma prodala Real Madridu za samo 5 miliona eura.[5] for just €5M.[6]

Real Madrid[uredi | uredi izvor]

Cassano je postao tek drugi Italijan koji je zaigrao u Real Madridu nakon Christiana Panuccija. Debitirao je 18. januara 2006. u Kupu Kralja, u meču protiv Betisa, i postigao svoj prvi gol samo tri minuta nakon ulaska na teren.[2] Ipak, nakon samo četiri mjeseca u klubu, počeo je sa lošim prehrambenim navikama što je uvjetovalo i povećanom kilažom. Klub iz Madrida je Cassana kažnjavao finansijski za svaki gram viška.

30. oktobra je zvanični website kluba objavio vijest da je Cassano suspendovan zbog nepoštovanja trenera Capella, koji je preuzeo klub na početku te sezone.[7] Cassano je izgubio mjesto u ekipi i našao se na klupi zajedno sa Davidom Beckhamom i Ronaldom. U intervjuu za jednu rimsku radio stanicu Cassano je rekao kako bi se pješke vratio u Romu, te kako želi da se pomiri sa Tottijem s kojim se posvađao prije odlaska iz kluba. Ipak, ostao je u Madridu do ljeta 2007. godine.

U intervjuu za španske medije u julu 2007. predsjednik Real Madrida Ramón Calderón je opisao Cassanovo ponašanje kao "nepodnošljivo" i istakao kako će napustiti klub.[8]

Sampdoria[uredi | uredi izvor]

Cassano kao kapiten Sampdorije

13. augusta 2007. godine Sampdorija je uzela Cassana na jednogodišnju posudbu, preuzevši na sebe 1.2 miliona eura od njegove plate od 4.2 miliona.[2] Predstavljen je pred oko 2,500 navijača pet dana kasnije. Na prvoj novinarskoj konferenciji, Cassano je rekao da će uzeti broj 99, obzirom da te cifre u zbiru daju broj 18 koji je on želio imati na dresu, ali je već bio zauzet od strane Vladimira Komana.

Za Sampdoriju je prvi put nastupio u Derby della Lanterna protiv Genoe 23. septembra na kojem ga je zamjenio Vincenzo Montella u posljednjim minutima utakmice. Cassano je svoj prvi gol zabio u utakmici protiv Atalante sedam dana kasnije. Postizao je golove u tri iduće utakmice, te prekinuo seriju pobjeda tadašnjeg prvaka Intera, u meču koji je završio 1-1.

U remiju 2-2 sa Torinom, Cassano je dobio crveni karton, a po izlasku s terena je bacio dres na sudiju, te je kažnjen sa pet utakmica neigranja. [9]Sampdoria je završila sezonu plasmanom u Kup UEFA, a Cassano je prešao trajno u Sampdoriju u besplatnom transferu iz Reala.[10]

U drugoj sezoni Cassano je pokazao znatan napredak u ponašanju, te je postao zamjenik kapitena Angela Palomba. Nakon što je u januaru u Sampdoriju došao dotadašnji napadač Fiorentine Giampaolo Pazzini, njih dvojica su razvili jak napadački tandem koji je naišao na pohvale novinara, kao i predsjednika kluba Riccarda Garronea koji ih je poredio sa duom Vialli-Mancini koji je vodio Sampdoriju do njihove jedine titule do danas.[11]. Poređenje su prihvatili i sami igrači.[12][13]

Treća sezona u klubu je počela vrlo dobro za Cassana i Sampdoriju, a nakon pobjede nad Interom od 1-0 kratko su zasjeli i na prvo mjesto. Ipak, kriza rezultata koja je uslijedila, kao i težak poraz u lokalnom derbiju od Genoe od 3-0, dovela je do izostavljanja Cassana iz tima.

U posljednjim danima ljetnog prelaznog roka, mediji su objavili priču da će Cassano otići na posudbu u Fiorentinu, ali je klub tu tvrdnju opovrgao.[14] Cassano nije želio ići iz Sampdorije. To je potvrdio sam igrač u izjavi na klupskom websiteu.

U oktobru 2010. godine Cassano je izostavljen iz prve ekipe nakon sukoba sa predsjednikom kluba.[15] Iako je uslijedilo izvinjenje, Sampdoria je tražila raskid ugovora sa Cassanom.[16] Ipak, liga je vratila Cassana u ekipu i odbila zahtjev Sampdorije, ali ipak Sampdorija je morala Cassanu platiti samo 50% plaće do isteka ugovora.[17]

Milan[uredi | uredi izvor]

U decembru 2010. Milan, Sampdoria i igrač su dogovorili transfer koji je ovog igrača preselio na San Siro. Prilikom prelaska u Milan, Cassano je prihvatio znatno smanjenje plaće.[18] [19] Cassano je debitirao za Milan protiv Cagliarija kada je ušao kao zamjena za Alexandera Merkela. Prvi gol je postigao u pobjedi nad Parmom od 4-0. Nije uspio da se izbori za poziciju u startnih 11 i uvijek je bio iza Ibrahimovića, Pata i Robinha.

Internazionale[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Milan prodao ključne igrače Ibrahimovića i Thiaga Silvu, Cassano je tražio transfer. 21. augusta Milan i Inter su postigli dogovor o razmjeni Giampaola Pazzinija i Cassana[20], a Milan je Interu platio dodatnih 7 miliona eura.[21] Timu se priključio idući dan.[22]

Iako je u početku imao odličan odnos sa trenerom Stramaccionijem, u petak, 1. februara 2013. godine na treningu je došlo do rasprave između njih dvojice koja je na kraju završila guranjem i davljenjem nakon čega su drugi igrači morali intervenirati da sukob ne bi eskalirao.[23]

Parma[uredi | uredi izvor]

3. jula 2013. zvanično je objavljeno da će Antonio nastaviti karijeru u Parmi, a zadužio je svoj broj 99. [24]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Duel sa Sergijom Ramosom u finalu EP 2012.

Cassano je za reprezentaciju debitirao 12. novembra 2003. godine u prijateljskoj utakmici protiv Poljske u kojoj je postigao svoj prvi gol. Bio je dio ekipe na Europskom prvenstvu 2004. godine. Priliku za igru je dobio nakon što je Totti suspendovan poslije pljuvanja Christiana Poulsena na utakmici protiv Danske. U meču sa Švedskom je postigao gol, a bio je strijelac i u pobjedi protiv Bugarske od 2-1. Italija je takmičenje završila u grupnoj fazi zahvaljujući gol-razlici.

Nije bio učesnik Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj, ali je nastupao na Europskom prvenstvu 2008., ali nije postigao nijedan gol, dok je Italija poražena u četvrtfinalu od Španije.

Nakon dvogodišnjeg odsustva iz tima, zbog čega je tadašnji selektor Marcello Lippi bio kritikovan, Cesare Prandelli ga je vratio u tim u augustu 2010. u prijateljskom meču protiv Obale Slonovače.

Na Europskom prvenstvu 2012. godine je igrao šest utakmica i postigao jedan gol. U julu ga je FIFA kaznila novčano zbog homofobičnog komentara, kada je na pitanje da li u reprezentaciji Italije ima homoseksualaca odgovorio "Nadam se da ne.". Kasnije je rekao da je izjava pogrešno protumačena.[25]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Cassano je zaručio vaterpolo igračicu Carolinu Marcialis 2008. godine, a par se vjenčao 19. juna 2010. u crkvi Chiesa di San Martino u Portofinu. [26]Carolina je rodila sina Christophera 14. marta 2011. godine.[27] [28] U martu 2013. Antonio je postao otac po drugi put i sina nazvao Lionel, u čast Lionela Messija.[29]

30. oktobra je Cassano je doživio srčani udar u povratku Milana sa jedne gostujuće utakmice.[30][31] Prošao je manju operaciju srca nakon toga, a na terene se vratio 25. aprila, te postigao gol protiv Genoe.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Individual

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Antonio il terribile (Antonio the terrible)" (jezik: Italian). Gazzetta dello Sport. 1 January 2006. Pristupljeno 30 July 2007. 
  2. ^ a b c "Sampdoria complete Cassano swoop". UEFA.com. 14 August 2007. Pristupljeno 2 November 2010. 
  3. ^ "RELAZIIONE SEMESTRALE AL 31 DIICEMBRE 2000". AS Roma (jezik: Italian) (Borsa Italiana Archive). Pristupljeno 2 April 2010. 
  4. ^ Training accident keeps Cassano out; UEFA.com 14 October 2005
  5. ^ "Madrid unveil Cassano". UEFA.com. 4 January 2006. Pristupljeno 2 November 2010. 
  6. ^ http://bo.asroma.it/UserFiles/755.pdf
  7. ^ Cassano cast out at Madrid; UEFA.com, 30 October 2006
  8. ^ ""Después de este primer año en la presidencia, mantengo la ilusión del primer día" ("After this first year as president, i have the illusion of the first day")" (jezik: Spanish). Real Madrid CF. 3 July 2007. Arhivirano s originala, 15 July 2007. Pristupljeno 30 July 2007. 
  9. ^ Cassano red card, 3/2/08; YouTube
  10. ^ "Ufficiale: Antonio Cassano è tutto della Sampdoria". UC Sampdoria (jezik: Italian). 30 May 2008. Pristupljeno 2 November 2010. 
  11. ^ "Garrone: "Cassano e Pazzini come Mancini e Vialli" (Garrone: "Cassano and Pazzini like Mancini and Vialli"" (jezik: Italian). SampdoriaNews. 24 February 2009. Pristupljeno 29 March 2009. 
  12. ^ "Sampdoria legend Vialli big fan of Cassano, Pazzini". tribalfootball.com. 9 March 2009. Pristupljeno 29 March 2009. 
  13. ^ "Mancini: "Pazzini e Cassano come me e Vialli? Ci può stare" (Mancini: "Pazzini and Cassano like me and Vialli? It can be"" (jezik: Italian). TuttoMercatoWeb. 28 March 2009. Pristupljeno 29 March 2009. 
  14. ^ "Comunicato Stampa: nota ufficiale società" (jezik: Italian). UC Sampdoria. 31 January 2010. Arhivirano od originala, 3 February 2010. Pristupljeno 31 January 2010. 
  15. ^ "Cassano set for Samp exit after president row?". ESPN Soccernet. 30 October 2010. Pristupljeno 5 November 2010. 
  16. ^ "Sampdoria wait for review of Cassano case". ESPN Soccernet. 2 November 2010. Pristupljeno 5 November 2010. 
  17. ^ "Cassano dispute resolved". SKY Sport. 16 December 2010. Pristupljeno 16 December 2010. 
  18. ^ Laudisa, Carlo (20 December 2010). "Cassano at Milan until 2014; He goes to team training camp on the 27th". La Gazzeta dello Sport. Pristupljeno 27 December 2010. 
  19. ^ "Milan confirm Cassano capture". Sky Sports. 21 December 2010. Pristupljeno 27 December 2010. 
  20. ^ "Official: Inter and AC Milan finalize Cassano-Pazzini swap". 22 August 2012. Pristupljeno 2 September 2012. 
  21. ^ "AC Milan and Inter agree terms over Pazzini-Cassano swap". 21 August 2012. Pristupljeno 22 August 2012. 
  22. ^ "Transfers: Antonio Cassano signs for Inter". 22 August 2012. Pristupljeno 23 August 2012. 
  23. ^ Staff, Football Italia. "Strama-Cassano in locker room brawl!". Football Italia. Pristupljeno 2 February 2013. 
  24. ^ http://fcparma.com/news/ufficiale-antonio-cassano/?lang=it/
  25. ^ [1]. [SportsIllustrated.com]. 12 June 2012.
  26. ^ "Cassano si è sposato (Cassano has been married)" (jezik: Italian). Corriere dello Sport. 19 June 2010. Pristupljeno 21 June 2010. 
  27. ^ "In casa Cassano il fiocco è azzurro" (jezik: Italian). Corriere del Mezzogiorno. 18 October 2010. Pristupljeno 5 November 2010. 
  28. ^ {{cite web|url=http://images.tsn.ca/images/gallery//533/3_20120628060000.jpg |title=Cassano and son after Italy won against Germany. 28 June 2012. |publisher=?|language=English|accessdate=29 June 2012|date=29 June 2012}}
  29. ^ "Antonio Cassano has second son, names him Lionel to honour Messi". inside World Soccer. 19 March 2013. 
  30. ^ Milan's Cassano out for months, to have surgery. Rediff.com. 3 November 2011. Retrieved 4 November 2011.
  31. ^ "Milan's Cassano has heart surgery". BBC News. 4 November 2011. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]