Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zemlje potpisnice Bernske konvencije (u plavom).

Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, obično poznata samo kao Bernska konvencija, je međunarodni ugovor koji uređuje zaštitu autorskih prava, prvobitno potpisan 1886. godine u Bernu, Švicarska.

Sadržaj ugovora[uredi | uredi izvor]

Bernska konvencija zahtijeva od svojih potpisnica da priznaju autorska prava na djela autorima iz drugih zemalja potpisnica (poznate i kao članice Bernske unije) na isti način kao što priznaju autorska prava svojim sopstvenim državljanima. Na primjer, francuski zakon o autorskim pravima se primjenjuje na sve što je izdano ili izvedeno u Francuskoj, bez obzira gdje je djelo originalno napravljeno.

Historija[uredi | uredi izvor]

Bernska konvecija je napravljena uz podstrek Victora Hugoa iz francuske Association Littéraire et Artistique Internationale. Stoga je napravljena pod uticajem francuskog autorskog prava (droit d'auteur), u suprotnosti sa anglo-saksonskim konceptom autorskog prava, koji se samo bavi ekonomskim aspektima. U konvenciji, autorska prava za kreativna djela su automatski pravosnažna prilikom njihovog nastanka, bez potrebe za posebno konstatiranje ili proglašavanje. Autor djela ne mora "registrirati" ili "tražiti" svoja autorska prava u zemljama koje poštuju Bernsku konvenciju. Čim je neko djelo "fiksirano", odnosno preneseno ili snimljeno na neki fizički medij, njegov autor automatski ima pravo na sva autorska prava za djelo i bilo koja izvedena djela, osim ako i sve dok se autor izričito ne odrekne svojih prava, ili do isteka autorskih prava. Stranim autorima su data ista prava i povlastice za materijale zaštićene autorskim pravima kao i domaćim autorima u bilo kojoj zemlji koja je potpisala konvenciju.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]