Fabio Cannavaro

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Fabio Cannavaro
Fabio Cannavaro in Tehran's IKA Airport.jpg
Lični podaci
Puno ime Fabio Cannavaro
Datum rođenja 13. septembar 1973.
Mjesto rođenja Napulj, Italija
Visina 176 cm
Pozicija Odbrana
Informacija o klubu
Trenutni klub Tianjin Quanjian (menadžer)
Omladinski pogoni
1988-1992 Napoli
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1992–1995 Napoli 58 (1)
1995–2002 Parma 212 (5)
2002–2004 Inter 50 (2)
2004–2006 Juventus 74 (6)
2006–2009 Real Madrid 94 (0)
2009–2010 Juventus 27 (0)
2010–2011 Al-Ahli 16 (2)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1993-1996
1997-2010
Italija U21
Italija
21 (0)
136 (2)
Trenirani timovi
2013–2014
2014–2015
2015–2016
2016–
Al-Ahli (pomoćnik)
Guangzhou Evergrande
Al-Nassr
Tianjin Quanjian
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 27. 12. 2016..

Fabio Cannavaro (Napulj, 13. septembra 1973.) je bivši italijanski profesionalni nogometaš, koji je kao kapiten sa reprezentacijom Italije osvojio Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006. Trenutno trenira kineski Tianjin Quanjian.

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Nogomet je počeo igrati s osam godina, a s jedanaest se pridružio omladinskoj školi Napolija.

Dana 7. marta 1993. godine Cannavaro je debitirao za prvu ekipu Napolija u utakmici protiv Juventusa[1]. Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.

Parma[uredi | uredi izvor]

Igranje u Napoliju završilo je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je s Gianluigijem Buffonom i Lilianom Thuramom bio dio obrane kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Evropi. Ta je ekipa, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila italijanski kupKup UEFA, italijanski Superkup i došla na korak od osvajanja italijanskog prvenstva.

U sezoni 2001/02 nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku traku u Parmi. Postao je pravi lider ekipe. Na kraju te sezone je došlo do osvajanja kupa pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u historiji kluba, a drugi s Cannavarom u timu, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu.

Inter[uredi | uredi izvor]

Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapiten italijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera. Vrijednost transfera je iznosila velikih 23 miliona eura.[2]

Juventus[uredi | uredi izvor]

Fabio se u Juventusu ponovo susreo sa suigračima iz Parme, Buffonom i Thuramom. Postao je ključni igrač odbrane Bianconera. Juventus je stigao do dva naslova prvaka Italije, a sezonu 2004/2005. završio je neporažen. Cannavaro je odigrao 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005/2006. pred Juventusom je stajao zadatak odbraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, s Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.

Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje italijanskog nogometa i Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, s novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju ekipu do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj.

Fabio Cannavaro je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na ljeto 2006. preselio u redove Real Madrida.

Real Madrid[uredi | uredi izvor]

S reputacijom svjetskog prvaka Cannavaro je 25. jula 2006. zajedno s trenerom Juventusa Fabijem Capellom potpisao za Real Madrid. Ukupan iznos transfera Cannavara iznosio je 7 miliona eura.[3] Cannavaro je potpisao ugovor na tri godine i dobio dres s brojem 5.

Početne predstave u Realu nisu bile na razini onih sa Svjetskog prvenstva, pa je Cannavaro trpio oštre kritike zahtjevne španske javnosti. Loša forma poklopila se s izborom za najboljeg europskog nogometaša i FIFA-inog nogometaša godine, što je izazvalo daljnje kontroverze. Na proljeće je ipak krenulo bolje za Cannavara i kraljeve: velikom serijom u završnici prvenstva Real je pretekao Barcelonu i osvojio prvi naslov prvaka Španije nakon četiri godine.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Parma[uredi | uredi izvor]

Juventus[uredi | uredi izvor]

Real Madrid[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Italija[uredi | uredi izvor]

Individualno[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "CANNAVARO, Fabio in "Enciclopedia dello Sport"". www.treccani.it. Pristupljeno 2016-12-27. 
  2. ^ uefa.com. "Inter complete Cannavaro swoop – UEFA.com". www.uefa.com. Pristupljeno 2016-12-27. 
  3. ^ "Agreements with the Spanish club Real Madrid". 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]