Autotrof

Autotrofi (grč. αὐτός - autos = sam + τροφή - trophe = ishrana) su organizmi koji samostalno proizvode organske sastojke od jednostavnih neorganskih molekula.^[1]^[2]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Autotrofi su potrebni u svakom lancu ishrane u svim ekosistemima. Uzimaju energiju iz okruženja (suncu ili neorganskih izvora) i neorganske tvari i koristie je za proizvodnju organskih molekula koje se koriste za obavljanje različitih bioloških funkcija, kao što su ćelijski rast ili popravak oštećenih tkiva. Figurativno govoreći, autotrofi su jedini samohrani organizmi na Zemlji, dok svi ostali organsku hranu, u bilo kojoj kariki lanca ishrane, uzimaju gotovu, koju su na početku lanca proizveli autotrofi.

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Biljke i drugih organizami koji obavljaju fotosintezu su:

fototrofi ili fotoautotrofi).
Hemotrofi ili henoautotrofi su bakterije kojie za organsku produkciju koriste anorganske supstance kao što su sumporovodik, fosfor ili željezo. Ostali organizmi, pod nazivom
heterotrof i, hrane se autotrofima.

Postoje neke vrste kojima je potreban organski spoj kao izvor hrane, ali su u mogućnosti da koriste i svjetlo kao izvor energije. To su i autotrofi i heterotrofi, odnosno miksotrof, kao (mikro) organizmi koji mogu koristiti mješavinu različitih izvora energije i ugljika.

Dijagram određivanja načina ishrane[uredi | uredi izvor]

Autotrof
- Hemoautotrof
- Fotoautotrof
Heterotrof
- Hemoheterotrof
- Fotoheterotrof

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

[1] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

[2] Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.

[1]

[2]