Nereo Rocco

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nereo Rocco
Rocco.gif
Lični podaci
Datum rođenja 20. maj 1912.
Mjesto rođenja Austro-Ugarska Trst
Datum smrti 20. februar 1979.
Mjesto smrti Italija Trst
Pozicija Veznjak
Omladinski pogoni
1927–1930. Triestina
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1930–1937. Triestina 232 (66)
1937–1940. Napoli 52 (7)
1940–1942. Padova 47 (14)
1942–1943. 94º Reparto Trieste ? (?)
1943–1944. Libertas Trst 14 (1)
1944–1945. Padova ? (?)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1934.  Italija 1 (0)
Trenirani timovi
1947–1950.
1950–1953.
1953–1954.
1954–1961.
1961–1963.
1963–1967.
1967–1973.
1974–1975.
1977.
Triestina
Treviso
Triestina
Padova
Milan
Torino
Milan
Fiorentina
Milan
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 8. 11. 2020.

Nereo Rocco bio je italijanski nogometaš i trener. Smatra se jednim od najboljih trenera svih vremena.[1] Postao je jedan od najuspješnijih trenera u Italiji, osvojivši nekoliko domaćih i međunarodnih titula dok je vodio Milan, a bio je i prvi zagovornik catenaccia u Italiji.[2]

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Igrao je na poziciji krila, uz aut-liniju. Karijera mu je bila skromna po uspjesima, a njen veći dio proveo je u Triestini, Napoliju i Padovi. U 11 sezona odigrao je 287 utakmica u prvenstvu, postigavši 69 golova. Za reprezentaciju je odigrao samo jednu utakmicu.[3]

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Triestina[uredi | uredi izvor]

Kao trener je debitirao 1947. u Triestini, koju je odveo do iznenađujućeg drugog mjesta u prvenstvu, što je i danas najbolji rezultat u historiji kluba. Otišao je nekoliko godina kasnije zbog neslaganja s upravom. Godine 1951. kratko je bio trener Trevisa, a zatim se vratio u Triestinu.[3]

Padova[uredi | uredi izvor]

Godine 1953. potpisao je za klub iz Serie B, Padovu, koju je najprije spasio od ispadanja, a sljedeće sezone uveo u Serie A. Njegov period u Serie A s Padovom još se pamti kao najuspješniji u historiji kluba; uprkos tome što je Padova bila "mala ekipa", osvojila je treće mjesto u sezoni 1957/58.[3]

Milan, Torino i Fiorentina[uredi | uredi izvor]

Godine 1961. postavljen je za trenera Milana, čime je počeo jedan od najuspješnijih perioda rossonera. Dvije godine kasnije osvojeno je prvenstvo i Kup evropskih šampiona. Zatim je prešao u Torino, s kojim je ostvario najbolje rezultate tog kluba još od nestanka sa scene Grande Torina krajem 1940-ih. Godine 1967. vratio se u Milan, s kojim je odmah osvojio prvenstvo i Kup pobjednika kupova.[2][3]

Nakon što je osvojio još jedan Kup evropskih šampiona, Interkontinentalni kup, Italijanski kup i još jedan Kup pobjednika kupova, Rocco je 1973. otišao iz Milana. Preuzeo je Fiorentinu, ali ju je vodio samo jednu sezonu, nakon koje je odlučio okončati karijeru. Ipak, 1977. imenovan je tehničkim direktorom Milana i pomoćnikom tadašnjeg trenera, Nilsa Liedholma. Rocco je Milanov trener s najdužim stažom u klubu. Vodio je Milan u 459 utakmica (323 kao glavni trener i 136 kao tehnički direktor).[2][3]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Preminuo je 20. februara 1979. u rodnom Trstu.[4] Dana 18. oktobra 1992. u tom gradu otvoren je novi stadion, nazvan po Roccu.[5]

Zvali su ga El Paròn, što znači "gazda" na tršćanskom dijalektu, a bio je popularan i zbog česte upotrebe upravo tog dijalekta.[2]

Trofeji i priznanja[uredi | uredi izvor]

Kao trener[uredi | uredi izvor]

AC Milan
Lično

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jamie Rainbow (4. 7. 2013). "The Greatest manager of all time". World Soccer. Pristupljeno 27. 2. 2016.
  2. ^ a b c d Andrea Schianchi (2. 11. 2014). "Nereo Rocco, l'inventore del catenaccio che diventò Paròn d'Europa". La Gazzetta dello Sport. Pristupljeno 27. 2. 2016. (it)
  3. ^ a b c d e "Nereo Rocco". Storie di Calcio. Pristupljeno 5. 11. 2015. (it)
  4. ^ "Quanto ci manca Rocco". La Gazzetta dello Sport. 20. 2. 2004. Pristupljeno 5. 11. 2015. (it)
  5. ^ "Stadio 'Nereo Rocco'". Sport, Comune di Trieste. 31. 1. 2014. Pristupljeno 5. 11. 2015. (it)
  6. ^ "BARESI, CAPELLO AND RIVERA ACCEPTED IN HALL OF FAME". acmilan.com. 26. 11. 2013. Pristupljeno 20. 4. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]