Changdeokgung

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pogled iz tajnog vrta na kraljičine odaje

Changdeokgung (Palača sjajnih vrlina) (korejski: hangul: 창덕궁 hanja: 昌德宮romanizirano: Changdeokgung) je jedna od pet sačuvanih kraljevskih palača iz vremena korejske dinastije Joseon[1] u južnokorejskom glavnom gradu Seoulu u gradskom okrugu Jongno.

Historija[uredi | uredi izvor]

Palača Changdeokgung je izgrađena u vremenu od 1405-12. kao druga palača, pored palače Gyeongbokgung (Palača sjajne sreće) i glavna rezidencija kralja Taejonga korejske dinastije Joseon. Kako se nalazi istočno od Gyeongbokgunga nazvana je Istočnom palačom (korejski: romanizirano: Dongwol). Oko 1592. godine u japanskoj Hideyoshi invaziji je zapaljena i 19 godina kasnije obnovljena od strane petnaestog kralja Kwan Naeguma. Nakon toga služila je sve do 1872. godine kao kraljevska rezidencija i sjedište Korejske vlade. Od 1907. u njoj je živio posljednji korejski kralj Sunjong. Nakon njegove abdikacije 1910. u palači su živjeli do njegove smrti 1926. godine članovi njegove porodice, koji su u palači ostali do 1989. godine. U svo vrijeme u palači je živjelo 13 kraljeva. Za vrijeme japanskog kolonijalnog vremena od 1910-45. se koristio u Koreji japanski jezik, te je palača nosila ime Shōtokyū (昌徳宮). Palača je 1997. godine proglašena svjetskom baštinom UNESCO-a.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Der Changdeokgung se sastoji od tri dijela: upravni dio, dio za stanovanje i vrt.

  • U upravni dio pripadaju glavna kapija Donhwamun, kameni most Geumcheongyo, sala za prijeme Injeongjeon i radna soba kralja Seonjeongjeon.
  • Dio za stanovanje sastoji se od privatnog stana kralja Huijeongdang, privatnih odaja kraljice Daejojeon i Nakseonjae, zadnje rezidencije kraljevske porodice.
  • Glavna atrakcija Changdeokgung su vrt Huwon i tajni vrt Biwon. Biwon se prostire na 32 ha i harmonijski je raspoređen u okolne brežuljke. Sastoji se od mnogobrojnih paviljona, bara sa lotusom i drveća od kojih su neka stara i preko 300 godina.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The 5 Palaces of Seoul". Chosun Ilbo. 24. 1. 2012. Pristupljeno 23. 4. 2012.
  • Friedemann Bedürftig, 1000 Weltwunder. Die Schätze der Menschheit in fünf Kontinenten, Naumann & Göbel, Köln, 2000. ISBN=3-625-10560-8

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]