Idi na sadržaj

Raúl González

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Raúl González
Lični podaci
Puno imeRaúl González Blanco
Datum rođenja27. juni 1977.
Mjesto rođenjaMadrid, Španija
Visina180
PozicijaNapadač
Datum i mjesto debija29. 10. 1994.
Omladinski pogoni
1987–1990.
1990–1992.
1992–1994.
San Cristóbal
Atlético Madrid
Real Madrid
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1994. Real Madrid C 7 (16)
1994. Real Madrid B 1 (0)
1994–2010. Real Madrid 550 (228)
2010–2012. Schalke 04 66 (28)
2012–2014. Al Sadd 39 (11)
2014–2015. New York Cosmos 28 (8)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1994. Španija U-18 2 (4)
1995. Španija U-20 5 (3)
1995–1996. Španija U-21 9 (8)
1996. Španija U-23 4 (2)
1996–2006. Španija 102 (44)
Trenirani timovi
2019–2025.Real Madrid Castilla
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 9. 7. 2026.

Raúl González Blanco, poznatiji jednostavno kao Raúl, nekadašnji je španski nogometaš. Igrao je na poziciji napadača. Najveći dio karijere proveo je u madridskom Realu, čiji je rekorder po broju nastupa, a dugo je bio i najbolji strijelac kluba u historiji. Triput je osvojio UEFA-inu Ligu prvaka i peti je strijelac tog takmičenja u historiji sa 71 golom. Napustio je Real 25. jula 2010. postigavši 323 gola u 741 utakmici (u svim takmičenjima).[1][2][3]

Klupska karijera

[uredi | uredi izvor]

Omladinske godine

[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u malom lokalnom klubu San Cristóbal de los Ángeles (južno predgrađe Madrida). Tu su ga uočili skauti Atlética i doveli ga u svoje redove. S njima je Raúl osvojio kadetsko prvenstvo Španije. Nakon što je predsjednik kluba Jesús Gil zbog rezanja troškova donio odluku da se zatvori Atléticova omladinska akademija, Raúl je prešao u kadete Reala. Naredne sezone prebačen je u Omladinski C tim, iz kojeg je dalje napredovao u Omladinski B i Omladinski A tim.

Real Madrid

[uredi | uredi izvor]
Raúl u El Clásicu 2007.

Profesionalnu karijeru počeo je u sezoni 1994/1995, u Real Madridu C. Tu je u samo 7 utakmica postigao 13 golova, pa ga je tadašnji trener Reala Jorge Valdano odmah prebacio u prvi tim, u kojem je zamijenio legendarnog Butragueña. Sa 17 godina i 124 dana postao je najmlađi igrač prvog Realovog tima u historiji (ovaj je rekord kasnije srušio Alberto Rivera krajem iste sezone), a 29. oktobra 1994. na gostovanju kod Reala Zaragoze asistirao je za gol Ivánu Zamoranu, impresioniravši svestranom igrom i najavivši Butragueñov odlazak iz kluba. Već sljedeće sedmice, u debiju pred domaćom publikom, postigao je svoj prvi seniorski gol u svojoj drugoj profesionalnoj utakmici, i to upravo protiv Atlética, u ljutom gradskom derbiju. Ustalivši se u prvom timu u svojoj prvoj sezoni u klubu, pomogao je Realu da osvoji prvenstvo Španije te sezone.

S Realom je osvojio i prvenstva u sezonama 1996/97 (postigavši 21 gol), 2000/01 (24 gola) i 2002/03 (16 golova; u jednom dijelu ove sezone nije nastupao zbog oporavka od upale slijepog crijeva). U periodu od 1998. do 2002. Raúl je s Realom osvojio i 3 trofeja Lige prvaka (1998, 2000, 2002). Većinu ovog vremena Raúl je u napadu odlično sarađivao s Fernandom Morientesom (kasnije i s Ronaldom). Preuzeo je kapitensku traku 2003. nakon što je iz kluba otišao Fernando Hierro i nosio ju je sve do prelaska u Schalke. Iako je nastupio u 2 finala Kupa kralja (2002, kad je bio i strijelac, te 2004), nikad nije podigao taj trofej.

Raúl u utakmici Lige prvaka protiv Zenita iz St. Peterburga

Postao je prvi igrač s 50 golova u Ligi prvaka kad je 28. septembra 2005. bio strijelac u pobjedi 2-1 protiv Olympiacosa.[4] Osim toga, prvi je igrač koji je bio strijelac u dva finala Lige prvaka (protiv Valencije na Stade de Franceu 2000. i protiv Bayera iz Leverkusena na Hampden Parku 2002). Kasnije su istu stvar uspjeli postići Samuel Eto'o (protiv Arsenala 2006. i protiv Manchester Uniteda 2009) i Messi (također 2009. i 2011. protiv istog kluba).

Raúl se odlikuje po tome što nikad nije dobio crveni karton; štaviše, u prvih 13 sezona dobio je samo 19 žutih.[5] 11. novembra 2008. postigao je svoj 300. gol u Realovom dresu (u svim takmičenjima) het-trikom u Kupu kralja protiv Real Unióna (Real Madrid je dobio utakmicu 4-3, ali je Real Unión ukupnim rezultatom 6-6 ipak prošao dalje zbog više golova u gostima).[6] Ukupno je za Real postigao 323 gola, srušivši dugogodišnji klupski rekord od 227 (koji je držao Alfredo di Stéfano) golom iz voleja protiv Sportinga iz Gijóna 15. februara 2009. Također je najbolji strijelac od aktivnih igrača u historiji La Lige sa 228 golova i nalazi se na 4. mjestu vječne liste strijelaca (ispred njega su samo Messi, Telmo Zarra i Hugo Sánchez).

Godine 2008. Raúlu i njegovom dugogodišnjem saigraču, Ikeru Casillasu, dodijeljeni su "doživotni" ugovori s Realom (čiji su uvjeti određivali da će svake godine biti obnavljani dokle god njih dvojica odigraju svaki po 30 utakmica u sezoni).[7] Raúl se 23. septembra 2009. izjednačio po broju nastupa za Real u La Ligi s još jednom Realovom legendom, Manuelom Sanchísom (523)[8]; na kraju je došao do brojke od 550 utakmica u Realovom dresu, a po broju nastupa u La Ligi na šestom je mjestu.[9]

Raúl u svom posljednjem nastupu za Real Madrid protiv Reala Zaragoze

Posljednji kontakt s loptom u Realovom dresu prije nego što ga je povreda udaljila s terena do kraja te sezone bio je 24. aprila 2010. kad je postigao vodeći gol u pobjedi 1-2 protiv Reala Zaragoze, na istom stadionu na kojem je prije 16 godina debitirao u španskom prvenstvu. Gol je pao u 50. minuti nakon što je Raúl, koji je i sam u 15. minuti zamijenio Rafaela van der Vaarta, signalizirao da ne može odigrati utakmicu do kraja i već se pripremao da umjesto njega uđe Benzema. No, samo minutu prije te izmjene Real je krenuo u kontranapad. Iako se Raúl više "vukao" po terenu nego što je trčao, dovukao se u šesnaesterac i ugurao loptu u mrežu nakon asistencije Cristiana Ronalda.[10]

Nakon što je ostatak sezone proveo oporavljajući se od ove povrede, Real je 25. jula 2010. potvrdio da će Raúl napustiti klub, dan nakon što je Guti potvrdio da i on odlazi iz Reala nakon 15 godina.[2] Iako je novi Realov trener José Mourinho želio da Raúl ostane, sam Raúl nije želio provesti narednu sezonu kao Mourinhov treći ili četvrti izbor za napadača i mislio je da je bolje da ode iz Reala jer je još mogao pružiti dobre igre u drugom klubu.[2]

Schalke 04

[uredi | uredi izvor]
Raúl u Schalkeovom dresu

Raúl je 28. jula 2010. potpisao dvogodišnji ugovor sa Schalkeom, čiji je trener Magath pozdravio transfer, izjavivši za klupsku web-stranicu: "To je velika vijest za Schalke 04; zadovoljan sam što smo uspjeli dovesti takvog izvrsnog igrača i napadača svjetske klase u Schalke i Bundesligu."[11] Prvi gol za novi klub postigao je već u svojoj prvoj utakmici 1. augusta 2010. u pobjedi 3-1 u finalu njemačkog LIGA total! Cupa protiv Bayerna. Naredne sedmice, tačnije, 7. augusta, Raúl je imao službeni debi, i to u njemačkom Superkupu, također protiv Bayerna, koji se ovog puta revanširao, pobijedivši 2-0. Bundesligaški debi imao je 21. augusta, u porazu 2-1 od HSV-a[12], a bundesligaški prvijenac postigao je 25. septembra u remiju 2-2 protiv Borussije iz Mönchengladbacha, i to izjednačujući gol u 87. minuti.[13] Nakon nešto mirnijeg starta vratio se u golgetersku formu 5. novembra sa dva gola u pobjedi 3-0 protiv St. Paulija, a 20. novembra postigao je svoj prvi bundesligaški het-trik u pobjedi 4-0 protiv Werdera iz Bremena. 18. decembra postigao je drugi het-trik u pobjedi 3-0 protiv Kölna.

Bio je strijelac još jednog ključnog gola u polufinalu Njemačkog kupa protiv Bayerna 2. marta 2011, kad je Schalke slavio 0-1 na Allianz Areni i tako se nakon šest godina pauze plasirao u finale, gdje ih je čekao drugoligaš MSV Duisburg. Raúl, koji nikad nije osvojio Kup kralja u Španiji, sa Schalkeom je konačno došao do pandanskog trofeja u Njemačkoj nakon uvjerljive pobjede u finalu od 5-0 na Olimpijskom stadionu u Berlinu, što je i njegov prvi trofej s novim klubom. Dva mjeseca nakon ovog trofeja stigao je još jedan, ovog puta u Superkupu protiv prvaka, Borussije iz Dortmunda.

Dana 22. oktobra 2010. postigao je dva gola protiv Hapoela iz Tel Aviva, čime se izjednačio na prvom mjestu liste strijelaca u evropskim takmičenjima s legendarnim Gerdom Müllerom, a rekord je srušio 15. februara 2011, postigavši ključni gol u gostima u osmini finala Lige prvaka protiv Valencije (1-1). U četvrtfinalu protiv milanskog Intera postigao je dva gola, po jedan u obje utakmice (2-5 na San Siru i 2-1 u Veltins-Areni). Tako je Schalke prvi put u svojoj historiji ušao u polufinale Lige prvaka, ali je u njemu bolji bio Manchester United (0-2 u Gelsenkirchenu i 4-1 na Old Traffordu). Dana 19. novembra 2011. prvi je put predvodio Schalke kao kapiten nakon što Höwedes nije mogao nastupiti zbog povrede. To je bila utakmica protiv Nürnberga, a Schalke je uvjerljivo slavio 4-0 (Raúl je bio strijelac za 2-0 i asistent za 4-0).

Zanimljivo, 17. decembra 2011, 13 mjeseci nakon što je protiv Werdera postigao svoj prvi bundesligaški het-trik, Raúl je postigao još jedan het-trik protiv istog kluba. Bio je strijelac prva tri gola u visokoj pobjedi 5-0[14], koja je Schalkeu osigurala treće mjesto prije zimske pauze.[15]

Dana 19. februara 2012. postigao je svoj 400. gol u karijeri (323 za Real, 44 za Španiju i 33 za Schalke, u tom trenutku).[16] Početkom aprila 2012. bio je strijelac u revanš-utakmici četvrfinala Evropske lige protiv Athletica iz Bilbaa, što mu je bio 77. gol u UEFA-inim takmičenjima.

Na konferenciji za štampu 19. aprila 2012. objavio je da napušta Schalke nakon što mu u junu istekne ugovor rekavši da mu "budućnost nije u Evropi".[17]

Al Sadd

[uredi | uredi izvor]

Dana 12. maja 2012. objavljeno je da je Raúl potpisao ugovor s katarskim klubom El Sadd za sezonu 2012/13.[18][19]

Prvu utakmicu za novi klub odigrao je 5. augusta 2012. u Kupu šejha Jassema, postigavši gol iz penala u produžecima i osiguravši pobjedu 2-0 protiv El-Mesaimeera.[20] Preuzeo je i kapitensku traku nakon što je zamijenjen Abdulla Koni.[21] 13. aprila 2013. bio je kapiten u utakmici u kojoj je Al Sadd došao do titule prvaka Katara. Postigao je 9 golova u 22 utakmice, pomogavši Al Saddu već u svojoj prvoj sezoni u klubu da nakon 5 godina osvoji prvenstvo.[22]

Dana 22. augusta iste godine na Trofeju "Santiago Bernabéu" igrao je prvo poluvrijeme u Realovom dresu i postigao gol u 23. minuti. Zatim je u drugom poluvremenu igrao u dresu Al Sadda. Real je uvjerljivo slavio rezultatom 5–0.[23] 5. marta 2014. Raúl je objavio da će se povući iz nogometa na kraju katarske nogometne sezone, označavajući kraj 20-godišnje seniorske karijere.[24]

New York Cosmos

[uredi | uredi izvor]

Ipak, 30. oktobra iste godine Raúl se vratio u profesionalni nogomet i potpisao ugovor s američkim klubom New York Cosmosom.[25]

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Reprezentativnu karijeru počeo je u juniorskom periodu i bio je član mlade reprezentacije Španije na SP za juniore 1995, na kojem je u 5 utakmica postigao tri gola. Ukupno je postigao 17 golova za razne španske omladinske reprezentacije. U seniorskoj je nastupao dugo vremena i postigao 44 gola u 102 utakmice i do 25. marta 2011, kad ga je pretekao David Villa, bio je najbolji strijelac Furije u historiji.

Od ta 44 gola 32 je postigao u takmičarskim utakmicama (od toga šest na svjetskim ili evropskim prvenstvima), a 12 u prijateljskim susretima. Dana 27. marta 1999. u kvalifikacijama za Euro 2000. postigao je četiri gola (jedan od njegova dva het-trika za reprezentaciju) u visokoj pobjedi nad Austrijom 9-0. Samo četiri dana kasnije postigao je i drugi het-trik protiv San Marina.

Nakon što se 2002. dotadašnji kapiten Hierro povukao iz reprezentacije, Raúl je preuzeo kapitensku traku i nosio ju je četiri godine.

Zanimljivo je da je njegova reprezentativna karijera počela i završila tako što je bio izostavljen iz selekcija za evropsko prvenstvo. Uprkos tome što su Raúlove prve dvije seniorske sezone bile uspješne, tadašnji selektor Javier Clemente nije ga pozvao za Euro 1996. u Engleskoj i morao je čekati do oktobra te godine na svoj reprezentativni debi u utakmici protiv Češke, a već u narednoj utakmici (protiv Jugoslavije) postigao je svoj reprezentativni prvijenac. Nastupio je na tri svjetska (1998, 2002. i 2006) i dva evropska prvenstva (2000. i 2004), postigavši barem jedan gol na svakom od ta tri svjetska prvenstva. Godine 2002. postigao je tri gola u grupnoj fazi, ali se zatim povrijedio u utakmici protiv Irske, čime je prvenstvo za njega bilo završeno.

Raúl nije pozivan u reprezentaciju od septembra 2006, tj. od poraza 3-2 protiv Sjeverne Irske u Belfastu (kad je Raúl pri kraju utakmice pogodio stativu), uključujući i izostanak s Eura 2008 (selektor Aragonés dao je prednost Torresu i Villi). Na mjestu kapitena zamijenio ga je Casillas, koji je 2010. podigao trofej za svjetskog prvaka.

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Njegova karakteristična proslava gola sastojala se od ljubljenja vjenčanog prstena u znak priznanja njegovoj supruzi Mamen Sanz, kojom se oženio 1999. i s kojom ima četiri sina i kćer. Uživa slušati špansku muziku, a voli i čitati, naročito knjige Artura Péreza Revertea.

Dana 16. oktobra 2004. postao je ambasador dobre volje FAO-a.

Trofeji i priznanja

[uredi | uredi izvor]
Raúl u utakmici protiv Málage u svojoj posljednjoj sezoni u Realu

Klubovi

[uredi | uredi izvor]

Real Madrid

[uredi | uredi izvor]

Schalke 04

[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Omladinske reprezentacije Španije

Pojedinačno

[uredi | uredi izvor]
*Najviše nagrada
*Trofej je ustanovljen tek u sezoni 2005/2006, ali se njegov kriterij odnosi i na vrijeme prije toga.
*Najviše nagrada.

Rekordi

[uredi | uredi izvor]

Ordeni

[uredi | uredi izvor]

Statistika karijere

[uredi | uredi izvor]

Klubovi

[uredi | uredi izvor]
Klub Sezona Prvenstvo Kup Evropa1 Ostalo2 Ukupno
Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol
Real Madrid 1994/95. 28921003010
1995/96. 40192186205226
1996/97. 4221514722
1997/98. 351010112234915
1998/99. 37252083214929
1999/2000. 3417401510425729
2000/01. 362400127215032
2001/02. 351466126235529
2002/03. 311620129204725
2003/04. 35117692215320
2004/05. 329101044313
2005/06. 2650062327
2006/07. 35710754312
2007/08. 37181085204823
2008/09. 37181373204724
2009/10. 3052072397
Ukupno 5502283718132662211741323
Schalke 04 2010/11. 341341125105119
2011/12. 321532114104721
Ukupno 662873239209840
Al Sadd 2012/13. 22912300003412
2013/14. 1725250274
Ukupno 3911175506116
New York Cosmos 2015. 2882021329
Sveukupno 6932916326160752612942404
1U Ligi prvaka i Kupu UEFA/Evropskoj ligi.
2Uključuje ostala takmičenja, kao Španski superkup, UEFA Superkup, Interkontinentalni kup, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo i DFL-Superkup.

Golovi u evropskim takmičenjima

[uredi | uredi izvor]
#DatumProtivnikRezultatTakmičenje
1.18. 10. 1995.Mađarska Ferencvárosi6–1Liga prvaka
2.18. 10. 1995.Mađarska Ferencvárosi6–1Liga prvaka
3.18. 10. 1995.Mađarska Ferencvárosi6–1Liga prvaka
4.1. 11. 1995.Mađarska Ferencvárosi1–1Liga prvaka
5.6. 12. 1995.Švicarska Grasshopper2–0Liga prvaka
6.1. 3. 1996.Italija Juventus2–0Liga prvaka
7.17. 9. 1997.Norveška Rosenborg4–1Liga prvaka
8.1. 10. 1997.Portugal Porto2–0Liga prvaka
9.30. 9. 1998.Rusija Spartak Moskva1–2Liga prvaka
10.21. 10. 1998.Austrija Sturm Graz6–1Liga prvaka
11.1. 12. 1998.Brazil Vasco da Gama2–1Interkontinentalni kup
12.9. 12. 1998.Rusija Spartak Moskva2–1Liga prvaka
13.15. 9. 1999.Grčka Olympiakos3–3Liga prvaka
14.26. 10. 1999.Grčka Olympiakos3–0Liga prvaka
15.23. 11. 1999.Ukrajina Dinamo Kijev2–1Liga prvaka
16.8. 12. 1999.Norveška Rosenborg3–1Liga prvaka
17.29. 2. 2000.Njemačka Bayern München2–4Liga prvaka
18.15. 3. 2000.Ukrajina Dinamo Kijev2–2Liga prvaka
19.22. 3. 2000.Norveška Rosenborg1–0Liga prvaka
20.19. 4. 2000.Engleska Manchester United3–2Liga prvaka
21.19. 4. 2000.Engleska Manchester United3–2Liga prvaka
22.24. 5. 2000.Španija Valencia3–0Liga prvaka
23.25. 8. 2000.Turska Galatasaray1–2Superkup
24.17. 10. 2000.Njemačka Bayer Leverkusen5–3Liga prvaka
25.22. 11. 2000.Engleska Leeds United2-0Liga prvaka
26.21. 2. 2001.Italija Lazio2–2Liga prvaka
27.6. 3. 2001.Engleska Leeds United3–2Liga prvaka
28.6. 3. 2001.Engleska Leeds United3–2Liga prvaka
29.18. 4. 2001.Turska Galatasaray3–0Liga prvaka
30.18. 4. 2001.Turska Galatasaray3–0Liga prvaka
31.26. 9. 2001.Belgija Anderlecht4–1Liga prvaka
32.26. 9. 2001.Belgija Anderlecht4–1Liga prvaka
33.4. 12. 2001.Grčka Panathinaikos3–0Liga prvaka
34.4. 12. 2001.Grčka Panathinaikos3–0Liga prvaka
35.1. 5. 2002.Španija Barcelona1–1Liga prvaka
36.15. 5. 2002.Njemačka Bayer Leverkusen2–1Liga prvaka
37.17. 9. 2002.Italija Roma3–0Liga prvaka
38.25. 9. 2002.Belgija Genk6–0Liga prvaka
39.11. 12. 2002.Rusija Lokomotiv Moskva2–2Liga prvaka
40.11. 12. 2002.Rusija Lokomotiv Moskva2–2Liga prvaka
41.19. 2. 2003.Njemačka Borussia Dortmund2–1Liga prvaka
42.12. 3. 2003.Italija Milan3–1Liga prvaka
43.12. 3. 2003.Italija Milan3–1Liga prvaka
44.8. 4. 2003.Engleska Manchester United3–1Liga prvaka
45.8. 4. 2003.Engleska Manchester United3–1Liga prvaka
46.22. 10. 2003.Srbija i Crna Gora Partizan1–0Liga prvaka
47.6. 4. 2004.Francuska Monaco1–3Liga prvaka
48.28. 9. 2004.Italija Roma4–2Liga prvaka
49.28. 9. 2004.Italija Roma4–2Liga prvaka
50.3. 11. 2004.Ukrajina Dinamo Kijev2–2Liga prvaka
51.23. 11. 2004.Njemačka Bayer Leverkusen1–1Liga prvaka
52.28. 9. 2005.Grčka Olympiakos2–1Liga prvaka
53.19. 10. 2005.Norveška Rosenborg4–1Liga prvaka
54.26. 9. 2006.Ukrajina Dinamo Kijev5–1Liga prvaka
55.26. 9. 2006.Ukrajina Dinamo Kijev5–1Liga prvaka
56.17. 10. 2006.Rumunija Steaua Bukurešt4–1Liga prvaka
57.20. 2. 2007.Njemačka Bayern München3–2Liga prvaka
58.20. 2. 2007.Njemačka Bayern München3–2Liga prvaka
59.18. 9. 2007.Njemačka Werder Bremen2–1Liga prvaka
60.24. 10. 2007.Grčka Olympiakos4–2Liga prvaka
61.11. 12. 2007.Italija Lazio3–1Liga prvaka
62.19. 2. 2008.Italija Roma1–2Liga prvaka
63.5. 3. 2008.Italija Roma1–2Liga prvaka
64.25. 11. 2008.Bjelorusija BATE Borisov1–0Liga prvaka
65.10. 12. 2008.Rusija Zenit St. Peterburg3–0Liga prvaka
66.10. 12. 2008.Rusija Zenit St. Peterburg3–0Liga prvaka
67.15. 9. 2009.Švicarska Zürich5–1Liga prvaka
68.21. 10. 2009.Italija Milan2–3Liga prvaka
69.20. 10. 2010.Izrael Hapoel Tel Aviv3–1Liga prvaka
70.20. 10. 2010.Izrael Hapoel Tel Aviv3–1Liga prvaka
71.15. 2. 2011.Španija Valencia1–1Liga prvaka
72.5. 4. 2011.Italija Inter Milano5–2Liga prvaka
73.13. 4. 2011.Italija Inter Milano2–1Liga prvaka
74.1. 12. 2011.Rumunija Steaua Bukurešt2–1Evropska liga
75.29. 3. 2012.Španija Athletic Bilbao2–4Evropska liga
76.29. 3. 2012.Španija Athletic Bilbao2–4Evropska liga
77.5. 4. 2012.Španija Athletic Bilbao2–2Evropska liga

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Izvor: [31][32]

Nogometna reprezentacija Španije
GodinaNastupiGolovi
1996.41
1997.60
1998.104
1999.910
2000.113
2001.95
2002.96
2003.108
2004.133
2005.122
2006.92
Ukupno10244

Golovi za reprezentaciju

[uredi | uredi izvor]
GolDatumStadionProtivnikGolRezultatTakmičenje
1. 14. 12. 1996. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  SR Jugoslavija 2–0 2–0 Kval. za SP 1998.
2. 25. 3. 1998. Stadion Balaídos, Vigo, Španija  Švedska 3–0 4-0 prijateljska
3. 13. 6. 1998. Stade de la Beaujoire , Nantes, Francuska  Nigerija 2–1 2-3 SP 1998.
4. 5. 9. 1998. Stadion Tsirion, Limassol, Kipar  Kipar 2–1 3-2 Kval. za Euro 2000.
5. 18. 11. 1998. Stadion Arechi, Salerno, Italija  Italija 2–2 2-2 prijateljska
6. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Austrija 1-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
7. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Austrija 2-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
8. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Austrija 5-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
9. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Austrija 8-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
10. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino  San Marino 0-2 0-6 Kval. za Euro 2000.
11. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino  San Marino 0-4 0-6 Kval. za Euro 2000.
12. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino  San Marino 0-5 0-6 Kval. za Euro 2000.
13. 5. 6. 1999. El Madrigal, Villarreal, Španija  San Marino 5-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
14. 4. 9. 1999. Stadion "Ernst Happel", Beč, Austrija  Austrija 0–1 1-3 Kval. za Euro 2000.
15. 10. 10. 1999. Stadion "Carlos Belmonte", Albacete, Španija  Izrael 3–0 3-0 Kval. za Euro 2000.
16. 26. 1. 2000. Stadion Cartagonova, Cartagena, Španija  Poljska 1-0 3-0 prijateljska
17. 18. 6. 2000. Amsterdam Arena, Amsterdam, Holandija  Slovenija 1–0 2-1 Euro 2000.
18. 16. 8. 2000. AWD-Arena, Hannover, Njemačka  Njemačka 4–1 4-1 prijateljska
19. 24. 3. 2001. Stadion "José Rico Pérez", Alicante, Španija  Lihtenštajn 4–0 5-0 Kval. za SP 2002.
20. 2. 6. 2001. Stadion "Carlos Tartiere", Oviedo, Španija  Bosna i Hercegovina 3–1 4-1 Kval. za SP 2002.
21. 6. 6. 2001. Stadion Ramat Gan, Tel Aviv, Izrael  Izrael 1–1 1-1 Kval. za SP 2002.
22. 5. 9. 2001. Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn  Lihtenštajn 0–1 0-2 Kval. za SP 2002.
23. 14. 11. 2001. Stadion "Nuevo Colombino", Huelva, Španija  Meksiko 1–0 1-0 prijateljska
24. 17. 4. 2002. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska  Sjeverna Irska 0–1 0-5 prijateljska
25. 17. 4. 2002. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska  Sjeverna Irska 0–3 0-5 prijateljska
26. 2. 6. 2002. Stadion Gwangju, Gwangju, Južna Koreja  Slovenija 1–0 3-1 SP 2002.
27. 12. 6. 2002. Stadion Daejeon, Daejeon, Južna Koreja  Južnoafrička Republika 1–0 3-2 SP 2002.
28. 12. 6. 2002. Daejeon World Cup Stadium , Daejeon, Južna Koreja  Južnoafrička Republika 3–2 3-2 SP 2002.
29. 7. 9. 2002. Stadion "Apostolos Nikolaidis", Atina, Grčka  Grčka 0–1 0-2 Kval. za Euro 2004.
30. 12. 2. 2003. Son Moix, Palma de Mallorca, Španija  Njemačka 1–0 3-1 prijateljska
31. 12. 2. 2003. Son Moix, Palma de Mallorca, Španija  Njemačka 2–1 3-1 prijateljska
32. 29. 3. 2003. Olimpijski stadion (Kijev), Kijev, Ukrajina  Ukrajina 1–1 2-2 Kval. za Euro 2004.
33. 10. 9. 2003. Stadion "Martínez Valero", Elche, Španija  Ukrajina 1–0 2-1 Kval. za Euro 2004.
34. 10. 9. 2003. Stadion "Martínez Valero", Elche, Španija  Ukrajina 2–1 2-1 Kval. za Euro 2004.
35. 11. 10. 2003. Hanrapetakan, Erevan, Armenija  Armenija 0–2 0-4 Kval. za Euro 2004.
36. 15. 11. 2003. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Norveška 1–1 2-1 Kval. za Euro 2004.
37. 19. 11. 2003. Stadion Ullevaal, Oslo, Norveška  Norveška 0–1 0-3 Kval. za Euro 2004.
38. 31. 3. 2004. El Molinón, Gijón, Španija  Danska 2–0 2-0 prijateljska
39. 3. 9. 2004. Stadion Mestalla, Valencia, Španija  Škotska 1–1 1-1 prijateljska
40. 9. 10. 2004. El Sardinero, Santander, Španija  Belgija 2–0 2-0 Kval. za SP 2006.
41. 9. 2. 2005. Stadion Mediteranskih igara, Almería, Španija  San Marino 3–0 5-0 Kval. za SP 2006.
42. 7. 9. 2005. Stadion "Santiago Bernabéu", Madrid, Španija  Srbija i Crna Gora 1–0 1-1 Kval. za SP 2006.
43. 3. 6. 2006. Stadion "Martinez Valero", Elche, Španija  Egipat 1–0 2-0 prijateljska
44. 19. 6. 2006. Mercedes-Benz Arena, Stuttgart, Njemačka  Tunis 1–1 3-1 SP 2006.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Emotional Raul leaves Real Madrid". ESPN Soccernet. 26. 7. 2010. Arhivirano s originala, 24. 10. 2012.
  2. 1 2 3 "Real confirm Raul's Bernabeu departure". RTÉ Sport. 26. 7. 2010. Arhivirano s originala, 18. 1. 2012.
  3. "Real Madrid confirm Raul exit". ESPN Soccernet. 25. 7. 2010. Arhivirano s originala, 24. 10. 2012.
  4. "Fifty not out for Raul Gonzalez" Arhivirano 24. 1. 2009. na Wayback Machine, The Hindu, 30. 9. 2005.
  5. "The captain hasn't been booked in two and a half years" (Raúl, a gentleman of fair play), RealMadrid.com, 24. 4. 2007.
  6. "Raúl alcanza los 300 goles" Arhivirano 9. 6. 2010. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 12. 11. 2008 (es)
  7. "Raul and Casillas commit to Real" Arhivirano 30. 8. 2009. na Wayback Machine, FIFA.com, 14. 2. 2008.
  8. "Sanchis comments on Raul's record" Arhivirano 26. 1. 2010. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 4. 9. 2009.
  9. "Raúl mit Einsatzrekord", Transfermarkt.de, 24. 9. 2009. (de)
  10. "Real maintain pressure at summit"[mrtav link], ESPN Soccernet, 24. 4. 2010.
  11. "Raul signs for Schalke" Arhivirano 13. 1. 2012. na Wayback Machine, FIFA.com, 28. 7. 2010.
  12. "Van Nistelrooy brace sinks Schalke" Arhivirano 2. 11. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 21. 8. 2010.
  13. "Raul rescues Schalke late on" Arhivirano 2. 11. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 25. 9. 2010.
  14. "Schalke 04 5-0 Werder Bremen"[mrtav link], ESPN Soccernet, 17. 12. 2011.
  15. "Five-goal Schalke sink Bremen" Arhivirano 9. 4. 2014. na Wayback Machine, FIFA.com, 17. 12. 2011.
  16. "Raúl firma su gol 400 en sus 18 años de profesional", as.com, 20. 2. 2012 (špa.)
  17. "Raúl set to leave Schalke and Europe", UEFA.com, 19. 4. 2012.
  18. Caferoglu, Livio (12. 5. 2012). "Official: Al Sadd announce signing of Raul". goal.com. Pristupljeno 12. 5. 2012.
  19. "Former Real Madrid striker Raul joins Qatar's Al Sadd". Reuters India. 13. 5. 2012. Arhivirano s originala, 18. 7. 2012. Pristupljeno 23. 6. 2012.
  20. "راؤول يتأهل بالسد لمواجهة العربي في لكأس الشيخ جاسم " Arhivirano 29. 8. 2012. na Wayback Machine, El-Kass (ar)
  21. "Real Madrid legend Raul scores on Al Sadd debut", Goal.com, 5. 8. 2012.
  22. "Real legend Raúl seals Qatari league title with Al Sadd". as.com. 13. 4. 2013.
  23. "Raul finds the net for Real and wears his iconic No 7 shirt on emotional return to Madrid for Santiago Bernabeu Trophy". Daily Mail. 22. 8. 2013. Pristupljeno 23. 8. 2013.
  24. "Raul to retire from football". football-espana.net. 5. 3. 2014. Arhivirano s originala, 27. 7. 2014. Pristupljeno 27. 7. 2014.
  25. "Cosmos Sign Legendary Spanish Striker Raúl González Blanco". New York Cosmos. 30. 10. 2014. Arhivirano s originala, 30. 10. 2014. Pristupljeno 30. 10. 2013.
  26. "Raúl wins the Di Stéfano Trophy" Arhivirano 30. 6. 2009. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 20. maj 2008.
  27. "Di Stéfano's worthy heir" Arhivirano 17. 9. 2008. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 14. 9. 2008.
  28. "Raúl gana el I Trofeo Di Stéfano", Marca.com, 19. 5. 2008. (špa.)
  29. Raúl recibe el MARCA Leyend", Marca.com, 3. 3. 2009. (špa.)
  30. "Raúl recibirá la Medalla de Oro de Madrid", Marca.com, 5. mart 2009 (špa.)
  31. Raúl Nacionalne nogometne reprezentacije
  32. Raúlovi golovi za reprezentaciju, RSSSF.com.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Raúl González na Wikimedia Commonsu

Prije Kapiten nogometne reprezentacije Španije
2002–2006.
Poslije
Prije Kapiten Real Madrida
2003–2010.
Poslije