Blu Cantrell
Blu Cantrell | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Ime po rođenju | Tiffany Cobb |
Rođenje | 16, Mart 1976 Providence, Rhode Island, Amerika |
Žanrovi | R&B • Hip-hop • Pop • Soul |
Instrumenti | Vokali |
Tiffany Cobb (rođena 16. marta 1976), profesionalno poznata Blu Cantrell, je američka R&B pjevačica.
Cantrell je postala prepoznatljivo ime 2001. godine kada je objavila svoj debitantski singl “Hit ’Em Up Style (Oops!),” koji je zauzeo drugo mjesto na Billboard Hot 100 listi i vrh Mainstream Top 40 liste. Pjesma je postigla veliki uspjeh i u drugim zemljama te se našla na njenom prvom albumu So Blu. Godine 2002, pjesma je Cantrell donijela nominaciju za Grammy. U 2003. godini, objavila je svoj drugi album Bittersweet, koji je također nominiran za Grammy. Album je uključivao hit singl “Breathe”, u suradnji sa Seanom Paulom, koji je napisao i producirao Ivan Matias. “Breathe” je postao globalni hit, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je četiri sedmice zaredom bio na prvom mjestu UK Singles Chart-a. Pjesma je bila među prvih deset na mnogim top listama širom svijeta, uključujući European Hot 100.
Rani život
[uredi | uredi izvor]Cantrell je rođena kao Tiffany Cobb u Providenceu, Rhode Island. Njena majka, bivša misica Susi Franco, bila je glumica i džez vokalistkinja.[1] Prema riječima Cantrell, ima afroameričko, njemačko i italijansko porijeklo.[2] Roditelji Cantrell su se rastali dok je bila mala, a ona, zajedno sa svojih petoro braće i sestara—Adamom, Tinom, Nickom, Kelli i Summer—odgajana je od strane svoje majke.
Karijera
[uredi | uredi izvor]Rani karijera
[uredi | uredi izvor]Krajem 1990-ih, Cantrell se afirmisala kao profesionalna prateća vokalistkinja za izvođače poput Seana “Puffyja” Combsa. Godine 1999. postala je članica ženske grupe 8th Avenue, koju je mentorisao pjevač Teddy Riley. Grupa je snimila nekoliko pjesama i pojavila se na albumu grupe Blackstreet iz 1999. godine, Finally, ali je njihov materijal ostao neobjavljen nakon što je Riley napustio Blackstreet kako bi ponovo formirao svoju prethodnu grupu Guy, a Blackstreet je raskinuo saradnju s Interscope Records.[3] Nedugo zatim, 8th Avenue se također raspala.[3] Ubrzo nakon toga, Cantrell je putem zajedničkog prijatelja, plesača, i R&B pjevača Ushera upoznala muzičkog producenta Trickyja Stewarta, šefa Red Zone Entertainmenta.[3] Stewart je prvobitno želio da Cantrell postane članica njegove ženske grupe 321, ali nakon uspješne studijske sesije, ponudio joj je pomoć u razvoju solo karijere. Cantrell se zatim preselila u Stewartovu kuću u Atlanti, gdje je živjela s njim i njegovom djevojkom, te je ubrzo predstavljena Antoniu “L.A.” Reidu, šefu Arista Records. Nakon što je čuo jednu pjesmu koju je napisala i izvela pred njim i njegovim timom, Reid joj je ponudio ugovor s kompanijom. Nakon licitacije s nekoliko drugih izdavačkih kuća, Reidova ponuda je bila najviša, što je Cantrell potaknulo da potpiše ugovor s Arista Records.
2001–2004: So Blu and Bittersweet
[uredi | uredi izvor]Nakon potpisivanja ugovora s Arista, Cantrell je odmah krenula u snimanje s Dallasom Austinom i Stewartom, kao i s Jimmy Jamom i Terryjem Lewisom.[3] U julu 2001. godine objavljen je njen debi album So Blu. Album je dobio uglavnom pozitivne kritike i postao komercijalno uspješan, posebno u Sjevernoj Americi, gdje je dosegao osmo mjesto na US Billboard 200 listi. Na kraju je postao zlatni album prema certifikaciji Recording Industry Association of America (RIAA) i Music Canada. [4] Glavni singl s albuma, “Hit ‘Em Up Style (Oops!)”, postao je top deset hit u Australiji, Kanadi, Novom Zelandu i Nizozemskoj, te je zauzeo drugo mjesto na US Billboard Hot 100. Pjesma je donijela Cantrell nominacije za Grammy nagradu u kategorijama Best Female R&B Vocal Performance i Best R&B Song, kao i nominaciju za American Music Award za Favorite New Soul/R&B Artist, obje 2002. godine. Također 2002. godine, Cantrell je imala malu cameo ulogu u mjuzikl-komediji-drami Drumline Charlesa Stonea III, gdje je bila viđena kako pjeva američku nacionalnu himnu. Njena pjesma “It’s Killing Me (In My Mind)” bila je uključena u soundtrack akcijske komedije Bad Company iz 2002. godine.
Godine 2003. Cantrell je objavila svoj drugi album Bittersweet, koji je uključivao produkciju Kevina “She’ksperea” Briggsa, Mikea Cityja, Soulshocka & Karlin, te Shepa Crawforda. Kao i njen debi, album je dobio pozitivne kritike, a čak je bila nominirana za Grammy nagradu za Best R&B Album na 46. Grammy dodjeli, ali je bio manje uspješan u Sjedinjenim Državama, dosegnuvši 37. mjesto na Billboard 200 listi. Album je bio uspješan na međunarodnoj sceni, gdje su prodaje porasle zahvaljujući hit singlu “Breathe”, suradnji sa Seanom Paulom. To je bio njen najviši plasman na ljestvicama do tada, pjesma je bila broj jedan u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj, te je ušla u top deset na većini ljestvica na kojima se pojavila, rangirajući među najprodavanijim izdanjima godine. “Breathe” je slijedila pjesma “Make Me Wanna Scream”, koja je dospjela u top trideset.
2005–danas
[uredi | uredi izvor]Godine 2005., nakon formiranja zajedničkog poduhvata između BMG-a i Sony Music Entertainment-a, Arista se spojila s J Records i počela djelovati pod novoosnovanom RCA Music Group.[5] U isto vrijeme, Cantrellin ugovor o snimanju je došao na obnovu, i iako je bila u poziciji da ponovo potpiše s izdavačkom kućom, odlučila je napustiti kompaniju nakon što je njen mentor L.A. Reid podnio ostavku. Nakon toga, Cantrell je intenzivno nastupala kao nezavisna umjetnica.[3]
Također, 2007. godine, igrala je glavnu ulogu uz LisaRaye i Kenyu Moore u muzičkoj pozorišnoj predstavi Gossip, Lies and Secrets, koja se izvodila od septembra do novembra. Sljedeće godine, pojavila se u NBC-jevom showu Celebrity Circus, ali je bila prva slavna osoba koja je eliminisana iz emisije u drugoj sedmici sezone.
Godine 2013., Cantrell je potvrdila da samostalno radi na svom trećem studijskom albumu. U decembru 2016., izjavila je za Fuse da još uvijek radi na novom albumu.[3]
Iako nakon svog velikog hita nije ostvarila uspjeh u Sjedinjenim Državama, Cantrell i dalje nastupa u Australiji i Evropi.
Personali život
[uredi | uredi izvor]Cantrell je 3. septembra 2014. godine privedena od strane policije na psihološku procjenu. Primijećena je kako trči ulicama Santa Monice oko 2 sata ujutro, vičući da ju je neko “otrovao gasom”. Prema svjedocima, Cantrell je postala “neuračunljiva” i nazvala sebe “čudom od jednog hita”, pitajući vlasti da li je prepoznaju. Kada njeno “čudno” ponašanje nije prestalo, neko je pozvao policiju. Odvedena je u obližnju bolnicu, gdje su je medicinski stručnjaci pregledali.[6]
Diskografija
[uredi | uredi izvor]Albumi:
[uredi | uredi izvor]- So Blu (2002)
- Bittersweet (2003)
Singlovi:
[uredi | uredi izvor]- Hit 'Em Up Style (Oops!)" (2001)
- So Blu (2002)
- Breathe (2003)
- Call Me (2003)
Filmografija
[uredi | uredi izvor]Godina | Title | Rola | Notes |
---|---|---|---|
2002 | Drumline | Žena ko pjeva Amerikanski Nacijonalski Himna | Cameo |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ ""Blu Cantrell" Music Videos". web.archive.org. 2016-12-01. Pristupljeno 2025-01-07.
- ^ Collins, Hattie (2003-09-27). "Breathless confessions". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2025-01-07.
- ^ a b c d e f YKIGS (2012-09-19). "Blu Cantrell - Real Knowledge, Real Emotion, Real Talent Straight To Your Ear & Heart (Exclusive Interview) - YouKnowIGotSoul.com". YouKnowIGotSoul.com | New R&B Music, Songs, Podcast, Interviews (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-01-07.
- ^ Collins, Hattie (2003-09-27). "Breathless confessions". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2025-01-07.
- ^ "Warner Music Group | recordedmusic | atlanticrecordsgroup". web.archive.org. 2015-07-08. Pristupljeno 2025-01-07.
- ^ "Blu Cantrell Hospitalized for Mental Evaluation". BET (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-01-07.