Aplikativni programski interfejs

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aplikativni programski interfejs (API) jest skup protokola i rutina koji računarski sistem, računarska biblioteka ili aplikacija obezbjeđuje drugim aplikacijama za obavljanje zahtjeva i usluga tim aplikacijama. Primjer je skup funkcija operativnog sistema koje programi mogu da koriste za obavljanje poslova kao što su upravljanje datotekama i prikazivanje informacija na ekranu.[1]

Česta upotreba API-ja je unutar SDK-a (engleski: Software Development Kit), tako da SDK-ovi uključuju API zajedno sa drugim alatkama poput kompajlera ili linkera. Unutar SDK-a, API se koristi kao građevinski blokovi iz kojih se pravi računarski program. Npr. SDK za Java programski jezik sadrži J2SE API i java c kompajler, dok J2EE SDK, potreban za razvoj npr. WWW aplikacija, je dodatak Java-inom SDK-u[2], i sadrži dodatni API između ostalog za HTTP protokol potreban za web aplikacije.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Clarke, Steven (2004). "Measuring API Usability". Dr. Dobb's. Pristupljeno 29. 7. 2016.
  2. ^ Odersky, Martin; Spoon, Lex; Venners, Bill (10. 12. 2008). "Combining Scala and Java". www.artima.com. Pristupljeno 29. 7. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Aplikativni programski interfejs koji govori o računarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.