Apeiron
Apeiron[1] (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno, neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandru, apeiron je prapočetak (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u njega se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički (Schleiermacher), neki materijalistički (Zeller), ali budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje je smatrati kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=a)/peiros2. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Curd, Patricia, "Presocratic Philosophy" u Stanford Encyclopedia of Philosophy
