Idi na sadržaj

Claudio Ranieri

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Claudio Ranieri
Lični podaci
Puno imeClaudio Ranieri[1]
Datum rođenja (1951-10-20) 20. oktobar 1951 (74 godine)
Mjesto rođenjaRim, Italija
PozicijaOdbrambeni
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1973–1974.
1974–1982.
1982–1984.
1984–1986.
Roma
Catanzaro
Catania
Palermo
6 (0)
225 (8)
92 (1)
40 (0)
Trenirani timovi
1986–1987.
1987–1988.
1988–1991.
1991–1993.
1993–1997.
1997–1999.
1999–2000.
2000–2004.
2004–2005.
2007.
2007–2009.
2009–2011.
2011–2012.
2012–2014.
2014.
2015–2017.
2017–2018.
2018–2019.
2019.
2019–2021.
2021–2022.
2023–2024.
2024–2025.
Lametini
Puteolana
Cagliari
Napoli
Fiorentina
Valencia
Atlético Madrid
Chelsea
Valencia
Parma
Juventus
Roma
Inter
Monaco
Grčka
Leicester City
Nantes
Fulham
Roma
Sampdoria
Watford
Cagliari
Roma
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 13. 7. 2026.

Claudio Ranieri (rođen 20. oktobra 1951) italijanski je bivši nogometni trener i nogometaš. Kao trener Leicester Cityja, osvojio je Premijer ligu u sezoni 2015/16, što se smatra jednim od najvećih iznenađenja u historiji sporta.

Kao trener Fiorentine, odmah po svom dolasku u klub Viole uvodi u Seriju A, a 1996. osvojio je Kup Italije i Italijanski superkup. Sa Valencijom je osvojio Kup kralja i UEFA Intertoto kup, te pomogao klubu da postavi nove temelje koji su im omogućili plasman u UEFA Ligu prvaka. Na klupi Monaca već u prvoj sezoni izborio je plasman u viši rang kao prvak, a u drugoj sezoni ekipa je zauzela drugo mjesto u Ligue 1. Nakon što je Leicester City prethodne sezone jedva izbjegao ispadanje, Ranieri sa klubom osvaja engleski šampionat, te je proglašen trenerom sezone Premijer lige i trenerom godine u izboru LMA-a. Također je osvojio nagradu za najboljeg FIFA trenera u muškoj konkurenciji 2016.

Igračka karijera

[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru počinje u rodnom Rimu nastupajući za Romu. U "Vučici" se zadržao samo jednu sezonu. Godine 1974. prelazi u Catanzaro, za koji je igrao sljedećih osam godina. S klubom iz Kalabrije dvaput je izborio promociju u Serie A. Nastupao je još za Cataniju i Palermo.

Trenerska karijera

[uredi | uredi izvor]

Trenerskim poslom počinje se baviti 1986, kada preuzima Vigor Lameziju. Sljedeće sezone sjeda na klupu Puteolane. Od 1988. do 1997. vodio je Cagliari, Napoli i Fiorentinu. S Cagliarijem je u sezoni 1988/89. osvojio Serie C1, dok je s Fiorentinom u sezoni 1993/94. bio pobjednik Serie B. Godine 1997. preuzima Valenciju. Sljedeće godine s timom iz Španije osvaja Intertoto kup da bi 1999. bio osvajač Kupa kralja. Iste godine preuzima Atlético Madrid, u kojem se nije dugo zadržao jer je već u februaru sljedeće godine dobio otkaz. Te sezone klub s tadašnjeg stadiona "Vicente Calderón" ispao je u drugu ligu.

Dana 18. septembra 2000. postaje trener Chelseaja. Za vrijeme vođenja "Plavaca" dvaput je izabran za trenera mjeseca. Klupu Chelseaja napustio je 2004. i vratio se na klupu Valencije. U drugom mandatu sa "Šišmišima" dolazi do trofeja UEFA Superkupa. Dana 12. februara 2007. preuzeo je Parmu. Već u junu 2007. postaje trener Juventusa. S klubom iz Torina nije imao većih uspjeha, te je 2009. dobio otkaz. Potom je vodio još dva italijanska kluba, Romu i Inter.

Uspjesi

[uredi | uredi izvor]

Trenerski

[uredi | uredi izvor]

Cagliari

  • Serie C1: 1988/89.
  • Coppa Italia Serie C: 1988/89.
  • Serie B promocija: 1989/90, 2022/23.

Fiorentina

Valencia

Monaco

Leicester City

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Claudio Ranieri na premierleague.com

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Claudio Ranieri na Wikimedia Commonsu