Banská Štiavnica

Historijski grad Banska Štiavnica i tehnički spomenici u njegovoj okolini
Svjetska baština
Lokacija	Slovačka
Kriterij	iv, v
Referenca	618
Uvrštenje	1993. (17. sjednica)
Površina	29.632 ha
Sajt

Historijski grad Banska Štiavnica i tehnički spomenici u njegovoj okolini nalaze se u oblasti Banskoj Bystrici, Slovačka. To je grad sa više od 10.000 stanovnika, smješten u udolini planinskog područja Štiavnica, nastale urušavanjem nekadašnjeg vulkana.

Historija[uredi | uredi izvor]

Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da je područje bilo naseljeno u doba neolita. Prvo rudarsko naselje osnovali su pripadnici keltskog plemena Kotini, koji su se ovdje naselili u vrijeme Markomanskih ratova tokom 3. vijeka p. n. e. U ranom srednjem vijeku područje su naselili Slaveni, a Slovaci su utvrđeno naselje osnovali u 10. i 11. vijeku. Lokalitet je nazvan zemlja rudara 1156. godine. Lokalno stanovništvo je dalo naziv „Štiavnica“ (kiseli potok) naselju u dolini, a naselje na brdu nazvano je „Bana“ (rudnik). Jedinstveni zajednički naziv Banska Štiavnica prvi put je dokumentovan 1255. godine.

Tokom Osmanskih ratova, Turci su nastojali osvojiti bogate rudarske gradove u Gornjoj Ugarskoj (Banska Štiavnica, Banská Bystrica i Kremnica). Ova nova prijetnja doprinijela je da se u 16. stoljeću izgrade utvrđenja, uključujući dva zamka.

Stari srednjovjekovni rudarski centar prerastao je u grad s renesansnim palačama, crkvama iz 16. stoljeća, elegantnim trgovima i dvorcima. Urbano središte se uklapa u okolni pejzaž, koji sadrži vitalne relikvije rudarskih i metalurških aktivnosti prošlosti.^[2]

Svjetska baština[uredi | uredi izvor]

Istorijski grad Banska Štiavnica i tehnički spomenici u njegovoj okolini su 1993. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine^[3]

Smješten u planinama Štiavnice, ovo područje pokriva ukupnu površinu od 20.632 ha i uključuje urbani centar Banske Štiavnice, kao i okolni krajolik koji sadrži vitalne relikvije rudarskih i metalurških aktivnosti tokom prošlosti vezanih prvenstveno za zlato i srebro. Većina rudarskih resursa nalazi se izvan urbanog područja.^[4]

God. 1627, ovdje se prvi put koristio barut u rudarstvu, a 1722. rudnici su poplavljeni i voda je ispumpavana parnim mašinama, što je bila prva upotreba izvan Ujedinjenog Kraljevstva.

Dva dvorca, Stari (Starý zámok) i Novi (Nový zámok), su pretvoreni u muzeje. Otvoreni muzej rudarstva nudi 2 km dug podzemni obilazak rudnika srebra iz 17. stoljeća, dok je stari rudnik Glanzenberg još stariji, a nalazi se odmah ispod središta grada i privlači veliki broj posjetilaca još od vremena cara Franje Josipa.