Fabio Quagliarella

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Fabio Quagliarella
Zenit-Torino (7).jpg
Lični podaci
Puno ime Fabio Quagliarella
Datum rođenja (1983-01-31) 31. januar 1983 (36 god.)
Mjesto rođenja Castellammare di Stabia, Italija
Visina 182 cm
Pozicija Napadač
Informacija o klubu
Trenutni klub Sampdoria
Broj na dresu 27
Datum i mjesto debija 29. 8. 2010. protiv Barija (Serie A)
Omladinski pogoni
1993–1999. Torino
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1999–2005. Torino 5 (0)
2002–2003. Fiorentina 12 (1)
2003–2004. Chieti 43 (19)
2005–2006. Ascoli 32 (3)
2006–2007. Sampdoria 35 (13)
2007–2009. Udinese 73 (25)
2009–2010. Napoli 34 (11)
2010–2014. Juventus 84 (23)
2014–2016. Torino 50 (18)
2016– Sampdoria 123 (60)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2000–2001. Italija Italija U-17 8 (1)
2001. Italija Italija U-19 9 (1)
2002–2004. Italija Italija U-20 8 (2)
2004. Italija Italija U-21 2 (1)
2007– Italija Italija 27 (9)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 12. 5. 2019.

Fabio Quagliarela (fonološki: Kvaljarela) italijanski je nogometaš i reprezentativac, koji trenutno nastupa za Sampdoriju.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Rana karijera[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u omladinskom pogonu Torina. Debitovao je 14. maja 2000, kad je u prvenstvenoj pobjedi protiv Piacenze (2-1) ušao s klupe.[1] Naredne sezone nastupio je još četiri puta za torinski klub u okviru Serie A.

U ljeto 2002. posuđen je Florentia Violi (kako se tada zvala Fiorentina), koja se takmičila u Serie C2. U toj sezoni dokazuje kvalitet, ali zbog slabih realizatorskih sposobnosti uspijeva postići samo jedan gol. Tadašnji trener Viola Alberto Cavasin odlučuje ga vratiti Torinu, koji ga opet pozajmljuje, i to Chietiju, tada članu Serie C1.

U sezoni 2003/04. dobija više prilike za igru i u 43 nastupa postiže 19 golova te ga Torino, koji je iste sezone ispao u Serie B, definitivno vraća s posudbe. Sa sedam golova u 34 utakmice pomaže ekipi u povratku u Serie A, ali zbog finansijskih problema Torino i dalje ostaje u drugom razredu.

Udinese dovodi Quagliarellu u ljeto 2005. i odmah prodaje polovinu ugovora Ascoliju, koji za zelenim stolom dobija mjesto u Serie A umjesto Torina. Dana 21. decembra 2005. postiže svoj prvi gol u Serie A i tada jedini u pobjedi protiv Trevisa (1-0).[2]

Sampdoria[uredi | uredi izvor]

Na kraju sezone se ponovo vraća u Udinese ali zbog velike konkurencije u ekipi klub ga šalje u Sampdoriju koja otkupljuje pola njegovog ugovora 7. jula 2006.[3] Pod vodstvom Waltera Novellina početak sezone uglavnom provodi kao rezerva. Međutim, tokom oktobra, uslijed odsustva ostalih napadača, dobija šansu u prvoj ekipi. Impresionira javnost svojim igrama, naročito načinom postizanja pogodaka. Prva dva pogotka postiže 22. oktobra Atalanti od čega jedan spektakularan s više od 30 metara. Atraktivan gol postiže i protiv Chieva s centra igrališta. U toj sezoni iz 35 nastupa postiže 13 golova u Serie A i dodaje jedan u Kupu Italije uprkos tome što je više korišten na poziciji desnog krilnog igrača.

Udinese[uredi | uredi izvor]

U ljetnoj pauzi nije bilo rezultata u pregovorima za otkup cijelog njegovog ugovora od Sampdorije jer je Udinese tražio približno milion eura više nego što su Đenovljani nudili, pa je tako ostao u Udinama.[4]

Nakon lošijeg početka sezone, ubrzo se vratio na onaj nivo iz Sampdorije, pa je tako na kraju sezone imao 12 pogodaka na kontu. Naredne sezone imao je i zapažen nastup u Kupu UEFA, gdje je s osam golova na kraju bio treći strijelac takmičenja (Udinese ispao u četvrtfinalu). U domaćem prvenstvu postigao je 13 golova.

Napoli[uredi | uredi izvor]

Dana 1. juna 2009. objavljeno je da je potpisao ugovor na pet godina s Napolijem, koji ga je platio 16 miliona eura i u transfer uvrstio svog Maurizija Domizzija. Istovremeno je postao i najplaćeniji igrač Napolija.[5][6]

Debitovao je 16. augusta u kup-utakmici protiv Salernitane, dok je 30. augusta u okviru Serie A postigao debitantski gol i napravio nekoliko izvanrednih poteza. Svojim golovima i asistencijama donio je bitne pobjede protiv Bologne, Barija, Chieva i Atalante.[7]

Dana 18. januara 2009. dobio je Italijanski nogometni Oscar za najljepši pogodak protekle godine, a 13 dana kasnije postigao izvanredan gol Udineseu volejem s ivice šesnaesterca.

Nije bio strijelac sve do 25. marta, kad je protiv Juventusa postigao drugi gol za potpuni preokret i na kraju pobjedu 3-1 na "San Paolu". Dana 11. aprila protiv Parme jubilarni 50. put bio je strijelac u Serie A.[8] Sezonu je završio s učinkom od 11 pogodaka u 34 nastupa, po čemu je bio drugi strijelac ekipe, odmah iza Mareka Hamšíka.

Juventus[uredi | uredi izvor]

Dana 27. augusta objavljeno je da ga je Napoli posudio Juventusu za 4,5 miliona eura uz pravo na otkup cijelog ugovora na kraju sezone za dodatnih 10,5 miliona eura.[9] To nije naišlo na odobravanje pristalica napuljskog kluba kod kojih je etiketiran kao "izdajica". Nije imao pravo nastupa za novi klub u Evropskoj ligi jer je s Napolijem igrao u tom takmičenju u fazi pretkola.

Debitovao je u prvom kolu Serie A u Bariju gdje je Juventus poražen 1-0. Prvi gol u crno-bijelom dresu postigao je u narednom kolu protiv Sampdorije 12. septembra. Sedam dana kasnije drugi put u sezoni bio je strijelac protiv još jednog svog bivšeg kluba, Udinesea, u gostujućoj pobjedi 4-0. Postigao je i sjajne pogotke Milanu i Cataniji donijevši važne pobjede. U posljednjoj utakmici u 2010. godini, 19. decembra protiv Chieva, deveti je put bio strijelac u sezoni.

U narednom kolu 6. januara protiv Parme na Olimpicu je doživio tešku povredu koljena, uz predviđenu pauzu od pet mjeseci.[10]

Dana 22. juna 2011. Juventus je službeno objavio da je otkupio cijeli ugovor od Napolija za 10,5 miliona eura (15 miliona ukupno zajedno s plaćenom posudbom za raniju sezonu).[11]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon nastupa za mlađe kategorije nacionalnog tima prvi poziv dobija od tadašnjeg selektora Roberta Donadonija. Debitantski nastup imao je 29. marta 2007. u kvalifikacijskom porazu protiv Škotske (2-0), kada je u igru ušao u 88. minuti.

Dana 6. juna iste godine u Kaunasu, u utakmici protiv domaće Litvanije, postiže prelijep debitantski gol s 25 metara. U prijateljskoj utakmici protiv nogometna reprezentacija Portugala 6. februara 2008. bio je strijelac nakon samo deset sekundi od ulaska u igru. Bio je dio nacionalnog tima i na Evropskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj.

Marcello Lippi šalje mu i pozivnicu za Kup konfederacija 2009. u Južnoafričkoj Republici, kao i za Svjetsko prvenstvo u istoj zemlji godinu kasnije.[12] U pripremnoj utakmici za turnir postigao je svoj četvrti pogodak u karijeri za Azzurre i time postao prvi igrač Napolija nakon 21 godine koji je postigao gol za italijansku reprezentaciju.[13]

Na samom turniru postigao je gol sjajnim lob-udarcem u trećoj utakmici grupne faze protiv Slovačke za smanjenje rezultata na 3-2 te asistirao za prvi gol Antonija Di Natalea, što nije bilo dovoljno da Italija prođe u drugu fazu. Među rijetkim je igračima reprezentacije koji su dobili pozitivne ocjene za igre u Južnoafričkoj Republici]].[14][15][16]

U pobjedi od 5-0 u kvalifikacijskom ogledu s Farskim ostrvima 7. septembra 2010. bio je strijelac četvrtog gola.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fabio Quagliarella - Biografija calciatori-online.com
  2. ^ Ascoli-Treviso 1-0[mrtav link] quotidiano.net
  3. ^ Calciomercato: Dolazak Pierija i Quagliarelle, sampdoria.it
  4. ^ Marotta: "Uložili smo najveći napor za Quagliarellu", sampdoria.it
  5. ^ Udinese, Pozzo: "Quagliarella je želio u Napoli", tuttomercatoweb.com
  6. ^ Quagliarella još uvijek bez gola[mrtav link], corrieredellosport.it
  7. ^ Atalanta-Napoli 0-2, sscnapoli.it
  8. ^ Quagliarella donosi radost u Napoli: "Sjajno prvenstvo za Napoli" Archived 1 September 2011[Date mismatch] at the Wayback Machine., corrieredellosport.it
  9. ^ Quagliarella u Juventusu, uz pravo otkupa cijelog ugovora
  10. ^ Quagliarella povrijeđen: Izostanak najmanje tri mjeseca eurosport.yahoo.it
  11. ^ "Matri, Motta, Pepe i Quagliarella otkupljeni". Arhivirano s originala, 28 Januar 2012. Pristupljeno 23 Oktobar 2019.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  12. ^ De Sanctis, Maggio i Quagliarella idu na Mundijal, sscnapoli.it
  13. ^ Konačno i gol za reprezentaciju
  14. ^ Italija izbačena uprkos sjajnom Quagliarelli, tuttonapoli.net
  15. ^ Quagliarella razočaran «To mi je bio san» Archived 9 September 2014[Date mismatch] at the Wayback Machine., corrieredellosport.it
  16. ^ Italia-Slovačka, tuttomondiali.it

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]