Atlético Madrid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Atlético de Madrid
Puno imeClub Atlético de Madrid, SAD
NadimakLos Colchoneros
Los Rojiblancos
Los Indios
El Atléti
Osnovan26. april 1903.
LokacijaMadrid
Španija
Boje   
StadionWanda Metropolitano
Kapacitet54.960
PredsjednikEnrique Cerezo
MenadžerArgentina Diego Simeone
LigaLa Liga
FederacijaRFEF
Pozicija
2018/19.
2. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtclubatleticodemadrid.com

Club Atlético de Madrid poznat i kao Atlético Madrid, profesionalni je nogometni klub iz Madrida. Takmiči se u La Ligi. Po broju titula u španskom nogometu četvrti je najuspješniji klub; ispred njega su Real Madrid, Barcelona i Athletic Bilbao.

Atlético ima deset trofeja domaćeg prvenstva, isto toliko puta osvajao je Kup kralja, dvaput je bio pobjednik Superkupa Španije, te ima jedan trofej Kupa Eve Duarte. Na evropskoj sceni ostvaruje zapažene rezultate. Triput je igrao u finalu Lige prvaka, a toliko je puta osvojio Evropsku ligu, kao i UEFA Superkup, te ima jedan trofej Kupa pobjednika kupova.

Domaće utakmice igra na stadionu Wanda Metropolitano, čiji je kapacitet 67.703 gledaoca. Domaći dresovi kluba bijele su boje s crvenim prugama, dok je šorc plave boje. Tu kombinaciju klub koristi od 1911. godine. Tehnički sponzor kluba je Nike, dok je generalni sponzor Azerbejdžan.

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje i prve godine (1903-1939)[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 26. aprila 1903. kao Athletic Club de Madrid od strane tri baskijska studenta koja su živjela u Madridu. Osnivači su klub osnovali kako bi bio omadinski ogranak kluba njihovog djetinstva, Athletic Bilbao. 1904. godine njima su se pridružili disidentski članovi Real Madrida. Počeli su igrati u dresovima plave i crvene boje, sličim kao što je imao Athletic Bilbao, ali već 1911. godine Athletic je igrao dresovima sličnim sadašnjim.

Privi teren na kojem je Atletico igrao domaće utakmice je bio Ronda de Vallecas, smješten u istoimenom području radničke klase. 1919. godine Compañía Urbanizadora Metropolitana- kompanija koja je vodila izgradnju podzemnog komunikacijskog sistema Madrida dobija nešto zemlje u blizini Ciudad Universitaria. A 1921. godine Athletic Madrid postaje nezavistan od Athletic Bilbao. U skopu ovog projekta kompanija je izgradila stadion pod imenom Metropolitano de Madrid, te je Athletic dobio novi dom sa 35.800 sjedećih mjesta. Metropolitana je korištena sve do 1966. godine kada klub prelazi na Vicente Calderón. Nakon prelaska na novi stadion Metropolitano je srušen, a na njegovom mjestu su izgrađene poslovne zgrade firme ENUSA.

Tokom 1920-ih Athletic je u tri navrata osvojio Campeonato del Centro, te je bio finalista kupa kralja 1921. godine. U finalu je poražen od Athletic Bilbao sa 4-1. 1926. godine ponovo igra finale kupa kralja, ali opet biva poražen, ovaj put od Barcelone. Na osnovu ovih rezultata klub je pozvan da se pridruži La Ligi u njenoj prvoj sezoni 1928. godine. U debitantskoj sezoni klub je predvodio Fred Pentland. Međutim, dvije godine kasnije Athletic ispada u niži rang. U La Ligu se vraća 1934. godine, da bi dvije godine kasnije ponovo ispao.

Athletic Aviación de Madrid (1939-1947)[uredi | uredi izvor]

Od 1939. godine kada je La Liga nastavljena nakon građanskog rata Athletic se spojio sa Aviación Nacional Zaragoza, te postao Athletic Aviación de Madrid. Aviación Nacional je osnovan 1939. godine od strane članova španske ratne avijacije. Njima je obećano mjesto u Primera División za sezonu 1939-40, da bi bio odbijen od strane španskog nogometnog saveza. Kao kompromis klub se spojio sa Athleticom čija je ekipa izgubila osam igrača tokom građanskog rata. Klub dobija mjesto u ligi kako bi zamijenio Real Oviedo. Predvođeni Ricardom Zamorom iste sezone osvaja domaće prvenstvo, da bi naredne sezone odbranio titulu. Najutjecajniji nogometaš kluba u to vrijeme je bio kapiten Germán Gómez koji je došao iz Racing Santander. Za Athletic je odigrao osam sezona. 1941. godine dekretom Francisca Franca zabranjeno je korištenje stranih imena za klubove, te tako klub postaje Atlético Aviacion de Madrid. 1947. godine Athletic je odučio da se odvoji od vojnog udruženja, te vraća prijašnji naziv kluba, Club Atlético de Madrid. Iste godine Atlético pobjeđuje Real Madrid sa 5-0 na Metropolitanu, što je najveća pobjeda u njihovim međusobnim susretima.

Zlatno doba (1947-1965)[uredi | uredi izvor]

Pod vodstvom Helenija Herrere i uz pomoć Larbija Benareka Atlético osvaja La Ligu 1950. i 1951. godine. Nakon odlaska Herrere klub počinje zaostajati za Barcelonom i Real Madridom, te se sa Athletic Bilbaom borio za treće mjesto u Španiji.

Međutim, tokom 1960-ih i 1970-ih Atlético Madrid je predstavljao ozbljnu prijetnju Barceloni za poziciju drugog tima u državi. U sezoni 1957-58. predvođen Fernandom Daucikom uspjeva osvojiti drugo mjesto u La Ligi. Ovaj rezultat je Atléticu osigurao nastup u kvalifikacijama Kupa šampiona u sezoni 1957-59. Inspirisani brazilskim igračima Vavom i Enrique Collarom, Atlético dolazi do polufinala ovog takmičenja. Tamo ih je čekao Real Madrid. Ukupni rezultat 2–2 između Atlético Madrida i Reala zahtjevao je igranje playoff-a. 13. maja 1959. godine na stadionu La Romareda u Zaragozi Real ostvaruje pobjedu od 2-1, te tako prolazi u finale.

Nedogo nakon toga Atlético ostvaruje dvije uzastopne pobjede u finalima kupa kralja protiv Real Madrida (1960, 1961), te se tako osvetio za poraz u Kupu šampiona. U to vrijeme klub je predvodio José Villalonga. 1962. godine Atlético dolazi do trofeja Kupa pobjednika kupova nakon što je u finalu bio bolji od Fiorentine sa 3-0. I naredne godine ostvaruje plasman u finale ovog takmičenja, ali je poražen od Tottenhama sa 5-1.

Na žalost navijača Atlética, klub je svoje najbolje godine proveo u sjenci dominantnog Real Madrida. Između 1961. i 1980. godine Real je dominirao La Ligom, koju je u tom periodu osvojio 14 puta. Tokom ovog perioda Atlético je uspio da osvoji ligu 1966, 1970, 1973 i 1977. godine. Dok je 1965, 1972 i 1976. godine dolazio do trofeja kupa kralja. 1965. godine Atlético je bio prvi tim koji je uspio pobijediti Real Madrid na Bernabéu nakon osam godina bez poraza.

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena: 9. august 2018.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G Španija Antonio Adán
2 O Urugvaj Diego Godín (C)
3 O Brazil Filipe Luis
4 O Kolumbija Santiago Arias
5 V Gana Thomas Partey
6 V Španija Koke
7 N Francuska Antoine Griezmann
8 V Španija Saúl
9 N Hrvatska Nikola Kalinić
10 N Argentina Ángel Correa
11 V Francuska Thomas Lemar
Br. Poz. Nacija Igrač
13 G Slovenija Jan Oblak
14 V Španija Rodri
15 O Crna Gora Stefan Savić
18 N Portugal Gelson Martins
19 N Španija Diego Costa
20 O Španija Juanfran
21 O Francuska Lucas Hernández
23 V Španija Vitolo
24 O Urugvaj José Giménez
- N Francuska Kevin Gameiro

Nastupi u Evropi i svijetu[uredi | uredi izvor]

Do 29. augusta 2014:[1]

Takmičenje OU P N I DG PG GR PP
Evropski kup/Liga prvaka 78 40 20 18 129 78 +51 51.28%
Kup pobjednika kupova 62 38 13 11 118 56 +62 61.29%
Kup UEFA/Evropska liga / Kup velesajamskih gradova 127 72 18 37 212 136 +76 56.69%
UEFA Superkup 2 2 0 0 6 1 +5 100%
Intertoto kup 8 5 0 3 13 9 +4 62.5%
Interkontinentalni kup 2 1 0 1 2 1 +1 50%
Svjetsko klupsko prvenstvo 0 0 0 0 0 0 0 -
Ukupno 279 158 51 70 480 281 +199 56.63%

Titule[uredi | uredi izvor]

Španija[uredi | uredi izvor]

  • La Liga:
    • Prvaci (10): 1940, 1941, 1950, 1951, 1966, 1970, 1973, 1977, 1996, 2014.
    • Viceprvaci (8): 1944, 1958, 1961, 1963, 1965, 1974, 1985, 1991.
  • Kup kralja:
    • Pobjednici (10): 1960, 1961, 1965, 1972, 1976, 1985, 1991, 1992, 1996, 2013.
    • Viceprvaci (9): 1921, 1926, 1956, 1964, 1975, 1987, 1999, 2000, 2010.
  • Španski superkup:
    • Pobjednici (2): 1985, 2014.
    • Viceprvaci (4): 1991, 1992, 1996, 2013.
  • Copa de Campeones de España:
    • Pobjednici (1): 1940.
  • Kup Eve Duarte:
    • Pobjednici (1): 1951.
    • Viceprvaci (1): 1950.

Evropa[uredi | uredi izvor]

Svijet[uredi | uredi izvor]

Statistika nogometaša[uredi | uredi izvor]

Treneri[uredi | uredi izvor]

Spisak trenera koji su osvojili barem jedan trofej:

Trener Period Trofej
Španija Ricardo Zamora 1939–1946 2 La Liga, Supercopa de España
Španija Emilio Vidal 1946–1948. Copa Presidente FEF
Argentina Španija Helenio Herrera 1949–1953. 2 La Liga, Supercopa de España
Španija José Villalonga 1960–1962. 2 Copa del Rey, UEFA Kup pobjednika kupova
Brazil Otto Bumbel 1964–1965. 1 Copa del Rey
Španija Domènec Balmanya 1965–1966. La Liga
Francuska Marcel Domingo 1969–1972, 1979–1980. La Liga
Austrija Max Merkel 1971–1973. La Liga, Copa del Rey
Španija Luis Aragonés 1974–1980, 1982–1987, 1991–1993, 2001–2003. Interkontinentalni kup, La Liga, 3 Copa del Rey, Supercopa de España, Segunda División
Hrvatska Tomislav Ivić 1990–1991. Copa del Rey
Argentina Santos Ovejero 1992–1993, 1994–1995. Copa del Rey
Srbija Radomir Antić 1995–1998. La Liga, Copa del Rey
Meksiko Javier Aguirre 2006–2009. UEFA Intertoto kup
Španija Quique Flores 2009–2011. UEFA Evropska liga, UEFA Superkup
Argentina Diego Simeone 2011– UEFA Evropska liga (3), UEFA Superkup, La Liga, Copa del Rey, Supercopa de España

Dresovi kroz historiju[uredi | uredi izvor]

Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1903-1911
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1911-1947
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1947-1999
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
1999-2004
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2004-2005
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2005-2006
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2007-2008
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2008-2009
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2009-2010
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2010-2011
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2011-2012
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
2012-2013

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ History Club Atlético de Madrid, uefa.com; pristupljeno: 29. 8. 2014.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]