Claudio Ranieri
Claudio Ranieri | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||
Puno ime | Claudio Ranieri[1] | |||||||||
Datum rođenja | 20. oktobar 1951 | |||||||||
Mjesto rođenja | Rim, Italija | |||||||||
Pozicija | Odbrambeni | |||||||||
Profesionalni klubovi* | ||||||||||
| ||||||||||
Trenirani timovi | ||||||||||
1986–1987. 1987–1988. 1988–1991. 1991–1993. 1993–1997. 1997–1999. 1999–2000. 2000–2004. 2004–2005. 2007. 2007–2009. 2009–2011. 2011–2012. 2012–2014. 2014. 2015–2017. 2017–2018. 2018–2019. 2019. 2019–2021. 2021–2022. 2023– | Lametini Puteolana Cagliari Napoli Fiorentina Valencia Atlético Madrid Chelsea Valencia Parma Juventus Roma Inter Monaco Grčka Leicester City Nantes Fulham Roma Sampdoria Watford Cagliari |
Claudio Ranieri italijanski je nogometni trener i bivši nogometaš. Trenutno predvodi Cagliari.
Karijera
[uredi | uredi izvor]Igračka
[uredi | uredi izvor]Profesionalnu karijeru počinje u rodnom Rimu nastupajući za Romu. U "Vučici" se zadržao samo jednu sezonu. Godine 1974. prelazi u Catanzaro, za koji je igrao sljedećih osam godina. S klubom iz Kalabrije dvaput je izborio promociju u Serie A. Nastupao je još za Cataniju i Palermo.
Trenerska
[uredi | uredi izvor]Trenerskim poslom počinje se baviti 1986, kada preuzima Vigor Lameziju. Sljedeće sezone sjeda na klupu Puteolane. Od 1988. do 1997. vodio je Cagliari, Napoli i Fiorentinu. S Cagliarijem je u sezoni 1988/89. osvojio Serie C1, dok je s Fiorentinom u sezoni 1993/94. bio pobjednik Serie B. Godine 1997. preuzima Valenciju. Sljedeće godine s timom iz Španije osvaja Intertoto kup da bi 1999. bio osvajač Kupa kralja. Iste godine preuzima Atlético Madrid, u kojem se nije dugo zadržao jer je već u februaru sljedeće godine dobio otkaz. Te sezone klub s tadašnjeg stadiona "Vicente Calderón" ispao je u drugu ligu.
Dana 18. septembra 2000. postaje trener Chelseaja. Za vrijeme vođenja "Plavaca" dvaput je izabran za trenera mjeseca. Klupu Chelseaja napustio je 2004. i vratio se na klupu Valencije. U drugom mandatu sa "Šišmišima" dolazi do trofeja UEFA Superkupa. Dana 12. februara 2007. preuzeo je Parmu. Već u junu 2004. postaje trener Juventusa. S klubom iz Torina nije imao većih uspjeha, te je 2009. dobio otkaz. Potom je vodio još dva italijanska kluba, Romu i Inter.
Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Rođeni 1951.
- Italijanski nogometaši
- Italijanski nogometni treneri
- Nogometaši Rome
- Nogometaši Catanzara
- Nogometaši Catanije
- Nogometaši Palerma
- Treneri Cagliarija
- Treneri Napolija
- Treneri Fiorentine
- Treneri Valencije
- Treneri Atlético Madrida
- Treneri Chelseaja
- Treneri Parme FC
- Treneri Juventusa
- Treneri Rome
- Treneri Inter Milana
- Treneri Monaca
- Treneri Leicester Cityja
- Treneri Nantesa
- Treneri Fulhama
- Treneri Sampdorije
- Treneri Watforda
- Selektori nogometne reprezentacije Grčke