Azijska nogometna konfederacija

Koordinate: 3°03′24″N 101°40′24″E / 3.0567417°N 101.6733822°E / 3.0567417; 101.6733822
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Azijska nogometna konfederacija
Asian Football Confederation
Logo AFC-a
Karta AFC-a
SkraćenicaAFC
Datum osnivanja7. maj 1954; prije 69 godina (1954-05-07)
VrstaSportska organizacija
Glavno sjedišteKuala Lumpur, Malezija
3°03′24″N 101°40′24″E / 3.0567417°N 101.6733822°E / 3.0567417; 101.6733822
Područje utjecajaAzija[a]
Članstvo47 članica
Jezikengleski i arapski[1]
Generalni sekretarMalezija Datuk Seri Windsor John[2][3]
PredsjednikBahrein Salman bin Ibrahim Al Khalifa
Potpredsjednici
Vidi spisak
Subregije
Glavni organFIFA
Veb-sajtthe-afc.com
FIFA-ine konfederacije
AFC, CAF, CONCACAF
CONMEBOL, OFC, UEFA

Azijska nogometna konfederacija (engleski: Asian Football Confederation; AFC) jest upravno tijelo saveza u nogometu, nogometu na pijesku i futsalu na teritoriji Azije.[a] Osnovana je 7. maja 1954. i trenutno ima 47 država članica. AFC predstavlja državne nogometne saveze Azije, održava azijska takmičenja klubova i državnih reprezentacija, kontroliše novčane nagrade, pravila i medijska prava tih takmičenja. AFC je jedna od šest nogometnih konfederacija FIFA-e.

Trenutni predsjednik je Salman Bin Ibrahim Al-Khalifa iz Bahreina,[4] a generalni sekretar je Datuk Seri Windsor John iz Malezije.[2][3]

O konfederaciji[uredi | uredi izvor]

Historija[uredi | uredi izvor]

AFC je osnovan 7. maja 1954. u Manili, Filipini, na marginama drugog azijskih igara. Dvanaest članova osnivača bili su: Afganistan, Burma (Mjanmar), Kineski Taipei (Tajvan), Hong Kong, Indija, Indonezija, Japan, Južna Koreja, Pakistan, Filipini, Singapur i Vijetnam. Glavno sjedište se nalazi u Kuala Lumpuru, Malezija.

Azijska ženska nogometna konfederacija (Asian Ladies Football Confederation; ALFC) bila je dio AFC-a koji je upravljao nogometom za žene u Aziji. Grupa je nezavisno osnovana u aprilu 1968. na sastanku koji je uključivao Tajvan, Hong Kong, Maleziju i Singapur. Osamnaest godina kasnije, 1986, ALFC se spojio sa AFC-om, te od tada AFC direktno vodi i sva nogometna takmičenja za žene.[5]

Danas[uredi | uredi izvor]

Trenutno ima 47 država članica, koje se uglavnom nalaze na azijskom kontinentu.[a] Sve transkontinentalne zemlje sa teritorijom na dva kontinenta, Evropi i Aziji, su članovi UEFA-e (Azerbejdžan, Armenija, Gruzija, Kazahstan, Rusija i Turska). Izrael je također član UEFA-e, iako je u potpunosti u Aziji. S druge strane, AFC članice iz Okeanije su Australija, koja je bila osnivač Nogometne konfederacije Okeanije (OFC), Guam i Sjeverna Marijanska ostrva, koji teritorijalno pripadaju Sjedinjenim Američkim Državama.

AFC svake četiri godine organizira Azijski kup, takmičenje nacionalnih timova iz Azije, kao i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Također organizira i kvalifikacije za Olimpijske igre i dva nivoa godišnjih međunarodnih klupskih natjecanja. Najprestižniji (najstarije tekuće AFC klupsko natjecanje) je turnir AFC Liga prvaka, na osnovu UEFA-ine Lige prvaka, formiran 2002/03. spajanjem Azijskog pobjednika kupa i Azijskog kupa pobjednika kupova.[6]

Bivše članice[uredi | uredi izvor]

Bivše države članice AFC-a su: Novi Zeland (1964[7]), Južni Jemen (1972-1990[8]), Kazahstan (1993-2002) i Izrael (1954-1974). Novi Zeland je osnovao Nogometnu konfederaciju Okeanije (OFC) 1966, Južni Jemen se 1990. ujedinio sa Sjevernim Jemenom, a Kazahstan je prešao u UEFA-u nakon što su stekli uslove. Izrael je bio izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (pošto su sve muslimanske i arapske zemlje odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova.[9][10] Kasnije je postao punopravni član UEFA-e 1994.

Menadžment[uredi | uredi izvor]

Glavno sjedište AFC-a u Kuala Lumpuru, Malezija.
Pozicija Ime Zona Mandat
Predsjednik AFC-a[4] Bahrein Salman Bin Ibrahim Al-Khalifa WAFF od 2013.
Viši potpredsjednik FIFA-e[4] od 2018.
Generalni sekretar[2][3] Malezija Datuk Seri Windsor John AFF od 2015.
Članovi Vijeća FIFA-e[4] Japan Kohzo Tashima EAFF od 2023.
Malezija Datuk Haji Hamidin bin Haji Mohd Amin AFF
Laos Kanya Keomany
Filipini Mariano Araneta
Katar Hamad bin Khalifa Al Thani WAFF
Saudijska Arabija Yasser Al Misehal
Potpredsjednici AFC-a[4] Mongolija Ganbaatar Amgalanbaatar EAFF od 2023.
Liban Hachem Haidar WAFF
Iran Mehdi Taj CAFA
Butan Ugen Tsechup SAFF
Mjanmar Zaw Zaw AFF
Članovi izvršnog

odbora AFC-a[4]

Kuvajt Abdullah Ahmed Alshaheen Alrabeea WAFF od 2023.
Ujedinjeni Arapski Emirati Abdullah Nasser Aljneibi
Maldivi Bassam Adeel Jaleel SAFF
Nepal Pankaj Bikram Nembang
Australija Chris Nikou AFF
Tajland Somyot Poompanmoung
Uzbekistan Ravshan Irmatov CAFA
Hong Kong Eric Fok Kai Shan EAFF
Indija Shaji Prabhakaran SAFF
Članice ženskog

izvršnog odbora AFC-a[4]

Sjeverna Koreja Han Un-gyong (EAFF) EAFF od 2023.
Palestina (država) Susan Riyad Abdelrahim Alshalabi (WAFF) WAFF
Upražnjeno (CAFA)
Bangladeš Mahfuza Akhter Kiron (SAFF) SAFF od 2023.
Laos Kanya Keomany (AFF)[b] AFF

Članstvo[uredi | uredi izvor]

  Zapadnoazijska nogometna federacija
  Srednjoazijski nogometni savez
  Južnoazijska nogometna federacija
  Istočnoazijska nogometna federacija
  Nogometna federacija ASEAN-a

AFC ima 47 država članica podijeljenih u 5 regija.

Kod Savez Osnovan FIFA

članstvo

AFC

članstvo

MOK

članstvo

Istočnoazijska nogometna federacija (EAFF) (10)
CHN  Kina 1924. 1931. 1974. Da
TPE  Kineski Taipei [i][ii] 1936. 1954. 1954. Da
GUM  Guam 1975. 1996. 1991. Da [iii]
HKG  Hong Kong 1914. 1954. 1954. Da
JPN  Japan 1921. 1921. Da
PRK  Sjeverna Koreja 1945. 1958. 1974. Da
KOR  Južna Koreja 1928. 1948. 1954. Da
MAC  Makao 1939. 1978. 1978. Ne [iv]
MNG  Mongolija 1959. 1998. 1993. Da
NMI  Sjeverna Marijanska ostrva 2005. N/D 2020. Ne [v]
Zapadnoazijska nogometna federacija (WAFF) (12)
BHR  Bahrein 1957. 1968. 1957. Da
IRQ  Irak 1948. 1950. 1970. Da
YEM  Jemen 1962. 1980. 1980. Da
JOR  Jordan 1949. 1956. 1975. Da
QAT  Katar 1960. 1963. 1967. Da
KUW  Kuvajt 1952. 1964. 1964. Da
LBN  Liban 1933. 1936. 1964. Da
OMA  Oman 1978. 1978. 1980. Da
PLE  Palestina 1998. 1998. 1998. Da
KSA  Saudijska Arabija 1956. 1956. 1972. Da
SYR  Sirija 1936. 1937. 1970. Da
UAE  Ujedinjeni Arapski Emirati 1971. 1974. 1974. Da
Srednjoazijski nogometni savez (CAFA) (6)
AFG  Afganistan [vi] 1933. 1948. 1954. Da
IRN  Iran [vii] 1920. Da
KGZ  Kirgistan 1946. 1994. 1994. Da
TJK  Tadžikistan 1936. Da
TKM  Turkmenistan 1992. Da
UZB  Uzbekistan 1946. Da
Južnoazijska nogometna federacija (SAFF) (7)
BAN  Bangladeš 1972. 1976. 1974. Da
BHU  Butan 1983. 2000. 1993. Da
IND  Indija [viii] 1937. 1948. 1954. Da
MDV  Maldivi 1982. 1986. 1986. Da
NEP    Nepal 1951. 1972. 1954. Da
PAK  Pakistan 1947. 1948. 1954. Da
SRI  Šri Lanka 1939. 1952. 1954. Da
Nogometna federacija ASEAN-a (AFF) (12)
AUS  Australija [ix] 1961. 1963. 2006. Da [iii]
BRU  Brunej 1952. 1969. 1970. Da
PHI  Filipini 1907. 1930. 1954. Da
IDN  Indonezija 1930. 1952. Da
TLS  Istočni Timor 2002. 2005. 2002. Da
CAM  Kambodža 1933. 1954. 1954. Da
LAO  Laos 1951. 1952. 1968. Da
MAS  Malezija 1926. 1954. 1954. Da
MYA  Mjanmar 1947. 1952. Da
SGP  Singapur 1892. Da
THA  Tajland 1916. 1925. Da
VIE  Vijetnam 1960. 1964. 1964. Da

Bivše članice[uredi | uredi izvor]

Kod Savez Osnovan FIFA

članstvo

AFC

članstvo

Razlog
ISR  Izrael 1928. 1929. 1954 - 1974. Izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (pošto su sve muslimanske i arapske zemlje odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova.[9][10] Kasnije je postao punopravni član UEFA-e 1994.
NZL  Novi Zeland 1891. 1948. 1964. Član-osnivač OFC-a 1966.
YMD  Južni Jemen 1940. 1967. 1972 - 1990. Pridružio se Sjevernom Jemenu kao Jemen.
KAZ  Kazahstan 1914. 1994. 1993 - 2002. Pridružio se UEFA-i 2002.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tajvan, zvanično Republika Kina, takmiči se pod nazivom "Kineski Taipei".
  2. ^ Bivši član OFC-a (1976–1982).
  3. ^ a b Država ili teritorija Okeanije je članica Nacionalnih olimpijskih komiteta Okeanije, a ne Olimpijskog vijeća Azije.
  4. ^ Sportski i olimpijski komitet Makaa je član Olimpijskog vijeća Azije, ali ne i Međunarodnog olimpijskog komiteta.
  5. ^ Dio Olimpijskog komiteta SAD-a.
  6. ^ Afganistan se pridružio SAFF-u 2005, ali ga je napustio 2015. zbog osnivanja Srednjoazijskog nogometnog saveza (CAFA).
  7. ^ Iran je napustio federaciju 10. juna 2014. nastankom Srednjoazijskog nogometnog saveza.
  8. ^ Indija, potpisom memoranduma o razumijevanju sa CAFA-om, dobila je mogućnost učešća na turnirima u srednjoj Aziji.
  9. ^ Osnivač i bivši član OFC-a (1966–1972, 1978–2006).[11]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

AFC Liga prvaka[uredi | uredi izvor]

Tokom AFC Lige prvaka 2020, Nogometni savez Irana primio je pismo od AFC-a 17. januara 2020. u kojem se najavljuje da timovima iz Irana neće biti dozvoljeno da budu domaćini svojih domaćih utakmica u svojoj zemlji zbog sigurnosnih razloga.[12][13] Četiri tima AFC Lige prvaka iz Irana objavila su dan kasnije da će se povući s turnira ako se zabrana ne poništi..[14][15] AFC je 23. januara 2020. objavio da će se sve utakmice grupne faze, koje su timovi iz Irana trebali biti domaćini, na dan utakmice biti zamijenjene odgovarajućim gostujućim utakmicama kako bi se ostavilo vremena za ponovnu procjenu sigurnosnih problema u zemlji.[16][17][18]

Hakeem al-Araibi[uredi | uredi izvor]

Hakeema al-Araibija, bahreinskog nogometaša, koji je postao politička izbjeglica u Australiji, uhapsila je tajlandska policija dok je bio na medenom mjesecu na Tajlandu u novembru 2018. Suočio se s optužbama za izručenje od strane bahreinske vlade zbog optužbi za njegovu umiješanost u pobunu u Bahreinu 2011. koju je potaknuo napad na policijsku stanicu. Kako Tajland nije potpisao Konvenciju o statusu izbjeglica, a zbog ekonomskog interesa sa Bahreinom i vladajućim predsjednikom AFC-a Salman bin Ibrahim Al Khalifa, članom kraljevske porodice Bahreina, strahovalo se da bi se AFC mogao postaviti kao krivac za deportaciju, te je to izazvala veliko međunarodnu negodovanje. Australija i FIFA su na kraju intervenisale i tajlandski zvaničnici su pustili Hakeema u februaru 2019.[19][20]

Bojkot Izraela od strane muslimanskih i arapskih zemalja[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Nogometna reprezentacija Izraela § Bojkot od strane muslimanskih i arapskih zemalja

AFC azijski kup obilježen je primjerima političkog uplitanja. Izrael je izbačen iz AFC-a 1974, kao rezultat prijedloga Kuvajta (uz podršku muslimanskih i arapskih zemalja, koje su odbile igrati protiv njega), koji je usvojen sa 17 za, 13 protiv i 6 suzdržanih glasova,[9][10] te se morao takmiči u OFC-u (Okeanija) sve dok mu nije bilo odobreno članstvo u UEFA-i (Evropa) 1990.[21]

Rivalstvo Irana i Saudijske Arabije[uredi | uredi izvor]

Slučajevi postoje i na drugim AFC turnirima poput onog između Saudijske Arabije i Irana. Nakon napada na saudijska diplomatska predstavništva u Iranu 2016, Saudijska Arabija je odbila igrati utakmice protiv Irana, te zaprijetila da će se povući ako AFC odbije ju slijediti, te se to proširilo i na međunarodni nivo.[22]

Kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Tenzije između dvije Koreje tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. dovele su do toga da je Sjeverna Koreja odbila da ugosti južnokorejsku reprezentaciju i da istakne južnokorejsku zastavu i odsvira njihovu nacionalnu himnu. Kao rezultat toga, domaće utakmice Sjeverne Koreje premještene su u Šangaj.[23]

Tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, Sjeverna Koreja je nevoljko pristala da ugosti reprezentaciju Južne Koreje u Pjongjangu, što je prvi put da je Sjeverna Koreja ugostila Južnu Koreju kod kuće u nekom takmičarskom meču. Vlada Sjeverne Koreje zabranila je navijačima ulazak na stadion. Utakmica je završila neriješenim rezultatom, a što se tiče kontroverzi, Južna Koreja je odlučila povući kandidaturu za Svjetsko prvenstvo za žene 2023, te optužila Sjevernu Koreju za političko miješanje u sport. AFC je optužen da je učinio malo u vezi sa tim slučajem, što je dovelo do toga da AFC donese odluku da finale Azijskog kupa 2019. neće biti domaćin Sjeverna Koreja.[24]

Dana 9. marta 2020, FIFA je u saopćenju objavila da se utakmice azijskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022, koje su bile zakazane za mart i juni, odgađaju za kasniji termin. Odluka je donesena zbog širenja SARS-CoV-2.[25] Dana 12. augusta 2020, FIFA i AFC su zajednički odlučile da će predstojeće kvalifikacione utakmice za FIFA Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru i AFC Azijski kup 2023.u Kini, koje su prvobitno bile planirane da se održe za vrijeme međunarodnih utakmica u oktobru i novembru 2020, pomjeriti na 2021.[26]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Također uključuje neke države/teritorije u Okeaniji kao što su Australija, Guam i Sjeverna Marijanska ostrva.
  2. ^ Članica Vijeća FIFA-e i ženskog izvršnog odbora AFC-a iz AFF zone.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "AFC STATUTES Edition 2017" (PDF). AFC. 8. 5. 2017. Arhivirano s originala (PDF), 27. 12. 2017. Pristupljeno 15. 1. 2018.
  2. ^ a b c "AFC GENERAL SECRETARY: DATO' WINDSOR JOHN". Arabian Football Confederation. Arhivirano s originala, 2. 11. 2019. Pristupljeno 4. 2. 2019.
  3. ^ a b c Kewdiepie (3. 12. 2015). "Prime choice to lead FIFA". The Star. Arhivirano s originala, 25. 12. 2018. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  4. ^ a b c d e f g "AFC Executive Committee and Asia's FIFA Council members confirmed". the-AFC (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 11. 2023.
  5. ^ "Football (Soccer) − Asian Football Confederation". Asian Sports Net. Arhivirano s originala, 3. 4. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  6. ^ "All Competitions". the-AFC (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 11. 2023.
  7. ^ "AFC TELLS INDONESIA: PAY OR BE SACKED". The Straits Times. 28. 8. 1964. Arhivirano s originala, 27. 5. 2015. Pristupljeno 8. 12. 2014.
  8. ^ "Arabia and Yemen are new members". The Straits Times. 28. 7. 1972. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 10. 5. 2020.
  9. ^ a b c "Aust-Asian bid fails". The Sydney Morning Herald. 16. 9. 1974. str. 11. Arhivirano s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 10. 7. 2014.
  10. ^ a b c Montague, James (27. 2. 2008). "Time is right for Israel to return to its Asian roots". The Guardian. London. Arhivirano s originala, 23. 10. 2017. Pristupljeno 9. 5. 2022.
  11. ^ "Oceania Football Confederation – Content". Oceania Football Confederation. 6. 10. 2009. Arhivirano s originala, 3. 3. 2009. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  12. ^ "اطلاعیه روابط عمومی". Football Federation Islamic Republic of Iran. 17. 1. 2020. Arhivirano s originala, 13. 9. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  13. ^ "Another blow to Iranian sport as AFC ban country from hosting Champions League football". Inside The Games. 17. 1. 2020. Arhivirano s originala, 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  14. ^ "Iranian football teams stand against AFC's decision". Tehran Times. 18. 1. 2020. Arhivirano s originala, 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  15. ^ "Iran: 'Clubs to quit AFC Champions League over home game ban'". BBC Sport. 18. 1. 2020. Arhivirano s originala, 20. 1. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  16. ^ "AFC Statement". AFC. 23. 1. 2020. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  17. ^ "Iran: Clubs back down on Asian champions League boycott". BBC Sport. 23. 1. 2020. Arhivirano s originala, 3. 10. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  18. ^ "AFC Statement on AFC Champions League Group Stage matches". AFC. 29. 1. 2019. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 3. 3. 2020.
  19. ^ "Why Hakeem al-Araibi matters". Bangkok Post.
  20. ^ "YouTube". YouTube. Arhivirano s originala, 22. 7. 2019. Pristupljeno 21. 2. 2020.
  21. ^ Conor Heffernan (20. 11. 2014). "The Controversial Case of Israel & International Football". punditarena.com. Pundit Arena. Arhivirano s originala, 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018.
  22. ^ "Saudi-Iranian Tension Extends To Sports – Saudi Arabian Football Federation Announces: We Will Not Play In Iran". memri.org. The Middle East Media Research Institute. 6. 1. 2016. Arhivirano s originala, 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018.
  23. ^ Mark Ledsom (7. 3. 2008). "Koreas match moved to Shanghai after anthem row". Reuters. Arhivirano s originala, 29. 7. 2018. Pristupljeno 29. 7. 2018.
  24. ^ "AFC Cup 2019: North Korea and Lebanon's Top Moment — BabaGol". 3. 11. 2019. Arhivirano s originala, 26. 2. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2020.
  25. ^ "Asian FIFA World Cup 2022 qualifiers postponed". Arhivirano s originala, 9. 3. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2020.
  26. ^ "Update on upcoming FIFA World Cup Qualifiers in Asia". AFC. 12. 8. 2020. Arhivirano s originala, 24. 11. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Azijska_nogometna_konfederacija&oldid=3554362"