Javier Zanetti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Javier Zanetti
Zanetti 2014.
Lični podaci
Puno imeJavier Adelmar Zanetti
Datum rođenja (1973-08-10) 10. august 1973 (50 godina)
Mjesto rođenjaBuenos Aires, Argentina
Visina1.78 m
NadimakPupi, Il Trattore , Il Capitano
PozicijaDesni bek, zadnji vezni
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1992–1993.
1993–1995.
1995–2014.
Talleres
Banfield
Inter Milano
33 (1)
66 (4)
615 (12)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1994–2011. Argentina 143 (4)

Javier Adelmar Zanetti (španski izgovor: [ˈχaβ̞je̞ɾ saˈne̞ti]) bivši je argentinski nogometaš koji je veći dio karijere nastupao za milanski Inter. Zanetti je u tom timu bio od 1995, a kapiten je još od 1999. Igrač je s najviše nastupa u historiji argentinske reprezentacije.

Nakon završetka karijere postao je potpredsjednik Intera.

Rođen je u Buenos Airesu, u Argentini gdje je zaradio nadimak "Pupi", a po dolasku u Italiju, zbog nevjerovatnih fizičkih predispozicija, izdržljivosti i snage dobio je nadimak "Traktor".

U svojih 18 godina u Interu Zanetti je postao prava legenda tog tima i miljenik navijača, koji su ga prozvali "Il Capitano". Zanetti je bio poznat kao igrač koji može igrati na skoro svim pozicijama u timu, od odbrane do napada.

S Interom je Zanetti osvojio 4 uzastopne titule u Seriji A, a odigrao je preko 700 zvaničnih utakmica za ovaj klub. S preko 540 odigranih utakmica u Seriji A ima najviše utakmica od svih neitalijanskih igrača.

Za argentinsku reprezentaciju nastupio je na OI 1996 u Atlanti te na dva svjetska prvenstva, 1998. u Francuskoj i 2002. u Japanu i Južnoj Koreji.

Također je poznat i po dobrotvornom radu u rodnoj zemlji.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Rođen je u distriktu Dock Sud u lučkom dijelu Buenos Airesa od majke Violete Bonnazole. Paralelno sa školovanjem, Javier je radio s ocem kojem je pomagao u zidarstvu te dostavljao mlijeko za prodavnicu svog rođaka. U slobodno vrijeme bavio se svojom najvećom strašću, nogometom.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Talleres RE[uredi | uredi izvor]

Nakon što nije uspio zaigrati za omladinske selekcije Independientea, potpisao je za Talleres RE, koja je tada igrala u drugorazrednom nogometnom takmičenju u Argentini. U toj sezoni odigrao je 33 utakmice, te postigao jedan gol i nakon toga prešao u klub iz argentinske prve divizije, Banfield.

Banfield[uredi | uredi izvor]

20-godišnji Zanetti debitirao je za Banfield 12. septembra 1993. u domaćoj utakmici protiv River Platea. Prvi gol postigao je 17 dana kasnije protiv Newell's Old Boysa u utakmici koji je završen remijem 1-1. Odlični nastupi osigurali su mu poziv u reprezentaciju Argentine i reputaciju među navijačima Banfielda. Argentinski giganti River Plate i Boca Juniors željeli su dovesti u svoje redove perspektivnog igrača, ali je on odlučio ostati u svom klubu još jednu sezonu. Godine 1995, zajedno sa zemljakom Sebastianom Rambertom, prešao je u Inter, postavši prvi igrač koga je kupio tada novi predsjednik Intera Massimo Moratti.

Inter[uredi | uredi izvor]

Zanetti u dresu Intera.

Debitirao je za Inter 27. augusta 1995. protiv Vicenze u Milanu. Tokom boravka u klubu osvojio je 16 trofeja, od čega 15 s kapitenskom trakom - Kup UEFA 1998, u kojem je postigao drugi gol u finalu takmičenja; Coppa Italia 2005, 2006, 2010 i 2011, Supercoppa Italiana 2005, 2006, 2008 i 2010, Scudetto 2006, 2007, 2008, 2009, i 2010. te Ligu prvaka 2010. Iste godine postao je prvi neitalijanski igrač koji je bio kapiten italijanskog kluba koji je osvojio trostruku krunu (Scudetto, Coppa Italia i Liga prvaka).

Zanettijeve kvalitete su mu zaradile poštovanje na terenu i van njega. Nekada je kritikovan kao igrač koji ne priča mnogo na terenu, ali to nadoknađuje činjenicom da je jedan od najizdržljivijih i najstandardnijih igrača Intera. Kao takav, zaradio je kapitensku traku Intera nakon povlačenja legendarnog odbrambenog igrača Giuseppea Bergomija. Zanetti je igrač koji je zabilježio najviše nastupa za Inter, poslije upravo Bergomija koji ih je skupio 758. Za navijače milanskog kluba, Zanetti je jedan od najvećih igrača koji su ikad nosili dres crno-plavih i živuća legenda.

Prije 600. utakmice za klub tadašnji dokapiten Iván Córdoba uručio mu je poklon od kluba.[1]

Nakon dolaska Maicona na početku sezone 2006/07. Zanetti je premješten u sredinu terena. To mu je pomoglo i da prekine trogodišnju golgetersku sušu protiv Ascolija 5. novembra 2006. 27. septembra 2006. odigrao je 500. utakmicu za Inter protiv Bayerna iz Münchena[2], a 22. novembra 2006. zabilježio je 100. nastup u takmičenjima pod okriljem UEFA-e u utakmici protiv Sportinga.[3] Zanetti je proveo nevjerovatnih 12 godina bez crvenog kartona, dobivši prvi crveni karton u februaru 1999, a drugi u decembru 2011. protiv Udinesea. To su mu jedina dva crvena kartona u karijeri u Interu.

Zanetti 2011.

Zanetti je tokom boravka u Interu bio treniran od strane čak 19 trenera, što ga čini jedinim igračem s takvom statistikom. Zanetti se nadao da će ostati na nekoj drugoj funkciji u klubu nakon završetka igračke karijere. "Inter mi mnogo znači", rekao je Zanetti.

To je tim koji mi je otvorio vrata evropskog nogometa. Bio sam veoma mlad kada sam došao ovdje i mislim da nema mnogo timova koji bi imali toliko strpljenja i vjere u momka u ranim dvadesetim godinama kao što je to imao Inter. Uvijek sam bio zahvalan na tome. Iz nekog razloga uvijek sam se ovdje osjećao kao kod kuće i nikad nisam pomišljao na odlazak.[4]

Želja mu se ispunila nakon što je izabran za potpredsjednika ovog kluba.

Najveće uspjehe doživio je u vrijeme Joséa Mourinha. Sezona 2009-10 počela je sjajno za nerazzurre, a dominacija nad gradskim rivalom Milanom u milanskom derbiju, kad je Inter pobijedio 4-0, nagovijestila je odličnu sezonu. 24. oktobra 2009. izjednačio je rekord Giacinta Facchettija od 476 utakmica u Seriji A kad je zaigrao protiv Catanije u pobjedi 2-1. Također drži klupski rekord od 149 uzastopnih nastupa.[5]

Inter je pobjedio u finalu Lige prvaka 2010. protiv Bayerna 2-0, a to je Zanettiju bio 700. nastup. 19. januara 2011. Zanetti je prestigao legendu Intera, Giuseppea Bergomija, u nastupima u Seriji A kad je odigrao svoju 520. utakmicu. 11. maja 2011. odigrao je 1000. utakmicu, i to protiv Rome u kupu. 10. marta 2013. odigrao je i 600. utakmicu u Seriji A.[6]

29. aprila predsjednik Intera Erick Thohir objavio je da će se Zanetti povući na kraju sezone 2013/14. i postati potpredsjednik. Posljednja utakmica na San Siru bila mu je pobjeda nad Laziom 4-1 10. maja 2014. U toj utakmici nosio je specijalnu kapitensku traku na kojoj su bila ispisana imena svih igrača s kojima je zaigrao tokom karijere u Interu. Nakon utakmice je upriličena jako emotivna oproštajna ceremonija.

U junu 2014. Inter je povukao Zanettijev broj 4.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Debitirao je za reprezentaciju 16. novembra 1994. protiv Čilea pod selektorskom palicom Daniela Passarelle. Predstavljao je Argentinu na SP 1998. i 2002. Bio je dio tima koji je osvojio srebrnu medalju 1996. na Olimpijskim igrama u Atlanti.

Javier Zanetti u duelu s Cristianom Ronaldom.

Postigao je gol u osmini finala SP 1998. protiv Engleske na asistenciju Juana Sebastiana Verona. Argentina je poražena u četvrtfinalu od Holandije.

Godine 2002. učestvovao je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Pod selektorskom palicom Marcela Bielse Argentina je ispala već u grupnoj fazi takmičenja iako je pobijedila u prvoj utakmici.

100. utakmicu za reprezentaciju odigrao je 2005. na Kupu konfederacija u pobjedi protiv Meksika, a dobio je i nagradu za igrača utakmice.[7]

Iako je bio dio tima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, selektor Jose Pekerman nije ga pozvao na SP, što je izazvalo mnoge kontroverze u Argentini.[8] Umjesto njega poziv je dobio Lionel Scaloni.

Novi selektor Alfio Basile pozvao je Zanettija na prijateljsku utakmicu protiv Francuske 7. februara 2007. Igrao je sjajno i pomogao Javieru Savioli da postigne jedini gol na utakmici, što je Argentini donijelo prvu pobjedu pod vodstvom tadašnjeg selektora.[9] Iste godine bio je vicekapiten Argentine na Copa Americi, nakon što je učestvovao 1995, 1999. i 2004.

U aprilu 2007. dobio je nagradu "Giuseppe Prisco" u domovini[10], a nakon povlačenja Roberta Ayale dobio je kapitensku traku. U utakmici protiv Bolivije 17. novembra 2007. postao je igrač s najviše nastupa za Argentinu ikada.[11]

Iako je osvojio Ligu prvaka 2010, Zanetti nije dobio poziv na SP 2010. u Južnoafričkoj Republici, kao ni timski kolega Esteban Cambiasso.

20. augusta 2010. u utakmici protiv Španije dobio je priznanje od Argentinskog nogometnog saveza za svoju karijeru zajedno sa Gabrielom Batistutom, a čitav stadion, na kojem je bilo 48.000 ljudi, glasnim aplauzom pozdravio je legendarnog igrača.[12]

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

# Datum Stadion Protivnik Golovi Rezultat Takmičenje
1. 22. 6. 1995. Mendoza, Argentina Slovačka Slovačka 1–0 Pobjeda prijateljska
2. 14. 5. 1998. La Plata, Argentina Bosna i Hercegovina BiH 5–0 Pobjeda prijateljska
3. 30. 6. 1998. Saint-Étienne, Francuska Engleska Engleska 2–2 (4-3 p) Pobjeda SP 1998.
4. 8. 6. 2003. Osaka, Japan Japan Japan 4–1 Pobjeda prijateljska
5. 9. 10. 2004. Buenos Aires, Argentina Urugvaj Urugvaj 4–2 Pobjeda Kval. za SP 2006.

Svi zvanični nastupi[uredi | uredi izvor]

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Inter Milan

Individualni[uredi | uredi izvor]

Lični život[uredi | uredi izvor]

23. decembra 1999. oženio se Paulom De la Fuente u Argentini, nakon 7 godina zabavljanja. Upoznali su se kad je imao 19, a ona 14 godina. Žive blizu jezera Como i posjeduju restoran "El Gaucho" u Milanu. Danas Paula, kći univerzitetskog profesora, radi kao fotograf. 11. juna 2005. rodila je djevojčicu Sol. Javier je rekao: "Vrlo sam sretan što je ova djevojčica došla u moj život. To je divno iskustvo s mojom ženom. Moja kći imat će svu sreću koju zaslužuje." Zanettijevi imaju i dva sina, Ignacija (2008) i Tomasa (2012).

Na konferenciji za novinare.

Zanetti je posvećeni katolik i prijatelj sa holandskim nogometašem Wesleyem Sneijderom, koga je uvjerio da se preobrati u katoličanstvo.[16] Nakon što je papa Franjo izabran, Zanetti nije krio oduševljenje:

Moram priznati da je ovo što trenutno osjećam nevjerovatno oduševljenje za sve nas Argentince. Ne znam ga lično, ali to je papa koji je živio u Buenos Airesu, veoma skroman i uvijek je bio blizu ljudima. Vjera je vrlo važna u svijetu i zato smo bliski. Imao sam sreću da upoznam papu Ratzingera, a sad se nadam da ću upoznati i novog papu, što bi bilo uzbudljivo i za mene i za moju porodicu. Želim mu sve najbolje i, ponovo, ovo je odličan osjećaj za sve nas Argentince.[17]

Zanettijev stariji brat Sergio također je bio nogometaš.

Godine 2007. sarađivao je s italijanskom pjevačicom Minom u španskoj obradi pjesme "Parole, parole".

U maju 2012. pojavio se zajedno sa suigračem Angelom Palombom u jednoj emisiji u Indoneziji, u kojoj je izveo pjesmu Erosa Ramazzottija "Più bella cosa".[18]

Dobrotvorni rad[uredi | uredi izvor]

Zanetti je ambasador FIFA-e u SOS Dječijem selu u Argentini.[19]

Fondacija PUPI[uredi | uredi izvor]

Pokazao je društveno osvješćenje u ekonomskoj krizi koja je pogodila Argentinu 2001. otjeravši milione ljudi u siromaštvo. Tada je sa ženom Paulom osnovao fondaciju PUPI za društvenu integraciju siromašne djece.[20] Cilj organizacije je da pomogne djeci koja su ostala siromašna nakon krize pružajući im mogućnost obrazovanja, kao i brigu za njihovu ishranu.

Kad pogledam unazad u djetinjstvo, sjetim se raznih scena, i dobrih, i loših. Imao sam teško djetinjstvo i iako trenutno ne živim u svojoj državi, svjestan sam užasavajućeg stanja u kojem se nalaze naša najsiromašnija djeca. Uvijek sam vjerovao da naša javna djela moraju odražavati našu društvenu odgovornost.

Leoni di Potrero[uredi | uredi izvor]

Zanetti je zajedno sa sunarodnjakom i suigračem Estebanom Cambiassom osnovao dobrotvornu organizaciju da pomogne djeci u razvoju sa društvenom izolacijom i drugim poteškoćama.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Inter and Zanetti: 600 times together". Arhivirano s originala, 19. 8. 2012. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  2. ^ "Zanetti completes 500 matches with Inter". Arhivirano s originala, 10. 5. 2010. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  3. ^ "tactical Formations". Football-Lineups.com. Pristupljeno 17. 1. 2007.[mrtav link]
  4. ^ "No place like home". UEFA. 17. 11. 2006. Arhivirano s originala, 14. 12. 2007. Pristupljeno 30. 8. 2007.
  5. ^ "South American Dispatch: Javier Zanetti Tempted Home From Italy By Banfield". goal.com. 16. 12. 2009. Arhivirano s originala, 18. 12. 2009. Pristupljeno 18. 12. 2009.
  6. ^ "Zanetti: 'My 600th Inter game'". Football Italia. 10. 3. 2013.
  7. ^ "Centurion Zanetti celebrates in style". FIFA. 26. 6. 2005. Arhivirano s originala, 1. 10. 2007. Pristupljeno 26. 6. 2007.
  8. ^ "World Cup snub for Zanetti". Skysports.com. 15. 5. 2006. Pristupljeno 11. 7. 2007.[mrtav link]
  9. ^ "Saviola sinks Les Bleus in Paris" – Yahoo sports.
  10. ^ ""Premio Prisco: i vincitori della V edizione"". Arhivirano s originala, 18. 10. 2013. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  11. ^ "No stopping record-breaker Zanetti" – UEFA.
  12. ^ "Argentina: Batistuta and Zanetti, winning at home for their respective records | Soccer News -Soccer Team – Soccer player | Football News @ Goaledor.Com". Arhivirano s originala, 11. 7. 2011. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  13. ^ "Legaseriea.it – Javier Zanetti's Serie A statistics". Arhivirano s originala, 8. 3. 2014. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  14. ^ "Pelé names his top 100 players". Skysports.com. 4. 3. 2004. Arhivirano s originala, 29. 9. 2007. Pristupljeno 11. 7. 2007.
  15. ^ http://www1.en.uefa.com/fanzone/teamoftheyear/index.html Arhivirano 16. 1. 2010. na Wayback Machine FIFA team of the Year 2009
  16. ^ "Dutch soccer player who scored winning goal against Brazil is Catholic convert :: Catholic News Agency (CNA)". Arhivirano s originala, 20. 9. 2013. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  17. ^ "Inter happy Pope prays with Francesco". www.inter.it. 13. 3. 2013. Arhivirano s originala, 17. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.
  18. ^ "Watch Javier Zanetti singing on Indonesian Idol". inside World Soccer. 27. 5. 2012. Arhivirano s originala, 20. 6. 2013. Pristupljeno 9. 6. 2013.
  19. ^ "J.ZANETTI NEW FIFA AMBASSADOR FOR SOS". Inter.it. 4. 5. 2006. Arhivirano s originala, 30. 9. 2007. Pristupljeno 7. 6. 2007.
  20. ^ Fundación PUPI
  21. ^ "Cambiasso, Zanetti: "Only Inter counts"". Inter.it. 14. 9. 2007. Arhivirano s originala, 13. 11. 2007. Pristupljeno 10. 10. 2007.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]